Ja i sve
Objavljeno: 30.05.2006., utorak
..............{^_^}............../
|
Već se duže vrijeme molim za neke dvije cure u mom razredu za koje sam 100% uvjeren da ne vjeruju u Boga. Čitam njihove blogove i iz nekih postova jasno daju na uvid da ne vjeruju u Boga, a budući da ih u školi viđam svakodnevno, nekada mi se čini da su jako ponosne na to. Molim se da barem nakratko razgovaram sa svakom pojedinom o Bogu i svemu vezanim uz to. Inače se dosta dobro slažem s njima. Pod satom hrvatskog jedna od njih sjedi samnom u klupi. I jučer je profesorica ispitivala jednog lika i pitala ga da kaže nešto o Bibliji (o njoj smo učili pod temom hebrejske književnosti). Pitala ga je kojom knjigom završava Novi zavijet, a on je pametno odgovorio: "Otkrivenjem". U tom trenutku je ta cura koja sjedi samnom meni došapnula (jer ne smije glasno pričati) da nevjeruje u Boga. Sva ta pitanja o Bibliji su ju naprosto asocirala na Boga. Mene ta njezina rečenica nije začudila. No moram priznati da mi je stotinu misli prošlo kroz glavu. Shvatio sam da mi je to jedna od prilika za koje sam molio Boga. Situacija je bila idealna: profa ispituje, ostali učenici pričaju, a ja sam napokon dobio priliku da s njom pričam o Bogu bez ometanja. Prvo što mi je palo na pamet nakon te njezine izjave je da joj izravno kažem da ju žalim, ali to mi se učinilo prenaglo jer znam da ona ne bi imala pojma o tome zašto ja nju žalim pa bi se sigurno zbunila i sve to. Jednostavno mi se učinilo da je to zadnja stvar koju bi joj rekao u tom trenutku. Toliko riječi su mi padale na pamet, a ja jednostavno nisam znao koja bi bila dobra da predstavlja nekakav uvod u razgovor. Nisam teolog pa ne mogu reći da sam morao paziti da se ne služim nekim strogo teološkim izrazima, ali sam htio početi kao da pričam s malim djetetom - polako i jednostavno. Sve se ovo događalo u periodu od nekih 5 sekundi. Bilo je to previše za nju i ona je već počela pričati s nekim drugim. Napokon sam dobio priliku da posvijedočim svoju vjeru, a ja ju fulam. Sad mi je bilo glupo opet se vraćati na temu koju zapravo nismo ni započeli. Ne znam zašto je bila Božja volja da izgubim dar govora u tom trenutku. Vjerujem da ću od Boga ipak dobiti još jednu priliku. Svejedno idem s njima još 3 godine u razred, ako ne računamo ovu trenutnu godinu. Trebamo pri evangeliziranju imati neku strategiju. Ipak je to na neki način bitka. Borimo se mi, s Bogom kao zapovjednikom, protiv sotonine vlasti nad ljudima koje želimo evangelizirati. Ne smijemo ljudima biti naporni jer bi nas jednostavno mogli odpisati i izgubili bi svaku priliku za kontakt s njima. Moramo ići polako, kao da razgovaramo s djetetom. Kada se malo zainteresiraju, sjeme je posađeno. Onda je na nama da to sjeme uzgajamo uz Božju pomoć. Vrijeme da bježim! Pozdraf! |
- 19:42 - ovdje klikneš da komentiraš (10) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 28.05.2006., nedjelja
Bože moj! Bože moj, zašto si me ostavio? Matej 27:46
|
Svatko bi trebao na trenutak zastati i razmisliti što znači to što je Krist zavapio dok je patio na križu. Te proročanske riječi napisao je psalmista David nekih tisuću godina prije samog događaja (Psalam 21:1). One nam prikazuju tjeskobnu patnju umirućeg Spasitelja. Bog nije poštedio Svog vlastitog Sina. Jedan drugi prorok napisao je: "Pritisnuo Ga je bolima" (Izaija 53:10). - Zašto se to trebalo dogoditi? Tisuće vijernika znaju odgovor na to pitanje. Svi će oni reći: "Gospodin je na križu okajao moje grijehe. Umjesto mene je postao žrtvom koju je prinio sam Bog, zato što ja nisam mogao prinijeti ništa što bi Bog mogao prihvatiti. Gospodinov vapaj daje mi predodžbu o tome koliko je strašan grijeh u Božjim očima. Zbog mojih je grijeha Isus trebao iskusiti tamu osude. Zbog toga sada slavim svojega Gospodina i zuvijek ću mu biti zahvalan zbog svoje žrtvene smrti. Zato što je Krist bio napušten, ja ću čitavu viječnost biti s Bogom u slavi Neba." Vjernik vidi i drugu stranu Otkupiteljevog pitanja:"Zašto?". Ono je izraz Kristove čistoće i bezgrešnosti. On sam nije dao Bogu povoda da ga ostavi, stoga je punim pravom mogao pitati zašto se to trebalo dogoditi. Svi koji misle da bi mogli u Nebo ući bez Spasitelja, Isusa Krista, trebali bi se upitati slijedeće: Bi li Bog Svojega Sina podvrgnuo tolikim patnjnama kad bi postojao drugi način da se čovječanstvo spasi od vječne osude? |
