Sve što smijete znati o meni!!!
Ime: Denis
Datum rođenja: 7.10.1990.
Crkva čiji sam član: BC Mošćenica
Moj e-mail: dnk3@net.hr
Ime oca: Tata
Ime majke: Mama
Najdraže jelo: đubrek (čt. burek)
Najdraže piće: voda
Broj prstiju na lijevoj ruci: 5
Cura: Šta je to??? (čt. nemam)
Visina: oko 187cm
Širina: Nije bitno
Boja očiju: plava
Promjer oka: normalan
Vrlina: Nikad čuo!!!
Mana: predugo blejanje u comp
Hobi: blog, bubnjevi
Česta dosjetka: "A grom ga zatuk'o!"
Najdraži smajlić: naughty
Najdraži vicevi: kratki, glupi, aforizmi
Najgore jelo: gljive, mlinci
Najdraža deklinacija u lat. jeziku: prva
Najčudnija riječ: pipitrl (oslonac)
Najdraži predsjednik: predsjednik zgrade
U nogometu navijam: za loptu
Karike =)
Moj myspace:
www.myspace.com/denis_papak

Ove osobno poznajem:
Mario
Stephanie
Maja
Tamara
Ela
tihy

Ove osobno ne poznajem:
homeless
neno
mirta
agape
triptih
lili
feba
maina
:) (:
dada
Biblog

Neke kršćanske stranice:
BC Mačkovec
Sion-web
krscanstvo.net
soulsaver

Ja i sve

Objavljeno: 30.07.2006., nedjelja

...no more Činta around here...

Eto ga narode!! Jučer sam došao s onog kršćanskog kampa i to negdje oko 19 sati iza ponoći. Svoje noge sam jedva dovukao do sobe i legao u krevet. Tako sam ležao i pokušavao srediti prokuhale dojmove. Nije mi baš išlo po planu. Htio sam odmah nešto staviti na blog, ali depresija zbog rastanka mi je stala na nogu i poštenjački me zatukla. Zatim sam odlučio pričekati idući dan (točnije ovaj današnji) misleći kako će me sva euforičnost proći i da ću napokon moći napisati nešto smisleno. Opet ništa. Ipak sam se potrudio otići malo na net vidjet šta ima novog i sve to. Trenutno mi je pamet još uvijek na Činti i sumnjam da će se ikad vratit pa ću za ovaj post samo reći par dojmova i sve ostalo.
Na Činti je bilo ddhguithgdfu. Drugim riječima, ne postoji ta riječ koja bi trenutno mogla izraziti moje pozitivno mišljenje o ovome kampu. Ako kažem "odlično" onda će to izgledati premonotono zato što me morate vidjeti kao skačem 'ko pijani pingvin kloniran u Pakistanu jer bi to bila glavna gesta koja bi uz moje "odlično" nekako dočaravala moje dojmove koji su superiorni svim ostalim dojmovima sa sličnih kampova. Bilo nas je oko stotinjak. Budući da je to jedan kršćanski kamp, bilo je puno duhovnih sadržaja. Podjelili smo se u male grupice koje su se kontinuirano sastajale svako jutro, a njihovi članovi su bili isti svaki dan. Tu smo razgovarali o različitim temama vezanim za Kršćanstvo. Svake večeri je bilo bogoštovlje na kojem je, između ostalog, bilo i svirke!! Ja isto sviro, tu i tamo. Doma sam došao osjetno ispunjen Svetim Duhom i stvarno sam se osjećao blagoslovljeno. Još jedan neizostavan dio je bilo MORE, lejdies and džentlemen!! Kupanje svaki dan. Još jedna važna stvar je ta što sam osobno poznavao glavnog kuhara.njami Bilo je tu i hrpa sportskih događanja, ali prepričavanje bi mi zauzelo prostora dovoljno da me administrator objesi za gležnjeve samo zato što sam se usudio poslati toliki sadržaj na net. Spomenut ću samo to da je ekipa "Mamlazi" bila prva na Čintačkoj Olimpijadi. Ja sam, naravno, bio član te ekipe.
Eto ga na!! Pozdravljam sve kampere koji su pročitali ovaj post, kao i one koji su ga pročitali, a nisu bili kamperi, a isto tako i one koji planiraju doći iduće godine. Mene će te tamo viđati stalno!!
Ljudi, želim vam Božji blagoslov i neka Mu je slava zbog ovakvih kampova i druženja!!

