Don't make a fool of me!

Htjela bih nešto reći o jednoj stvari koja je česta kod mojih prijateljica, u biti, mislim kod cura općenito... Vjerujem da ste svi upoznati s tom pričom...

A priča ide otprilike ovako:

Cura hoda s dečkom,bla bla... sve super... ona,kao i svako drugo žensko biće se smrtno zaljubi... On je divan,savršen,divan,prezgodan.... Ima najljepše okice na svijetu, savršeno se smije ( da ne dođe do zabune,i da mu fale 3 zuba i dalje bi dotičnoj imao osmijeh iz snova), nema što-on je zaista Gospodin Savršeni.... Doduše vjerojatno već 20. Gospodin Savršeni u njezinom životu ali to nije važno... I tako ide dan za danom, ona doslovno sjaji,osmijehom obara s nogu... Svi im zavide na velikoj sreći,a oni se samo zagonetno smješkaju, ne želeći nikome odati tajnu svoje bezgranične sreće!
On postaje središte njezina svijeta i života... Malo pomalo se odvaja od svih. On ispunjava sve aspekte njezina života... Postaje je joj najbolja prijateljica,i majka i otac,i brat i sestra.... Pa naravno ne trebaju joj dvije majke,dva oca,dva brata itd. I tako ona otpisuje pravu majku,oca i prijatelje...
Sve je manje viđamo bez njega, on postaje njezin sastavni dio... Ni skalpel ih ne bi mogao rastaviti.... On polako dobiva sve što želi od nje...
I onda BUM!!!!!
Zadovoljivši sve svoje strasti i težnje, kao krvoločan vuk željan svježe krvi,on polako nastavlja svoj lov na nevine...
Sve se manje i manje viđaju... On se izgovara brojnim treninzima,neodgodivima obavezama i još se tuži da ga ne razumije... Ona je u dubini duše duboko zabrinuta radi novonastale situacije, ali to ne pokazuje ni u ludilu... Naime, smatra da pokaže li to u javnosti to će zaista biti istina... Uvjerava se da je bezobrazna i nezahvalna jer uopće sumnja u njegovu duboku,iskrenu i bezgraničnu ljubav... Polako propada i zapušta se... Nekad cura pred kojom su se muškarci klanjali, postaje neugledna i zapuštena, nez želje za životom... Nikome neda da joj priđe ni pomogne... Gura čitav svijet od sebe...
Pitate li ju što je s njim,ona se samo smiješi grčevitim lažnim smiješkom, pričajući o njihovoj nepostojećoj sreći... I uvjerava se da su još sretni i zaljubljeni...
A njega se sve češće viđa sa vitkom prsatom ljepoticom, kaklo obilazi brojne disko klubove i kako je vodi na mjesta ˝rezervirana˝ za parove... Upitate li ga za nju, samo će odmahnuti rukom i nasmijati se...
Ona postaje očajna,naziva ga bezbroj puta, i nakon tisuća neodgovorenih poruka ne odustaje... Ne djeluju ni brojna uvjeravanja prijatelja ni svađe s roditeljima...Svima je jasno da je među njima gotovo,no on još u to ne vjeruje... Kad i on konačno otkriva zrnce ljudskosti u sebi, te joj sam kaže da je među njima gotovo,ona ga uvjerava da će postati bolja te da zna da on nju još voli.....
Nakon mjeseci patnje ona se napokon oporavlja,svjesna za kim je tako dugo patila....

Ja sam naravno ovu cijelu priču karikirala... Molim sve one drage i dobre muške duše da se ne uvrijede radi ovog teksta... Ipak smo svi različiti.....
Uglavnom,ovo sam napisala zato jer ne mogu gledati mnoge lijepe i nadasve pametne cure kako se uništavaju radi budala bez srca... I dok je svima jasno da je među njima gotovo one kroz zatvorene oči gledaju na sve to.... I nakon što ga ona upita da li je s njima gotovo,a on ne odgovori (da se razumijemo lik ima love na računu 100%, u to nema sumnje),ona još misli da nije gotovo... I razmišlja kako će joj biti teško da ga ostavi,ne shvaćajući da to već JEST gotovo... Čak sumnja i u sve svoje najbolje prijateljice koje je uvjeravaju da ga ostavi.....

Zaista tužno.... I što tada uopće reći, kada znaš da to ona neće shvatiti nakon svega.....
Cure otvorite oči, a i dečki naravno ( nisu uvijek samo muškarci budale), i ne gubite mladost radi onih koji vas ne zaslužuju...