- 15:15 - ovdje klikneš da komentiraš (6) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 27.05.2006., subota
The Harvest
|
Ovo je jedna pjesma koju inače pjeva grupa The Harvest iz Sirača (kraj Daruvara). Nisam baš pretjerano motiviran u zadnje vrijeme, ali nastojim redovito pisati nešto na ovaj blog. Danas idem u Zagreb na neki ludi koncert u sklopu nastave glazbenog. Moram napisati osvrt, inače će biti belaja. Idem zbog tog osvrta, ali i zbog Mc'Donaldsa. Tamo već rutinski naručujem 2 Big Maca i 1 Happy Meal. Da ne odugovlačim, evo pjesme: Kolika je cijena žrtve koju daje Bog Radi grijeha tvog i mog Radi grijeha tvog i mog Radi grijeha svih nas Bog je k'o žrtvu dao Sina Svog Bog je k'o žrtvu dao Sina Svog [refren] Bog je za tebe dao sve Sve ono naj-najvrijednije Sina je svog Bog dao za nas sve Bog traži od nas sve U potpunosti sve Kao žrtvu živu predaj sebe Bogu svom Na žrtvenik ti položi sve Daj Mu tijelo svoje, duh i dušu Daj mu sve Bogu svome daj sada u potpunosti sve Bogu daj sada u potpunosti sve [refren] Zar ćeš samo jedan dan u tjednu dati Bogu svom Zar ćeš samo kunu-dv'je, kada možeš i više Koliko za tebe vrijedi Božji Sin Samo jedan dan, samo kunu-dv'je Bog je za tebe dao sve Sve ono naj-najvrijednije Sina je Svog Bog dao za nas sve Bog traži od nas sve Bog traži od tebe sve Bogu daj sve |
- 10:46 - ovdje klikneš da komentiraš (6) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 23.05.2006., utorak
Deset načela odnosa kojemu je središte Bog
Na samom početku ove godine sam imao prilike biti na konferenciji za mlade baptiste u Mačkovcu. To su bila vremena!! Tamo smo imali jedan seminar na temu gornjeg naslova. Pa evo tih deset načela za sve zaljubljene i one koji to planiraju biti :1. Načelo karaktera Božji je način i praksa susiti istinski karakter muškarca ili žene gledajući u njihovo srce. Vanjština otkriva samo nešto o istinskoj osobi. Ukoliko smo vjerni nasljedovatelji našeg nebeskog Oca, procjena potencijalna supružnika trebala bi se zasnivati najprije na karakteru. Načelo karaktera više se radi o tome da mi trebamo biti prava osoba, a ne toliko o tome da trebamo pronaći pravu osobu. Ako se vaš karakter sve više suobličava s Kristovom slikom, onda ćete željeti pravu osobu. 2. Načelo potvrde Načelo potvrde predanje je pokornosti svoga života i odnosa duhovnu nadgledništvu koji predstavlja Božji autoritet, brigu i zaštitu ovdje na Zemlji. a) Roditeljska potvrda Bog je roditeljima dao autoritet nad svojom djecom (vidi Izlazak 20:12; Levitski zakonik 19:3; Ponovljeni zakon 21:18-21; Matej 15:4; Rimljanima 1:28-31; Efežanima 6:1-2; 2. Timoteju 3:1-5). Prema tome, ignoriranje tog autoriteta ujedno je i ignoriranjne Boga. b) Crkvena potvrda Više je rečeno o ulozi crkvenih vođa u našim životima nego o ulozi naših roditelja (vidi Efežanima 4:11-16; 1. Timoteju; 2. Timoteju; Titu; Hebrejima 13:7,17). Samo bi bezumnik zanemario ovu ruku Božjeg autoriteta. c) Prijateljska potvrda Knjniga mudrih izreka potiče nas da slušamo mudar savjet ljudi oko nas (vidi 12:15; 15:22; 19:20-21; 27:9). Uvidi i opažanja zrelih kršćanskih prijatelja trebali bi dodati još jedan nivo odgovornosti prilikom odlučivanja hoćemo li s nekim započeti vezu. 3. Načelo zadovoljstva Vaš odnos s Bogom je glavni odnos, koji služi kao temelj za razvoj pravedna odnosa sa članom suprotnog spola. Ako niste zadovoljni bitit sami s Bogom, onda nećete biti sretni ni s drugim ljudima. Pavao je u hodu s Kristom bio toliko zadovoljan da je otkrio kako je moguće biti zadovoljan bez obzira na okolnosti u kojima se nalazite (vidi Filipljanima 4:10-13; 1. Timoteju 6:6-7). Velika greška koju samci nekad čine jest vjerovanje da će ih veza s nekim usrećiti. 4. Načelo jedinstva Kršćanin bi trebao razmišljati samo o kršćanima kao potencijalnim partnerima u romantičnoj vezi ili braku. Druga Korinćanima 6:14-18 uči da se vjernici i nevjernici ne mogu spojiti ništa bolje od svijetla i tame. Sveti Duh nije mogao biti jasniji. Kršćanin se ne smije ujarmiti s nevjernikom ni u kakvom duhovnom pothvatu. Ne postoji važniji duhovni pothvat od braka. Bog onima koji se žele vjenčati zapovijeda da to učine "u Gospodinu" (1. Korinćanima 7:39). 5. Načelo njegovanja Odnosi koji su u fazi hodanja trebaju se njegovati. No, kako to automatski činiti? Kao prvo, možete njegovati vašu vezu na najbolji način kada jedno drugo vidite najprije kao duhovne srodnike. Primjenite li načelo jedinstva, trebali bi vas zanimati isključivo brat ili sestra u Gospodinu. Budući da je tako, ta je osoba vaš duhovni srodnik prije nego možete početi razmišljati o mogućnosti romantične veze. 6. Načelo sklada Danas su ljudi skloni naglašavati jednakost muškaraca i žena umanjivanjem jedinstvenoga značaja naše muškosti i ženstvenosti. Međutim, to omalovažavanje muške i ženske osobnosti veliki je gubitak, i ostavlja velik i loš trag na generacijama mladića i djevojaka koji ne znaju što znači biti muškarac ili žena. 7.Načelo druženja Bog je izmislio brak zato što je muškarac bio sam, a ne zato što je bio usamljen. Od samog početka, Bog je htio da veze postoje kako bi proslavljale Njega i to druženjem. Prema tome, svrha braka je jednostavna: služiti, predstavljati i proslavljati Boga kao jedan tim sačinjen od dvoje ljudi. 8. Načelo predanosti Želite li iskusiti biblijsku ljubav, trebate imati vjernost i odgovornost da volite onako kako to Bog čini. Ljubav je obaveza. To je odluka koju se treba donijeti i obećanjje koje se treba održati. To je način na koji kršćani brinu jedni za druge. I to je način na koji muž i žena odražavaju slavu Isusa Krista. 9. Načelo komunikacije U srži svakoga problema u bračnim i predbračnim vezama nalazi se ponosna sebičnost, a ništa neće bolje riješiti taj problem od komunikacije. Želite li biti uspješni u svojim odnosima, obavezno trebate znati biblijski komunicirati. 10. Načelo moralne čistoće Tjelesna ljubav je privilegija bračne obaveze. Drugim riječima, seks je Božji vjenčani poklon, a On ne želi da se taj poklon dira prije vjenčanja, samo poslije! Pa eto ljudi!! Svi vi zaljubljeni u ljubav proučite ovo i držite se toga i sve će biti u redu. |
- 21:05 - ovdje klikneš da komentiraš (3) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 21.05.2006., nedjelja
Zelena dolina
|
Danas(čitaj:danas) smo mi mladi iz crkve u Mošćenici malo bili u Zelenoj dolini na roštiljadi i sportskim aktivnostima(nogomet). Pa onda da nešto rečem i o tome Kopirano sa službene web stranice ZD: U središtu Hrvatske, 70 km južno od Zagreba u Sisačko-moslavačkoj županiji na cesti Petrinja-Glina-Karlovac nalazi se Zelena Dolina. Prostor Zelene Doline obuhvaća ne samo prekrasnu dolinu nego i lijepi brežuljkasti i šumovit krajobraz, kroz kojeg teče bistri, nepresušni potok. Kristalno čista voda, svjež zrak, tišina prirode samo su neke od stvari koje su potrebne za dobar odmor od svakodnevnog života prepunog briga i problema. Zelena dolina svojim sadržajima nudi mnogo više od fizičkog odmora Vašeg tijela. Zelena dolina za Vas nudi nešto posebno, nešto novo, nešto što će definitivno promijeniti Vaš život na bolje. Originalna ideja o Zelenoj dolini seže još u daleku 1968. godinu. Od tada do danas mnogo se toga događalo. Puno je ljudi mirno odmaralo i pronalazilo smisao i pravu radost života. Mnogi mladi ljudi uživali su u raznim sadržajima. Puno se toga i radilo, uređivalo, i preuređivalo. No, na žalost rat nije mimoišao Zelenu dolinu. Jedan dio objekata je stradao u ratu, no Zelena dolina ne ostaje u prošlosti, ona ide dalje... i čeka tebe da postaneš dio njene budućnosti. Vizija projekta je sveobuhvatna i obuhvaća različite segmente, počevši od samog početka to je obnova. Ideja je da se kroz zajednički rad ljudi uključeni u rad zbliže kao jedinstvena zajednica i tijelo Kristovo. Prostor oko ZD suočen je sa brojnim problemima. Projekt ZD ne može riješiti sve te brojne probleme, no ono što definitivno može a i mora, jest