Cijeli dan o ovom razmišljam.
Da cijeli dan, cijeli tjedan.
Znaš, stvarno bih voljela da pročitaš ovo ovdje. Možda bi shvatila moje postupke koji će se dogoditi, sigurno.
Ja ću ih pokrenuti. Odnosno vi ste ih pokrenuli. Sada nema nazad. Nikako.
Ono što se dogodilo prije par dana - znaš, izbacilo me iz takta. Izbacilo me iz moje sigurnosti, iz ove zaštite koju sam stvarala za sebe i svoju obitelj. Prvenstveno za svoju djecu. Nekako se to rasplinulo kao balon od sapunice.
Kako da ja tebi objasnim i kažem što se dogodilo?
Kako bi ti to uopće mogla razumjeti? Ja ne bih razumjela. Stvarno ne bih. Pa svatko od nas u svom djetetu vidi ideal i svoju presliku.
Kako da ti ja kažem da on nije svoj?
Nema načina. Ja to znam.
Ali isto tako shvati da ja ne mogu preći preko toga. Ne mogu. To što je bilo, prestrašno je i preogromno i preopasno i pre....
Ne znam što da napravim. Iskreno ne znam. Voljela bih da postoji čarobni štapić, da mogu izbrisati ono što se dogodilo, da to jednostavno nestane.
Nisam mislila da ću ikada morati donositi ovakve odluke. Teške, prokleto teške.

Što reći? Kada bi bilo razuma i pameti, kada bi moglo biti ono što ne može, kada bi bila samo malo naivnija pa da mislim da će proći lagano, kada bi...




Nažalost, nema bajki. Ovo što se dogodilo nije fer, nije pošteno, nije se smjelo dogoditi, to se događa drugima ne nama. To nismo mi, to se događa negdje gdje žive drugačiji ljudi, iskvareni, pokvareni, sebični, nehumani, ljudi bez emocija i sa zmijom u sebi.
A eto, dogodilo se ovdje.

Nažalost.

Nažalost.

Ne znam što da napravim, ne znam......

Kada danas razmišljam o odgovornosti, shvaćam da mi je taj - što je to, osjećaj?, - preuzeo totalno kontrolu nad životom.
Odgovorna sam na poslu (donekle), odgovorna sam majka - trudim se, odgovorno kuham, spremam, izvršavam svoje obaveze. Ne mogu reći da je idealno, ali se doista trudim.
Možda su moja stajališta podosta tvrda. Možda nemam razumijevanja za ljudske slabosti, za neke ljudske slabosti - to bi bilo ispravnije.




Mogu podnijeti teret odgovornosti ako ne ispeglam gomilu veša. Ili ako, šta ja znam, ne usisam redovito, već malo preskočim. To mi se čini onak, dozvoljeno.
Ali, kad pričamo o roditeljskoj odgovornosti, onda...tu mi nema opravdanja.
Doista se trudim biti odgovoran i dobar roditelj. Prvenstveno roditelj za svoju djecu, malo manje prijatelj.
Puno puta sam zbog svojih stavova dobila i lošu kritiku.
Ali ja mislim da je odgoj vrlo komplicirana stvar. I ako netko kaže da je prijatelj sa svojom djecom - meni to liči na liniju manjeg otpora. Dijete treba prijatelje van roditeljskog kruga, mora se razvijati, stvarati svoje stavove, izboriti se za njih među onima koji mu i nisu uvijek naklonjeni, znati se postaviti u svakoj situaciji.
Moja djeca su odgajana tako da se prvenstveno ponašaju pristojno u svakoj situaciji. Sjednu za stol i odsjede do kraja obroka. Govore molim i hvala, uvijek pozdrave na dolasku i odlasku.
Jesam picajzla oko nekih stvari. Jesam, priznajem.
Ali kada vidim svoje dvije kako se ponašaju, jako sam zadovoljna. Što bih mogla reći za rijetko koje dijete koje poznam u svojoj okolini.
No, krenula sam o odgovornosti. Prvenstveno roditeljskoj odgovornosti.
Daklem, ovako....

