Što slušam? - rujan 2014.

Pošto je sada već i vrijeme za sličan post, danas donosim pregled, koji vas dovodi u nove glazbene stvari koje slušam.

Moj glazbeni ukus se nije promijenio. Nimalo. Možda se malo komercijalizirao, no, ostao je isti. Evo vam i pregleda.

Za početak...Oasis. Nevjerojatan bend s besmislenim tekstovima, laganim rifovima, i teškim bubnjevima. "Definitely Maybe" i "Morning Glory" su bili njihov vrhunac, kasnije su sve posrali Liamova neslaganost, a Noel, nije mogao trpiti sve to. Nisam ja neki fanboy Noela, ali, jednostavno mi je on favorit. Pogotovo jer je on mozak toga benda. No, tko je najviše kriv za raspad? Oba, isto tako su si zagarantirali raspad puštanjem Boneheada.








Počeo sam ulaziti u svijet Vinesa, no to još nije sve sigurno. Prvenstveno zato jer su konkurencija Hivesima, Strokesima i White Stripesima, bendove koje apsolutno obožavam. No, opet, uzevši u obzir da su svi ti bendovi koje volim konkurencija jedan drugome, mislim da imam razloga za slušati ih. To jest, da nemam razloga za ne slušati ih.



(hvala FlatOut-u 2!)


U neku ruku, sam i najavio u prethodnoj najavi sljedeće grupe, Strokesa. Odlični su, sviđaju mi se. Ovo je ukratko, što da napišem o bendu kojeg sam tek zavolio prije 2 mjeseca, eh?!



A nemojmo zaboraviti i nastup s Jackom Whiteom, ulet mu je bio nevjerojatan...



Brilijantni Jack White se opet vraća u doba bluesa, možete u samom videu vidjeti tipičan krajolik savezne države Tennessee. I, pjeva žanr karakterističan za taj dio SAD-a. Delta blues, a ta pjesma je i na debitantskom albumu White Stripesa, s istoimenim nazivom (zove se kao i bend, "The White Stripes")



(inače izbrisana scena iz dokumentarnog filma "It might get loud")


Jack White i Seasick Steve su nastupali odvojeno na SXSW-u. Nastup je izniman, od obaju izvođača, no mislim da je malo bolji Seasick Steve bio ovdje.

Kod Seasick Stevea, sviđa mi se to što je s opremom vrijednom 25 kuna uspio postići svjetsku karijeru i Bog zna koliko platinastih i ostalih ploča.




Ne znam nijednu njenu pjesmu osim ove. I odlična je.




Neki simfonični rock, šta ja znam. Obožavam kako svira akustičnu na videu, a cijela pjesma je svirana s električnom.





Mislim da sam čak počeo slušati i ostale komercijalne uspješnice...





...i onu besramnu kopiju Smash Moutha. Ashols.




Neka bolja kopija Stonesove "Brown Sugar".




Ne, mislim da sam se odao lobotomiziranoj glazbi današnjice...




Oh, čini se da gospel još nije umro...