I tako, ljudi moji, vratio se ja iz jednih svatova prošli vikend. Imao sam prilike svirati tamo s ostalim kolegama muzikašima. Ma bilo je odlično.
No glavnom, ne će me biti u Sisku nekih 11 dana. Bježim na more, točnije na jedan kršćanski kamp na otoku Ugljanu u mjestu Činta. Istina je da će mi blog presušit jer ga ne budem zalijevao novim postovima, ali šta da mu ja radim???
Aj sad da malo pokažem kako moje moždane stanice (njih dvije-tri) mogu napisati nešto korisno naciji. Jedan period moga života (šesti i dio sedmog razreda) sam išao na literarnu grupu i bio sam lud za pisanjem pjesama. Nakon nekog vremena sam odustao zato što mi se jednostavno više nije dalo. I prije 5 min mi je palo na pamet da ponovo napišem neku pjesmu, jednu kršćansku. Pa evo je... iz moje "pameti" u vaše podočnjake.
Bože, Ti koji čuješ najtiši plač
Ti, čija ljubav otjera svaku suzu
Jer samo Ti poznaješ moju najbolju utjehu
I znaš čemu se radostim.
I kad god počnem padati
U dubinske ponore grijeha
Znam da Tvoja ruka
Tamo dolje me čeka.
Kad klonem
I teški teret nosim
Ti si tu, sebe mi nudiš
I kažeš: "S tobom se ponosim".
Ako ikad mrak samoće
Moje srce ispuni
Ti si tu, ja znam
I zato vječno sam Ti zahvalan.
Sva autorska prava nepridržana. Dozvoljeno kopiranje, umnožavanje, javno prikazivanje i sve ostalo bla-bla-bla... Naslov smislite sami jer je meni to najzbunjeniji dio.
Post je objavljen 18.07.2006. u 19:52 sati.