Znate onu:

Nitko ne zaslužuje vaše suze,
a onaj koji ih zaslužuje,
nikad vas neće rasplakati!


01.02.2006. | 21:15 | 4 K | P | # | ^

<< Arhiva >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


fallen from somewhere....

SPASIMO VIKTORA!!!

...beštijičine mudre misli...

...childhood reminisce...

...izgubljena...traži se...

...između sna i sna...

...Jednaki smo!...

...koraci snova...

...mysteries...

...oba lica ljubavi...

...slijedi trag anđela...

...takav je život...

...tHiS cRaZy WoRlD...

...zarobljena leptirica...


Oprostite...

Oprostite što nisam savršena;
moje su misli nestalne,
a duša neuhvatljiva...
Robujem onome što je ljudsko,
prolazno i precjenjeno...
Ne tražim da budem shvaćena,
ne tražim da me razumijete,
tražim tek svoj kutak svemira,;
da otvorim dušu,
da prostrem srce,
da dopustim mislima da polete do visina.....

Oprostite što nisam savršena;
ja sam tek čovjek;
malen i neznatan;
neprimjetan pod kapom svemira.....


The favorite ones...

Naposletku

Naposletku,ti si dobro
znala ko sam ja
otkud sad te suze, moja mila
rekla si da se za to
cak brsljan ne hvata
zalud izguzvana svila

To je tako
ne pravi od tuge nauku
mani svetlo na sledecem bregu
okopnice moj otisak
na tvom jastuku
kao jezuska u snegu

Razbicu gitaru
crn je mrak ispunjava
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava
pa ja tecem i kad stojim

Ali opet da l' bi ikad
bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi
rekla si da bas
ne umem novce brojati
i da je nista sve sto nudim

Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac
brosic sto se tesko pribada
da me moze oduvati najblazi Nemirac
da cu u po reci stati
da se necu osvrtati nikada

Redas po vitrini fini porculanski svet
al' ja sam figurica bez ziga
pazi to je bajka sto ti pada
na pamet
fali ti bas ovaj cigan

Tek u jesen otkriju se
boje krosanja
sve su slicne u leto zeleno
naposletku ti si dobro
znala ko sam ja
cemu suze lepa zeno

Draga moja, ti si navek
znala da sam pajac
moj je sesir satra pomicna
usne, tice-rugalice
a u oku tajac
da sam kaput sa dva lica
da sam Gospo'n propalica
obicna

Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac,
brosic sto se tesko pribada,
da me moze oduvati najblazi Nemirac,
da cu u po reci stati,
da se necu osvrtati,
nikada...

Divlji badem

Vrteli se tockovi mog bicikla,
gde god je stao taj rulet bese premija,
smakla se o stepenik njena stikla,
nekad su pogledi bili cista hemija...

Dobro je pocela nedelja,
poslednje pripreme za maturu,
virili smo u daljine puni nade.
Preko gimnazijskog bedema,
ko pravi dekor za avanturu
prosuo je nezni purpur divlji badem...

Poneli nas vetrovi ko maslacke,
jedni su leteli lako, drugi padali,
i curice su postale prve macke
a losi djaci odjednom svetom vladali...

Sve mi je odlicno zvucalo
dobro sam stajao tih sezona
ljuljale me oci sirom promenade.
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogresnim bila ona
ali znao sam da sanja onaj badem...

Stane sve u strofu-dve u baladi,
pustinja proslih minuta i ova zrna sad,
i pred treci refren vec nismo mladi,
usla je nedavno sama u kafe Petrograd...

Suvise tajni u ocima,
u zlatni okov je prstic pao,
molio me dugi pogled da je kradem.
Dovraga, kafa je gorcila
al taj sam ukus od nekud znao,
probao sam jednom davno
divlji badem...

Jos ne znam kud' s tobom

Dok me dira, dok me ljubi
tvoje usne osjecam
dok mi prica, gubim rijeci
tvoje lice zamisljam

Kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila

Jos ne znam kud' s tobom
ni kud' bi sa sobom
jos tesko je budit' se pored nje

Dok me grle, njene ruke
kao lance osjecam
dok me dira, dok me ljubi
tvoje lice zamisljam

Kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila

Jos ne znam kud' s tobom
ni kud' bi sa sobom
jos tesko je budit' se pored nje

Kao Titanik plovim
dignut iz mracnih dubina
hodam tiho k'o srna
sto je vec ranjena bila



eXTReMe Tracker
Free Site Counters