ljudima pružiti nadu, ponuditi im prave i neuništive životne vrijednosti i dati im odgovor na smisao i svrhu života. Sad malo ja: U Zelenoj dolini se inače održavaju ljetni kampovi za mlade. Prošle godine je bio 6. kamp za redom. Meni su ti kampovi ostali u najljepšim sjećanjima, a pogotovo onaj na kojem sam predao svoj život Kristu. Upoznao sam hrpu ljudi, a s nekima sam još i danas u kontaktu. Inače se možemo naći i na kestenijadi i na raznim druženjima. Nažalost, ove godine tog kampa neće biti. Ne znam točno zašto, ali ga neće biti. A što ja tu mogu??? Nisam jedini koji žali za time. Eto vam pozdravčina!! |
- 22:01 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 19.05.2006., petak
Prašina
|
U zadnje vrijeme sam primjetio kako se na internetu diže prašina oko filma Da Vincijev kod. Film, vjerodostojno snimljen po istoimenoj knjizi, bezuspješno pobija neke činjenice zapisane u Evanđeljima. Osobno nisam gledao film, niti sam pročitao knjigu i želim da na tome i ostane. Sada se vode razni ratovi oko toga čija je strana točna. Da li su Evanđelja neke halucinacije ili su to zapisi stvarnih povijesnih događaja? Tu su razni argumenti i za jednu i za drugu stranu, ali svejedno se vidi da su argumenti protiv Evanđelja jednostavna fikcija ili neka slučajna/namjerna zabuna. Na jednoj odličnoj web-stranici koju redovito čitam sam našao jednu super stvar u vezi svega toga. Ovdje je link. Tekst je super. Anyway, u ovom postu ne želim govoriti o tom nekakvom kodu, već o tome koliko nas s raznih strana napadaju različite informacije koje se odnose na kršćanstvo. Žalosno je da je čak potrebno prijeći i na nekakva znanstveno-logička dokazivanja da Evanđelja nisu izmišljotina, a sve s namjerom da se ljude uvjeri da Bog postoji (moja preporuka je da na ovom blogu pročitate postove iz 15. i 17. svibnja). Dalje, osobno sam doživio da se kršćanin zbog svega toga može pokolebati u vjeri. Tada je jednostavno potrebno stati pred Boga u molitvi i jednostavno se prisjetiti onoga dana kada ste osobno predali svoj život Kristu, onih isplakanih suza pokajanja i radosti. To pomaže, vjerujte mi. Danas je kršćaninu teško opstati u ovome svijetu bez Božjeg vodstva i Njegove pomoći u trenutcima kolebanja. Jedini pravi argument koji imamo je Božja Riječ i naša osobna vjera u Njega. Ništa nam drugo ne treba. Viđamo se nekad!! |
- 16:47 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 16.05.2006., utorak
Text
|
Evo jedan tekst kojeg sam nedavno pročitao i koji me se jako dojmio: Bliski prijatelj je upitao Gandhija: "Ako se toliko diviš Kristu, zašto ne postaneš kršćanin?" Kažu da je Gandhi odgovorio: "Kad upoznam kršćanina koji je iskreni sljedbenik Isusa Krista, možda ću o tome razmisliti!" Zar kršćanin ne bi morao to i biti? Pravi sljedbenik Isusa Krista? Pročitao sam nedavno vrlo vrijedan navod: "Mnogi živimo svoju vjeru kao da Krist postoji samo zato da On slijedi nas. Mislimo da Krist postoji samo zato da zadovolji naše potrebe i udovolji našim zahtjevima. Taj iskrivljeni oblik religioznosti koja služi samo nama, postavlja Isusa Krista tek kao još jedno pomagalo u životu koje će potaknuti i ispuniti naše snove." Kad je Isus pozvao svoje učenike da Ga slijede, namjera mu je bila da bude vođa i usmjeruje ljude; učenici bi Ga trebali slijediti (Luka5:27). I poput učenika, moramo se odreći svoje volje, biti Njemu poslušni i odabrati da čak "izgubimo" svoj život za Njega (Luka 17:33). Na prvi pogled, to nam možda zvuči vrlo jednostavno. Ali zapravo je nemoguće to učiniti vlastitim naporima. Jedino kad odaberemo da se svakoga dana odreknemo vlastitih planova i pouzdamo se u vodstvo Duha Svetoga, možemo surađivati s onime što On radi u nama. Na takav nas način Bog poučava da postanemo Njemu poslušni sljedbenici, a ne da budemo vođe. Jer jedino Krist ima rješenje za sve naše potrebe. - Anne Cetas Da bismo druge vodili Isusu, najprije moramo naučiti slijediti Ga. Aj bok!! |
- 17:47 - ovdje klikneš da komentiraš (7) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 13.05.2006., subota
Vrijeme s Bogom-pa jel moram baš sad?!?!?
Jesmo li ikad došli u situaciju da se počnemo dvoumiti između toga da odemo u crkvu ili pogledamo onaj super film koji smo već gledali tri puta, ali ga svakako moramo pogledati još jednom??? Hvala Bogu ako pobjedi ona dobra strana, odnosno ako odemo u crkvu. Sjećam se jednom, kad sam imao nekih 7-8 godina, da su dobri crtići uvijek bili nedjeljom ujutro i to baš za vrijeme kada smo ja i moji roditelji polazili u crkvu. Ja sam, naravno, bio lud za tim crtićima i rekao sam tati da se čudim kako su crtići uvijek kad ja idem u crkvu. Tata mi je rekao da to sotona pušta crtiće baš u to vrijeme samo zato da mala djeca ne bi išli u crkvu. To je dosta jednostavan primjer toga da će sotona učiniti sve kako bi nam odvratio pozornost od Boga. Često mislimo kako ne moramo baš ovoga trenutka uzeti Bibliju i pročitati koji stih, već možemo to učiniti i kasnije toga dana. Što duže odgađamo, bliže smo odustajanju. Bog nije odgađao svoj plan spasenja. Može biti da nam se čini da čitanje Božje riječi ipak nije doslovna obveza nas kršćana. Usporedimo to sa školom: škola je obveza zbog koje kasnije u životu imamo veliku korist. Isto je i s čitanjem Biblije-obveza zbog koje imamo ogromnu korist. Neke nas obveze raduju, a neke. Neka nam čitanje Biblije i odlasci u crkvu budu časne obveze koje ćemo s radošću obavljati. |
- 21:25 - ovdje klikneš da komentiraš (5) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 11.05.2006., četvrtak
Za naše grijehe probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe. Izaija 53:5
|
Koji smo mi sretnici!! Sretnici smo zato što nismo mi oni koji trpe zbog naših grijeha, već je Isus to učinio umjesto nas. On je trpio kako bismo mi imali mir-nezasluženi mir. Nezaslužen je zato što mi nismo učinili baš ništa kako bi došli do tog mira, drugima riječima-taj mir nam je poklonjen od samoga Boga kroz Njegova Sina Isusa Krista. Oslobođeni smo velikog tereta. Naš slabi um ne može shvatiti težinu tog tereta. Izbjegli smo takvu patnju da je to nepojmljivo. A sve zato što je Isus propatio umjesto nas. On je trpio ono što bismo mi trebali trpiti, i, što je najbolje, On je to podnosio, što mi sigurno ne bi uspjeli. On je zadobio naše rane, bio je bičevan našim grijesima, naš grijeh Ga je razapeo na križ. Božja milost nas je spasila. Stvarno Mu trebamo biti zahvalni! |
- 21:03 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 10.05.2006., srijeda
Nema naslova!!! Ne dam!!!
|
Evo jedne pjesme koju smo dečki i ja svirali (i pjevali) na konferenciji. Pjeva ju Third Day: Come Together You can all call me crazy For the things that I might say You can laugh all you want to I know there will come a day When we all will come together And learn to set aside our hate If we could learn to love our neighbors Just like we would love ourselves We've got to come together 'Cause in the end we can make it - alright We've got to brave the weather Through all of the storms We've got to come together 'Cause in the end we can make it - alright We've got to learn to love You can call me a dreamer But these dreams will come true Yes, I am a firm believer In the things that we can do If we would all just come together And let the Lord lead our way There is nothing that we can't do There is nothing we can't face I know that there will come a day When the Lord will call His own away To a place that He has made for all of us But until the day of His return There's a lesson that we've got to learn We are brothers and we're sisters We are one A evo i nas koji smo odsvirali to Bogu na slavu. S lijeva na desno: 1. Marko - bio na mikseti i pobrinuo se da sve zvuči kako treba. 2. David - naš odlični basist koji svira bas gitaru i ima ulogu back vokala. 3. Mario - svira električnu gitaru i pjeva. 4. Dario - također svira električnu gitaru. 5. Ja - da, da, ja sam ovaj plavokosi čudak koji stoji skroz desno i sviram bubnjeve.  Šteta što Marko nije češće s nama zato što on živi malo dalje. A kaj ve?!?!?! |
- 22:37 - ovdje klikneš da komentiraš (9) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 09.05.2006., utorak
Evolucija, Veliki prasak....... da ne povjeruješ!!!!