Živi bili i veseli!!wave

- 21:15 - ovdje klikneš da komentiraš (17) - ovdje klikneš da isprintaš post - #

Objavljeno: 18.07.2006., utorak

...razmišljanja jednog maloumničnjaka...

I tako, ljudi moji, vratio se ja iz jednih svatova prošli vikend. Imao sam prilike svirati tamo s ostalim kolegama muzikašima. Ma bilo je odlično.
No glavnom, ne će me biti u Sisku nekih 11 dana. Bježim na more, točnije na jedan kršćanski kamp na otoku Ugljanu u mjestu Činta. Istina je da će mi blog presušit jer ga ne budem zalijevao novim postovima, ali šta da mu ja radim???
Aj sad da malo pokažem kako moje moždane stanice (njih dvije-tri) mogu napisati nešto korisno naciji. Jedan period moga života (šesti i dio sedmog razreda) sam išao na literarnu grupu i bio sam lud za pisanjem pjesama. Nakon nekog vremena sam odustao zato što mi se jednostavno više nije dalo. I prije 5 min mi je palo na pamet da ponovo napišem neku pjesmu, jednu kršćansku. Pa evo je... iz moje "pameti" u vaše podočnjake.



Bože, Ti koji čuješ najtiši plač
Ti, čija ljubav otjera svaku suzu
Jer samo Ti poznaješ moju najbolju utjehu
I znaš čemu se radostim.

I kad god počnem padati
U dubinske ponore grijeha
Znam da Tvoja ruka
Tamo dolje me čeka.

Kad klonem
I teški teret nosim
Ti si tu, sebe mi nudiš
I kažeš: "S tobom se ponosim".

Ako ikad mrak samoće
Moje srce ispuni
Ti si tu, ja znam
I zato vječno sam Ti zahvalan.


Sva autorska prava nepridržana. Dozvoljeno kopiranje, umnožavanje, javno prikazivanje i sve ostalo bla-bla-bla... Naslov smislite sami jer je meni to najzbunjeniji dio.

- 19:52 - ovdje klikneš da komentiraš (7) - ovdje klikneš da isprintaš post - #

Objavljeno: 12.07.2006., srijeda

...noćna mora debelog komarca...

Naslov inače nema veze s temom posta, ali može proći. Mislim da je sad ipak došlo vrijeme za malo pametniji post u odnosu na predhodna 2-3. Post je opet prepisan iz jedne knjižice.
Unutar granica svojeg postojanja, kao stvorene osobe, ne možemo pojmiti Boga. Kad bismo mi u granicama svojeg ljudskog poimanja htjeli shvatiti Boga u svoj Njegovoj punini, i sami bismo trebali biti bog. No Bog nam je progovorio. Izrazio se na jeziku kojim je postao pristupan čovječanstvu.
Da krenemo od onih jednostavnijih primjera: Sve što je stvoreno iskazuje da Bog postoji. U Njegovu Stvorenju, dakle, možemo promatrati Stvoriteljevu bezgraničnu moć i mudrost. Zatim je progovorio po svojim anđelima kao i po svojim prorocima. Potom nam je progovorio po svome Sinu: Krist je otkrivenje Boga u svoj Njegovoj punini. Na posljetku, i dalje nam može govoriti putem Biblije, svoje zapisane Riječi. U toj knjizi možemo naći sve potrebne podatke o Bogu i o Gospodinu Isusu Kristu.
U biti, Božje je otkrivenje moralne naravi: više govori našoj savijesti i srcu negoli našem razumu. Našoj se savijesti Bog prikazuje kao svet i pravedan, kao Bog istine čiji su zahtjevi apsolutni, kao onaj koji može osuditi zlo u nama i sve opakosti koje smo počinili. No našim se srcima on otkrio kao Bog ljubavi, koji nam je dao svog vlastitog Sina i na Njemu izvršio osudu koju smo mi zaslužili.

