Htjela bih nešto reći o jednoj stvari koja je česta kod mojih prijateljica, u biti, mislim kod cura općenito... Vjerujem da ste svi upoznati s tom pričom...
A priča ide otprilike ovako:
Cura hoda s dečkom,bla bla... sve super... ona,kao i svako drugo žensko biće se smrtno zaljubi... On je divan,savršen,divan,prezgodan.... Ima najljepše okice na svijetu, savršeno se smije ( da ne dođe do zabune,i da mu fale 3 zuba i dalje bi dotičnoj imao osmijeh iz snova), nema što-on je zaista Gospodin Savršeni.... Doduše vjerojatno već 20. Gospodin Savršeni u njezinom životu ali to nije važno... I tako ide dan za danom, ona doslovno sjaji,osmijehom obara s nogu... Svi im zavide na velikoj sreći,a oni se samo zagonetno smješkaju, ne želeći nikome odati tajnu svoje bezgranične sreće!
On postaje središte njezina svijeta i života... Malo pomalo se odvaja od svih. On ispunjava sve aspekte njezina života... Postaje je joj najbolja prijateljica,i majka i otac,i brat i sestra.... Pa naravno ne trebaju joj dvije majke,dva oca,dva brata itd. I tako ona otpisuje pravu majku,oca i prijatelje...
Sve je manje viđamo bez njega, on postaje njezin sastavni dio... Ni skalpel ih ne bi mogao rastaviti.... On polako dobiva sve što želi od nje...
I onda BUM!!!!!
Zadovoljivši sve svoje strasti i težnje, kao krvoločan vuk željan svježe krvi,on polako nastavlja svoj lov na nevine...
Sve se manje i manje viđaju... On se izgovara brojnim treninzima,neodgodivima obavezama i još se tuži da ga ne razumije... Ona je u dubini duše duboko zabrinuta radi novonastale situacije, ali to ne pokazuje ni u ludilu... Naime, smatra da pokaže li to u javnosti to će zaista biti istina... Uvjerava se da je bezobrazna i nezahvalna jer uopće sumnja u njegovu duboku,iskrenu i bezgraničnu ljubav... Polako propada i zapušta se... Nekad cura pred kojom su se muškarci klanjali, postaje neugledna i zapuštena, nez želje za životom... Nikome neda da joj priđe ni pomogne... Gura čitav svijet od sebe...
Pitate li ju što je s njim,ona se samo smiješi grčevitim lažnim smiješkom, pričajući o njihovoj nepostojećoj sreći... I uvjerava se da su još sretni i zaljubljeni...
A njega se sve češće viđa sa vitkom prsatom ljepoticom, kaklo obilazi brojne disko klubove i kako je vodi na mjesta ˝rezervirana˝ za parove... Upitate li ga za nju, samo će odmahnuti rukom i nasmijati se...
Ona postaje očajna,naziva ga bezbroj puta, i nakon tisuća neodgovorenih poruka ne odustaje... Ne djeluju ni brojna uvjeravanja prijatelja ni svađe s roditeljima...Svima je jasno da je među njima gotovo,no on još u to ne vjeruje... Kad i on konačno otkriva zrnce ljudskosti u sebi, te joj sam kaže da je među njima gotovo,ona ga uvjerava da će postati bolja te da zna da on nju još voli.....
Nakon mjeseci patnje ona se napokon oporavlja,svjesna za kim je tako dugo patila....
Ja sam naravno ovu cijelu priču karikirala... Molim sve one drage i dobre muške duše da se ne uvrijede radi ovog teksta... Ipak smo svi različiti.....
Uglavnom,ovo sam napisala zato jer ne mogu gledati mnoge lijepe i nadasve pametne cure kako se uništavaju radi budala bez srca... I dok je svima jasno da je među njima gotovo one kroz zatvorene oči gledaju na sve to.... I nakon što ga ona upita da li je s njima gotovo,a on ne odgovori (da se razumijemo lik ima love na računu 100%, u to nema sumnje),ona još misli da nije gotovo... I razmišlja kako će joj biti teško da ga ostavi,ne shvaćajući da to već JEST gotovo... Čak sumnja i u sve svoje najbolje prijateljice koje je uvjeravaju da ga ostavi.....
Zaista tužno.... I što tada uopće reći, kada znaš da to ona neće shvatiti nakon svega.....
Cure otvorite oči, a i dečki naravno ( nisu uvijek samo muškarci budale), i ne gubite mladost radi onih koji vas ne zaslužuju...
Znate onu:
Nitko ne zaslužuje vaše suze,
a onaj koji ih zaslužuje,
nikad vas neće rasplakati!
Post je objavljen 01.02.2006. u 21:15 sati.