Tulavi komp!! Mamlaz jedan!!..........argharghargharhgh.........!!! Drugi put pišem ovaj post zato što mi je komp opet nešto zeznijo!! Hvala weird1-u što mi je dao uputstva za mučenje kompa! Evo kako je završio: Još sam se dobro najeo!!....buuuuuaaahaaaaaaa........  Doooobro! Dosta šale! Sad malo ozbiljnosti. Danas mi je pod satom biologije bilo toliko zanimljivo da sam morao skrenuti pažnju jer sam se smatrao nedostojnim da slušam tako zanimljive pričice. Malo sam gledao po raznim plakatima u učionici i osim par mrljica na zidovima sam vidio i jedan plakat o pradavnim stanovnicima Krapine-praljudima. To me asociralo na Charlesa Darwina i njegovu teoriju evolucije. Ta draga nam teorija govori o tome kako smo mi nastali od praživotinja kao što su: modrozelene alge, bakterije, trilobiti i ostali čudaci. Onda sam se sjetio još jedne izuzetno zanimljive teorije nazvane "Veliki prasak". To je slično priči za laku noć: Jednom davno prije 13 milijardi godina NIOTKUDA se stvorila neka luđačka masa koja je postigla tako veliku gustoću da je eksplodirala. 3 minute kasnije se počinju stvarati atomske jezgre, i to iz, kako Faktopedija kaže, juhe subatomskih čestica. Dalje, 300 000 godina nakon Velikog praska nastaju zameci budućih galaksija. Faktopedija to naziva "prvo mreškanje materije". I da ne pričam ostale nebuloze koje nemaju veze s vezom......  Nevjerni ljudi su skloni sami sebi davati odgovore na pitanja koja nisu baš jednostavna. To su pitanja tipa: Odakle smo?, Zašto smo tu?, itd. Sami sebi daju krive odgovore kako bi bili smireni. Zato je i došlo do takvih teorija kako bi ljudi ostali neopterećeni tim pitanjima. Ali ipak se ponekad zapitaju i počnu shvaćati da ti odgovori baš i nemaju neku uvjerljivu podlogu, svejedno su nesigurni. Onda nakon toga odu tražiti odgovore kod, biblijski nazvanih, lažnih proroka. Priklanjaju se raznim sektama, kultovima, budizmu, taoizmu i ostalim bezvezarijama. Zaboravljaju na jedinoga i pravoga Boga koji je smisao života i koji može dati odgovor na sva pitanja. On se sigurno žalosti kad vidi koliko su njegova stvorenja sklona krivom vjerovanju. Ne znam koliko sam uspio biti jasan ovim postom jer je ovo prevelika tema za moju malenkost. Živi bili i veseli!! Pozdravčina!!!!!! |
- 22:23 - ovdje klikneš da komentiraš (3) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 08.05.2006., ponedjeljak
All The Small Things
|
Koliko smo zadovoljni malim stvarima? Osjećamo li zadovoljstvo ako nam netko da žvaku od nekakvih 50 lipa? Usporedimo se malo s drugim ljudima. Usporedimo se malo s onim djetetom u Africi koje bolesno leži na prašnjavom podu i čeka da umre. A što je sa djecom bez roditelja? To su ona djeca koja ne znaju veličinu prave roditeljske ljubavi jer ju nikad nisu osjetili. Često tražimo "brda i doline", a ne znamo da je za te ljude pojam "brda i doline" jedna mala korica kruha ili topao roditeljski pogled. Pa mi smo bogati u usporedbi s njima! Gdje je nestala naša skromnost? Koliko često u molitvama zahvaljujemo za male stvari? Da li smo zahvalni Bogu za svaki novi otkucaj našeg srca? Bog, da želi, može već sljedeće sekunde zaustaviti naše srce i i uzeti nas k sebi. Ali On to ne želi jer nešto očekuje od nas. To je ogromna privilegija da Veliki Bog očekuje nešto od nas malih ljudi. Ima povjerenje u nas. E to je već velika stvar za zahvaljivanje! Živili vi meni sto godina! God bless!! |
- 09:49 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 06.05.2006., subota
Šta će mi naslov?!?!?!?
Jučer sam nekome išo slat mail. Htio sam poslati 2-3 slike s konferencije. I fino otvorio ja novu poruku i počeo učitavanje sličica i sve super. Budući da nemam ADSL, za sve slike mi je trebalo oko sat vremena učitavanja. Bio ja strpljiv i dočeko kraj učitavanja. Kliknem ja na "šalji" i sav sretan ugledam tulavu poruku od kompjutera koja kaže da je došlo do neke pogreške i da ponovo učitam slike i napišem poruku. I šta sad? Počeo ja ponovo. Opet dugih sat vremena čekanja i napokon se učitalo. Opet klikno ja na "šalji" i opet ista poruka. Ja poludio!!! Izgubio sam tulava dva sata samo zato da mi tulavi kompjuter pokaže tulavu poruku da je došlo do tulave greške!!!!!!! Slučajno sam ga 7 puta udario nogom. Slična priča sa ovim blogom. Htio sam stavit jednu sliku od nekakvih 3Mb. Dok se to učitavalo ja sam već 3 puta ostario. I dočekam ja kraj i veli meni ovaj da ne mogu stavit sliku veću od 20k i 150x200 piksela. Opet sam ga slučajno udario u tulavi mozak. A sve zato što sam htijo poslat dvije najobičnije tulave slike!!  