- 21:14 - ovdje klikneš da komentiraš (7) - ovdje klikneš da isprintaš post - #

Objavljeno: 08.07.2006., subota

Mrzim naslove!!

Nedavno sam s interneta skinuo jednu zbirku kršćanskih pjesama. Jedna pjesma mi je zapela za oko. Pala je. Uglavnom, jako je dobra...

SAMO U KRISTU SLOBODAN

Samo u Kristu slobodan,
lancima nisam vezan.
Kljuc života dade mi Krist,
samo u Kristu slobodan.

Putujem sada u novu zemlju,
u svojoj ruci držiš me Ti.
Kada idem dolinom smrti,
Ti si tu i vodiš me.

Često kušnje zovu me,
oči svoje podižem k Tebi.
Slavit' ću tebe sve do vječnosti,
do susreta najveće radosti.yes

- 19:25 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #

Objavljeno: 05.07.2006., srijeda

Guess what???

Znate što se desilo na današnji dan prije točno 4 god. na kampu u Zelenoj dolini, negdje oko 22h??? Obratio sam seeeee!!! OOOO da, bilo je to super!! Ja i još 7 ljudi smo predali svoje živote Kristu te večeri. Koji je to bio lijepi osjećaj - znati da mogu biti siguran u svoju vječnost sa svojim Spasiteljem!! Pa evo, tek toliko da se zna. Danas sam sav neki hepy.yes Inače ovo nije tema današnjeg posta, ali dobro je da nacija zna.
Evo jedne poučne priče koju sam nedavno pročitao. Ide ovako:
Pred slikarevim očima otvorio se uzvišeni prizor. Ispred visokih hridina iz tla kao da su rasle čudnovato oblikovane stijene, tiho svjedočeći o neprestanom djelovanju plime i oseke. Uživajućii neko vrijeme u tome prizoru, umjetnik je potražio najzgodniji položaj kako bi tu krasotu prenio na platno. Sjeo je na jednu od nižih stijena te se udubio u posao.
Zauzet radom, nije ni primjetio nailazak plime. Nekoliko manjih stijena već je preplavila voda. Pa i njega je nekoliko puta poškropio kakav viši val, no u svome zanosu nije toga bio ni svjestan. Odjednom su ga razbudili glasni povici i divlje mahanje nekog čovjeka s visoke hridi. Ogledavšio se, uvidio je u kakvoj je opasnosti. Stijena na kojoj je slikao već je bila opkoljena vodom. Brzo je pograbio svoj pribor, skočio sa stijene te kroz vodu što je nadolazila potrčao do čvrstog tla. Kasnije mu je čovjek koji ga je upozorio na opasnost objasnio da je mjesto koje je izabrao poznato kao "đavlova kapija", jer su ondje bili zatečeni i utopili se već mnogi ljudi.
Ne događa li se da i mi zaokupljeni svakodnevnim životom, raznim dužnostima i svime ostalim što nas zaokuplja zaboravljamo na zamke koje nam postavlja Sotona. Kao i ovaj slikar, nismo svjesni toga sve dok nas nešto ne odvrati od tog stanja svijesti. Tu ulogu ima Bog. Služi se raznim drastičnim trenutcima našeg života kao bi nas odvratio od sanjarenja, vratio u stvarnost i upozorio na opasnosti. Kad god zalutamo, On nas vraća nazad!

Pozdravljam!!wave

- 10:18 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv