Ah, to Valentinovo.......
Valentinovo.....
Taj famozni dan dan zaljubljenih... Svi šetaju okolo sa ružama u rukama,sjetnog zaljubljenog pogleda,svi u nekakvom zanosu i ushitu...
Svi se razbacuju riječima volim te,volim te,volim te.....
Kupuju se skupi parfemi,ogrlice,prekičasti buketi....
Sa svih strana nas bombardiraju crvena srca,plišani medvjedići....
Troši se toliko novca, a tako malo se daje srca.....
Toliko se ponavlja volim te ,volim te, volim te ,a to se tako malo pokazuje....
To nije bit ovoga dana.....
Jedna topla riječ,čvrsta zagrljaj i pogled u oči su dosta...sve...
I ništa više nije potrebno....
Dugačaka šetnja uz more, nježni poljupci,milovanja....
Na Valentinovo dajte sebe... To je najljepši poklon...
I onda se ne treba reći volim te....
Onda se to osjeti....
14.02.2006. | 21:03 | 7 K | P | # | ^
Evo me.....
stojim tu pred tobom..
sama...
izgubljena...
ostavljena...
još osjetim miris tvog parfema u kosi...
još mi je tijelo toplo od milovanja...
još cijela drhtim....
usne mi izgrižene poljupcima,
otrovana sam dodirima
zarobljena u snovima...
dala sam sve u nečiste ruke,
položila srce na nečiste dlanove
naslonila usne, na usne lažljive...
evo me...
stojim tu pred tobom...
glava mi klonula...
opet sam posrnula...
suza mi klizi licem....
boji se da je tko ne vidi...
tiho i nečujno pada na usne...
i peče..
peku usne krvave od strasti...
peče duša umrla zbog tebe...
sve boli kao da nikada neće prestati...
i znam...
samo ti to možeš zalječiti....
samo ti možeš bol ublažiti
samo ti ....
13.02.2006. | 21:38 | 1 K | P | # | ^
poželim....
Poželim da sam dašak vjetra,
da se vinem u visine;
poletim do beskonačnosti...
da na vršcima prstiju
uđem u tvoje snove;
zapletem se u tvojoj kosi;
umrem ti na usnama...
da osjetim lakoću tojih misli,
toplinu tvoga tijela;
umirujuće disanje anđela...
da nestanem zajedno s rosom,
tiha i nečujna prikaza,
izgubljena u prvim treptajima svitanja....
13.02.2006. | 00:28 | 1 K | P | # | ^
"Sve što trebam znati naučio sam još u vrtiću¨
Sve što trebam znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću.
Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
A evo što sam ondje naučio:
SVE PODIJELI S DRUGIMA
IGRAJ POŠTENO.
NE TUCI LJUDE.
SVAKU STVAR VRATI GDJE SI JE NAŠAO.
POČISTI ZA SOBOM.
NE UZIMAJ ŠTO NIJE TVOJE.
KAD NEKOGA POVRIJEDIŠ, ISPRIČAJ SE.
PERI RUKE PRIJE JELA.
PUSTI VODU U ZAHOD.
VOĆE i POVRĆE JE ZDRAVO.
ŽIVI URAVNOTEŽENO: MALO UČI, MALO RAZMIŠLJAJ, CRTAJ, SLIKAJ, PJEVAJ i PLEŠI, IGRAJ SE i RADI – SVAKI DAN OD SVEGA PO MALO.
SVAKOG POSLIJEPODNEVA ODSPAVAJ
KAD IZAĐEŠ U SVIJET, BUDI OPREZAN, DRŽI SE ZA RUKE i NE UDALJAVAJ SE OD SVOG PRIJATELJA.
NE ZABORAVI DA ČUDO POSTOJI: SJETI SE ONE SJEMNKE U PLASTIČNOJ ČAŠICI – KORIJEN JE KRENUO U DUBINU, STAPKA U VISINU, NITKO NE ZNA ZAŠTO i KAKO. TAKO JE i SA NAMA.
Sve što trebamo znati sadržano je negdje u ovom popisu.
I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.
˝Robert Fulghum˝
Mislim da sam vam ovime sve rekla... Živite jednostavno, dan za danom.....baš kao djeca....
Širite sreću i osmijeh oko sebe...
Dajite,primajte i ljubite....
U biti to neka vam bude prvo......
˝Ljubite iznad svega.....˝
05.02.2006. | 22:18 | 4 K | P | # | ^
Don't make a fool of me!
Htjela bih nešto reći o jednoj stvari koja je česta kod mojih prijateljica, u biti, mislim kod cura općenito... Vjerujem da ste svi upoznati s tom pričom...
A priča ide otprilike ovako:
Cura hoda s dečkom,bla bla... sve super... ona,kao i svako drugo žensko biće se smrtno zaljubi... On je divan,savršen,divan,prezgodan.... Ima najljepše okice na svijetu, savršeno se smije ( da ne dođe do zabune,i da mu fale 3 zuba i dalje bi dotičnoj imao osmijeh iz snova), nema što-on je zaista Gospodin Savršeni.... Doduše vjerojatno već 20. Gospodin Savršeni u njezinom životu ali to nije važno... I tako ide dan za danom, ona doslovno sjaji,osmijehom obara s nogu... Svi im zavide na velikoj sreći,a oni se samo zagonetno smješkaju, ne želeći nikome odati tajnu svoje bezgranične sreće!
On postaje središte njezina svijeta i života... Malo pomalo se odvaja od svih. On ispunjava sve aspekte njezina života... Postaje je joj najbolja prijateljica,i majka i otac,i brat i sestra.... Pa naravno ne trebaju joj dvije majke,dva oca,dva brata itd. I tako ona otpisuje pravu majku,oca i prijatelje...
Sve je manje viđamo bez njega, on postaje njezin sastavni dio... Ni skalpel ih ne bi mogao rastaviti.... On polako dobiva sve što želi od nje...
I onda BUM!!!!!
Zadovoljivši sve svoje strasti i težnje, kao krvoločan vuk željan svježe krvi,on polako nastavlja svoj lov na nevine...
Sve se manje i manje viđaju... On se izgovara brojnim treninzima,neodgodivima obavezama i još se tuži da ga ne razumije... Ona je u dubini duše duboko zabrinuta radi novonastale situacije, ali to ne pokazuje ni u ludilu... Naime, smatra da pokaže li to u javnosti to će zaista biti istina... Uvjerava se da je bezobrazna i nezahvalna jer uopće sumnja u njegovu duboku,iskrenu i bezgraničnu ljubav... Polako propada i zapušta se... Nekad cura pred kojom su se muškarci klanjali, postaje neugledna i zapuštena, nez želje za životom... Nikome neda da joj priđe ni pomogne... Gura čitav svijet od sebe...
Pitate li ju što je s njim,ona se samo smiješi grčevitim lažnim smiješkom, pričajući o njihovoj nepostojećoj sreći... I uvjerava se da su još sretni i zaljubljeni...
A njega se sve češće viđa sa vitkom prsatom ljepoticom, kaklo obilazi brojne disko klubove i kako je vodi na mjesta ˝rezervirana˝ za parove... Upitate li ga za nju, samo će odmahnuti rukom i nasmijati se...
Ona postaje očajna,naziva ga bezbroj puta, i nakon tisuća neodgovorenih poruka ne odustaje... Ne djeluju ni brojna uvjeravanja prijatelja ni svađe s roditeljima...Svima je jasno da je među njima gotovo,no on još u to ne vjeruje... Kad i on konačno otkriva zrnce ljudskosti u sebi, te joj sam kaže da je među njima gotovo,ona ga uvjerava da će postati bolja te da zna da on nju još voli.....
Nakon mjeseci patnje ona se napokon oporavlja,svjesna za kim je tako dugo patila....
Ja sam naravno ovu cijelu priču karikirala... Molim sve one drage i dobre muške duše da se ne uvrijede radi ovog teksta... Ipak smo svi različiti.....
Uglavnom,ovo sam napisala zato jer ne mogu gledati mnoge lijepe i nadasve pametne cure kako se uništavaju radi budala bez srca... I dok je svima jasno da je među njima gotovo one kroz zatvorene oči gledaju na sve to.... I nakon što ga ona upita da li je s njima gotovo,a on ne odgovori (da se razumijemo lik ima love na računu 100%, u to nema sumnje),ona još misli da nije gotovo... I razmišlja kako će joj biti teško da ga ostavi,ne shvaćajući da to već JEST gotovo... Čak sumnja i u sve svoje najbolje prijateljice koje je uvjeravaju da ga ostavi.....
Zaista tužno.... I što tada uopće reći, kada znaš da to ona neće shvatiti nakon svega.....
Cure otvorite oči, a i dečki naravno ( nisu uvijek samo muškarci budale), i ne gubite mladost radi onih koji vas ne zaslužuju...
Znate onu:
Nitko ne zaslužuje vaše suze,
a onaj koji ih zaslužuje,
nikad vas neće rasplakati!
01.02.2006. | 21:15 | 4 K | P | # | ^