Ovom prilikom se ispričavam gospođici demi što nije dobila slike. Anyway, što se da zaključit iz ovoga? Bog nas uči ljudskim vrlinama i kroz najbanalnije situacije. U ovom slučaju me učio strpljenju. Često mi ljudi planemo bespotrebno. Ovaj primjer možemo stavit u međuljudske odnose. Koliko puta nas ljudi nerviraju, a mi na to odgovaramo vikom i ružnim riječima. Zaboravljamo na strpljenje. Strpljenje je vrlina koju nam je Bog dao kako bismo mogli održavati međusobni mir. Dakle, ako zaboravimo na strpljenje, zaboravit ćemo na mir i doći će do sukoba. Uostalom, Biblija nas uči da podnosimo jedni druge. Često zaboravljamo da smo mi oni koji mogu biti potencijalni izazivači. Bog nas je stvorio kao bića koja imaju najveću inteligenciju od svih stvorenja na zemlji. Inteligencija nam je dana da se možemo mirno i racionalno dogovoriti oko nečega, a ne srljati u svađu. Mi kršćani moramo svijetu pokazati Isusa u najboljem svjetlu. Kroz neslogu je to nemoguće. |
- 16:25 - ovdje klikneš da komentiraš (10) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 05.05.2006., petak
Pierced
|
Evo drugi post u jednom danu. Ovo je jedna pjesma koju obavezno moram poslušati kada kod otvorim iTunes. Pjeva ju Audio Adrenaline: PIERCED [chorus] Make me, take me, break me, I am pierced Make me, take me, break me, I am pierced Though I am wounded and unworthy Though I am selfish and untrue You are holy, You're the healer You forgave me and made me new Made me new [chorus] Oh, this love, how can it be That my God would die for me For my sins, His wounds did bleed Jesus, you were pierced for me [chorus x3] Ovo je moj pokušaj prijevoda ove pjesme: PROBODEN [refren] Izgradi me, uzmi me, slomi me, proboden sam Izgradi me, uzmi me, slomi me, proboden sam Iako sam ranjen i bezvrijedan Iako sam sebičan i neistinit Ti si sveti, Ti si iscjelitelj Ti si mi oprostio i učinio me novim Učinio me novim [refren] Oh, ta ljubav, kako je moguće Da bi moj Bog umro za mene Za moje grijehe, Njegove su rane krvarile Isuse, ti si bio proboden za mene [refren x3] |
- 19:55 - ovdje klikneš da komentiraš (2) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Zašto vjerujem u Boga?????
|
Jučer sam na jednom kršćanskom blogu pročitao kako je vlasnica tog bloga bila upitana zašto ona vjeruje u Boga. Malo sam si razmišljao na koji način bi ja odgovorio na to pitanje. Onda sam se sjetio jednog svjedočanstva koje sam rekao na omladinskom sastanku u našoj crkvi. Sjetio sam se koliko puta sam došao u situaciju da izgubim vlastiti život na raznolike načine. Koliko god ovo zvuči šokantno, naročito za one koji me poznaju, bila su to stvarno zanimljiva iskustva. Pa da krenemo nekom kronologijom: Taj dan sam imao oko 3 godine i bilo je toliko šokantno da se i danas sjećam nekih detalja. Moja mama i ja smo bili sami kod kuće, a tata je radio u Njemačkoj. Mama je prala veš u nekom lavoru u kupatilu jer nam je mašina riknula. Ja sam joj "pomagao". Pri tome su se smočile pločice na podu i postale su sklizave. U kupaoni imamo jednu stepenicu koja nije imala fugu na rubovima tako da je bila poprilično oštra na rubu. I ja, mamlaz, skočio sa te stepenice i poskliznuo se i pao. Udario sam glavom u taj oštri rub, ali ne direktno već sam pao točno na lijevo uho. Uho mi je ostalo rasječeno skoro do polovice. Nismo imali auto u to doba pa me mama uzela i otišla zamoliti susjedu da nas odvede doktoru. U bolnici sam išao na šivanje. Imao sam 7 šavova. Danas imam ožiljak od šivanja i malo mi je uho klempavo u odnosu na ono drugo. Isti taj dan, ali u večernjim satima, sam uzeo mikserova svrdla (mikser za pravit kolače). Uzao sam ih i gurnuo u utičnicu. Lijepo sam se proveo. Tu se baš i ne sjećam svih detalja. Znam da se mama nije usudila izvaditi to iz utičnice i nije uopće znala što da radi. Niotkuda se stvorio jedan čovjek koji ide s nama u crkvu. Ne znam zašto je došao, ali on nam je izvadio ta svrdla iz utičnice. Idemo dalje; tada sam imao nekih 9 godina. Išao sam u trgovinu i to na biciklu. Vozio sam se jednom livadom i došao na cestu. Ta cesta inače nije prometna, ali tada je prolazio jedan auto koji me pošteno udario. Zapravo i nisam imao toliko ozljeda, koliko moj bike. Izvukao sam se sa par krastica na potkoljenici i jednoj