Ja i sve
Objavljeno: 30.05.2006., utorak
..............{^_^}............../
|
Već se duže vrijeme molim za neke dvije cure u mom razredu za koje sam 100% uvjeren da ne vjeruju u Boga. Čitam njihove blogove i iz nekih postova jasno daju na uvid da ne vjeruju u Boga, a budući da ih u školi viđam svakodnevno, nekada mi se čini da su jako ponosne na to. Molim se da barem nakratko razgovaram sa svakom pojedinom o Bogu i svemu vezanim uz to. Inače se dosta dobro slažem s njima. Pod satom hrvatskog jedna od njih sjedi samnom u klupi. I jučer je profesorica ispitivala jednog lika i pitala ga da kaže nešto o Bibliji (o njoj smo učili pod temom hebrejske književnosti). Pitala ga je kojom knjigom završava Novi zavijet, a on je pametno odgovorio: "Otkrivenjem". U tom trenutku je ta cura koja sjedi samnom meni došapnula (jer ne smije glasno pričati) da nevjeruje u Boga. Sva ta pitanja o Bibliji su ju naprosto asocirala na Boga. Mene ta njezina rečenica nije začudila. No moram priznati da mi je stotinu misli prošlo kroz glavu. Shvatio sam da mi je to jedna od prilika za koje sam molio Boga. Situacija je bila idealna: profa ispituje, ostali učenici pričaju, a ja sam napokon dobio priliku da s njom pričam o Bogu bez ometanja. Prvo što mi je palo na pamet nakon te njezine izjave je da joj izravno kažem da ju žalim, ali to mi se učinilo prenaglo jer znam da ona ne bi imala pojma o tome zašto ja nju žalim pa bi se sigurno zbunila i sve to. Jednostavno mi se učinilo da je to zadnja stvar koju bi joj rekao u tom trenutku. Toliko riječi su mi padale na pamet, a ja jednostavno nisam znao koja bi bila dobra da predstavlja nekakav uvod u razgovor. Nisam teolog pa ne mogu reći da sam morao paziti da se ne služim nekim strogo teološkim izrazima, ali sam htio početi kao da pričam s malim djetetom - polako i jednostavno. Sve se ovo događalo u periodu od nekih 5 sekundi. Bilo je to previše za nju i ona je već počela pričati s nekim drugim. Napokon sam dobio priliku da posvijedočim svoju vjeru, a ja ju fulam. Sad mi je bilo glupo opet se vraćati na temu koju zapravo nismo ni započeli. Ne znam zašto je bila Božja volja da izgubim dar govora u tom trenutku. Vjerujem da ću od Boga ipak dobiti još jednu priliku. Svejedno idem s njima još 3 godine u razred, ako ne računamo ovu trenutnu godinu. Trebamo pri evangeliziranju imati neku strategiju. Ipak je to na neki način bitka. Borimo se mi, s Bogom kao zapovjednikom, protiv sotonine vlasti nad ljudima koje želimo evangelizirati. Ne smijemo ljudima biti naporni jer bi nas jednostavno mogli odpisati i izgubili bi svaku priliku za kontakt s njima. Moramo ići polako, kao da razgovaramo s djetetom. Kada se malo zainteresiraju, sjeme je posađeno. Onda je na nama da to sjeme uzgajamo uz Božju pomoć. Vrijeme da bježim! Pozdraf! |
- 19:42 - ovdje klikneš da komentiraš (10) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pa tu ima svega i svačega pa skoro ničega......ma ima nešto.....šta ja znam šta......tulav neki blog....... Od 28. svibnja 2006. na ovom blogu vas je bilo:
Što znači "ikhthys" ???
Tajni znak kršćana po kojemu su se međusobno raspoznavali bila je riba. Naime, pet slova od kojih je sastavljena grčka riječ ikhthys, "riba", tvore početna slova izričaja Iesous Khristos Theou Hyios Soter, što znači "Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj". Izgovara se "ihtus". 
Desing By: Andrij@n@
Copyright 2006 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||