Moj 100. post! (opservacije svijeta dio 1.)

utorak , 09.09.2014.

Evo, došao sam, i nakon nepunih 7 mjeseci, do svojeg 100. posta. Nevjerojatno je koliko dobrih blogova sam ovdje našao, te ih još čitam s zadovoljstvom. (nisu samo oni s desna ; ima više njih). Imam, ukupno, 330 i nešto komentara na blogu, minus 100/110 mojih jer sam trebao komentirati za post i ostale suvisle debate), što bi dalo nekih 200 komentara. Fascinantno je da ljudi čitaju moj blog, i da komentiraju. Većina komentara je bila pozitivna, te, puno vam hvala!

Trudit ću se i dalje pisati za ovaj blog, kud puklo da puklo.

Ovaj 100. post sam odlučio proslaviti nečim neobičnim. Danas ću pričati o mojim zapažanjima i mišljenjima ; što se točno događa u svijetu? Aktualni događaji u svijetu. Danas pišem mišljenja o njima.

Prva je, naravno, ebola. Bolest koja se raširila po nepoznatijim državama Afrike, počela se širiti na sve ostale kontinente. Naravno, diže se veća panika, isto kao i kod svinjske, ptičje, ili pak španjolske gripe. Mnogo ljudi (ali i medija) voli širiti paniku lažnim pričama, i ostalim oblicima dezinformacija. Nevjerojatno je koliko su mediji podigli paniku o njoj. Istina, je nekakav patogen kobajagi virus, ali, opet, s druge strane, jednostavno se treba opustiti, jer ebola još nije kod nas. Nekih 3000 kilometara. Toliko paničarenja, već i nagađanja, i ovo i ono. Nije za vjerovati kako ljudi mogu vjerovati svemu što se kaže. Podsjetimo se samo nečega što se desilo prije nepune 2 godine - kraj svijeta. Ali, najljepša je reakcija Zorana Šprajca.



Kralj bio, kralj ostao. On je taj voditelj, kojem blesimetri ništa ne znače. On jednostavno voli improvizirati, i zafrkavati vladu. I nemojmo zaboraviti mnoge pljuske koje je udijelio bivšim političarima HDZ-a. Bez obzira koliko ga je HRT suspendirao, on se vratio i bio još jači. Jedan od legendarnijih voditelja.


Sljedeće : Rusija - Ukrajina.

Ovo ne želim komentirati : nek se ovo riješi što prije. Boli me briga kako, ali vidjeti kako Kijev pati pod masom oružja i ostalih nasipa je žalosno. Isto tako vrijedi i za ostatak Ukrajine.


Umrla je Joan Rivers.

Moje mišljenje o Joan Rivers? Nikad je nisam previše pratio, no znao sam tko je ona. Poznata je bila i po svojim uvredama. To je nešto što volim istražiti kod poznatih zvijezda.

Tako sam imao priliku vidjeti kako je Elton John za Ketiha Richardsa rekao:

"On, dok skače po bini, izgleda kao majmun s artritisom."

Fair enough.



Kraljica Elizabeta misli kako su selfie fotografije čudne.

Normalno, složio bih se s njom. Iako je to bio veliki pomak za totalno uništavanje naslovnica društvenih mreža, i ja mislim da selfie fotografije jesu čudne. Kako jest, jest. Ispisale su neki dio ove naše male povijesti. Nemojmo zaboraviti selifie s nagrada Oscar.

Veoma čudnovato. Ali da, čini se da ćemo kroz vrijeme imati više čudnih načina za osjećanje umjenosti. Mislim da selfie neće biti najčudniji način izražavanja umjetnosti. Vidjet ćemo sve kroz vrijeme.


Ice bucket challenge.

U početku, odlična namjera. Na kraju, velika glupost. ALS je amiotrofična lateralna skleroza, bolest o kojoj više možete pročitati ovdje.

U početku je sve bilo odlično, poznati su se zalijevali kantom hladne vode, no i donirali. I to mi je u početku bilo lijepo. No, sve se to proširilo, na kraju su i ljudi na Facebooku objavljivali sve to. Bez ikakve veze da je to pisalo bilo što za ALS, ili bilo kakva informacija o tome da to rade za tu bolest. Lajkovi su očito hrana tih ljudi.

Kasnije su počeli skupljati na tome kako se tuku žlicama. No nisu uspjeli.

Nitko ne uspije s takvim glupostima. Ili?