velikoj, ljigavoj rani na laktu. Par dana sam šepao na lijevu nogu, ali je sve proteklo uredu. Slijedeće iskustvo koje ću sada reći je tada bilo ozbiljno, ali danas se tomu smijem ko manijak. Oko godinu dana nakon avanture s autom sam se igrao skrivača sa neka dva dečka koji su bili braća. Bili smo u njihovom dvorištu. Jedan je brojao, a ja i ovaj drugi smo se sakrili iza svinjca. Stvar je u tome što ja nisam znao da oni tamo drže đubar. I tako ja htio prijeći na drugu stranu i upadnem unutra. Upao sam negdje do pupka. Naravno da sam pokušao plivati, ali je ta smjesa bila pregusta za održavanje na površini. Mogao sam se utopiti bez problema. Ali, hvala Bogu, blizu mene je bio taj dečko koji me izvukao van. Bilo je tu svega i svačega u mom životu. Imao sam ja i 2 potresa mozga i šljivu na oku (pozdravljam Johnnyja) i svega pomalo....... I da ja sad napokon odgovorim na pitanje zašto vjerujem u Boga. Pa zbog svega gore navedenog. Kad sad malo stanem i pogledam unazad i vidim koliko sam bio blizu smrti, nije mi baš svejedno. Zahvaljujući ljudima poslanim od Boga sam ja izvukao živu glavu. Da nije bilo one susjede mogao bi ostati bez uha ili, još gore, iskrvariti. Da nije bilo onog dečka, utopio bi se u nije bitno čemu. :) Bog me stavljao u takve situacije kako bi me danas učvrstio u mojoj vjeri i isto tako me iz njih izbavljao kroz te ljude. Bili su to tulavi trenutci. I danas, kad malo razmislim i vidim da je Bog bio samnom u tim dijelovima mog života, zašto onda On nebi bio i u nekim banalnim situacijama poput ispita u školi ili u svakodnevnom životu? Eto zašto vjerujem u Boga. Ovo mi ne izgleda kao neka slučajnost ili puka sreća. Bog ima neki plan samnom. Možda se taj plan već ostvaruje kroz moje sviranje bubnjeva s ciljem da proslavim Njegovo ime. Tko to zna??? Nadam se da ste imali strpljenja u čitanju ovoga. God bless!! |
- 11:01 - ovdje klikneš da komentiraš (9) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 04.05.2006., četvrtak
Eto ga mene!!!
|
Dobri dan! Primjetih da u zadnje vrijeme puno dobrih dječaka i djevojčica pišu blog. I pitao sam se: "Zašto ja ne bi bio dobar pa napisao tu i tamo koji post?!". Kad odjednom meni nešto palo na pamet. Bila je to ideja koja mi se fino predstavila i rekla da je došla da me nagovori da pišem blog. Velim ja njoj da ne želim. I tako se mi tukli dobrih 2 sata i ona meni napravila polugu. Teškom mukom sam pristao na pisanje bloga jer bi inače držao zube u čaši. Nego da ja malo smirim maštu i ovaj alegorijski prikaz nastajanja bloga i počnem se bavit ozbiljnim poslom. Imali mi prošli vikend konfu (konfa:skraćeni naziv za pojam "konferencija"-susret mladih baptista) u Mošćenici. Ja sviro. Bilo je luđački dobro, ali i naporno. Bilo oko stotinjak maladolikih ljudi iz raznih krajeva RH i razne okolice. U tom periodu sam spavao NE. 3 tjedna prije konfe smo imali Uskršnji koncert pa smo vježbali svirku za to. Onda smo nakon toga vježbali za konfu. Tulava dva mjeseca samo svirao i svirao i opet malo svirao i još malo svirao. Ali znamo mi da postoji Onaj netko tko je uživao zajedno s nama, Onaj koji će nas nagraditi za naš trud. To je Bog. I stvarno mi je drago što smo mogli imati zajedništo na koncertu i konfi zajedno s Njim. I projurila nama konfa u 3 sekunde. A ja, mamlaz, zaboravio kupiti šalice koje su se prodavale. Da ironija bude još veća, ja sam bio jedan od prodavača(buuuaaahahahahahahaaaaaaaa)!!! Zato sam nabavio majcu i snimio cijelu hrpetinu dobrih uspomena na hard disc u mozgu. Upoznao ja puno novih ljudi i vidio puno starih lica. Bilo je fenomenalistično. Mislim da je za prvi post dovoljno. Živi bili i veseli!!! I kao što bi moj kumpić Siniša H. rekao: "Evo vama pozdravčina i po do dvije!!" |
- 14:32 - ovdje klikneš da komentiraš (7) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pa tu ima svega i svačega pa skoro ničega......ma ima nešto.....šta ja znam šta......tulav neki blog....... Od 28. svibnja 2006. na ovom blogu vas je bilo:
Što znači "ikhthys" ???
Tajni znak kršćana po kojemu su se međusobno raspoznavali bila je riba. Naime, pet slova od kojih je sastavljena grčka riječ ikhthys, "riba", tvore početna slova izričaja Iesous Khristos Theou Hyios Soter, što znači "Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj". Izgovara se "ihtus". 
Desing By: Andrij@n@
Copyright 2006 |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||