Prije nekog vremena imala sam raspravu o pedofilima i inim glupostima koje vrebaju sa interneta. Pa se čuju ovakvi komentari: "A šta mogu roditelji, kada se ne razumiju? Kako da to oni spriječe? Nemaju pojma o računalima, šta da naprave?"
Ajd sad, što na to reći? Jadni roditelji, jel da.

Malo sutra. Ako se ne znaš služiti računalom, a kupio si ga djetetu, onda marš na tečaj i nauči. Nema druge. Linija manjeg otpora je da ja to ne znam, i kako da onda dijete kontroliram.

Meni to nije zdravo i odgovorno razmišljanje, zar ne?
Naravno da je teško sjesti negdje, odslušati sat, sat i pol predavanja, raditi, razmišljati - ali ako je to potrebno da bi se djeca imala pod nadzorom - da li je to onda žrtva, ili potreba?

Uvijek postoji mogućnost da će naći nekoga tko će im nauditi i u okolini koja je primjereno kontrolirana. Ne bi vjerovali koliko toga ima.
Ja sam osobno, sa starijom imala prije nekog vremena takav sukob. Poznati pjevač joj je pisao mailove. I tražio fotografije u badiću. I htio znati gdje živi i u koju školu ide, kada joj rade i gdje roditelji i tako svašta.
Njemački pjevač. Sa net.hr adresom.
Je kak da ne.
Prijavili smo ga policiji, Iskonu, I.P. adresu našli, u školu otišli kod pedagoga (zbog ostalih curica koje su se s njim dopisivale), obavijestili razrednika i ravnatelja.
Ima li kakave povratne reakcije? Ne znamo. Naša nije slala fotke, jer joj je to zabranjeno, kao i stavljati svoje fotke na blog ili bilo gdje na internet. Nije mu niti poslala ništa od podataka, jer smo vidjeli na vrijeme. Dokazali smo joj da se može lako manipulirati. Registrirali smo mail adresu koju smo htjeli na nekoliko polužitelja, od gmaila, neta, hotmaila. I dokazali joj da možemo biti i papa, i bog, i Putin, i taj neki pjevač. Pa je ostala širom razjapljenih laloka, i suznih, doduše, ali onako, smirenih okica.

Dakle, odgovornost. Mi se znamo služiti računalom. I pisati blog, i pratimo svašta što je djeci zanimljivo. Ja čitam i blogove koji pišu njene kolege iz razreda i škole. I od mnogih drugih klinaca u ovom gradu. Tek toliko, da vidim što se događa.
Pretjerujem?
Možda. Ali vjerujte mi, neki dan sam imala takvu noćnu moru, koja još uvijek traje, uz sav oprez kojim okružujem svoju djecu.
Nažalost, ne mogu o tome pisati. Preružno je i još uvijek ne znam što će biti dalje. Razmišljam.

A onda si mislim - kako onda druga djeca prolaze? Ona čiji roditelji glume prijatelje? Zato jer im je to jednostavnije?
Ili.....

Nda.

Vrijeme je da se zahvalim jednoj mojoj dragoj blogerici na ovom super cool, ubercool, krasnom, elegantnom, pročišćenom i jedinstvenom dizajnu....
Inače, gospodična je (po svim atributima to i je) poznata blogerica oštrog jezika, bezdlakog prije svega, na malo uvrnut način duhovita, mlada osoba koja mi je napravila i onaj prijašnji dizajn.

Brine se ona za mene jako dobro. Da ne bih slučajno postala netrendi, zastarjela i dosadna.

B(l)ože, kak su mi mnogi ljudi ovdje postali dragi, mnogi da ih nikada nisam niti vidjela. Nevjerojatno.

Ona je svakako jedna od njih.


Draga moja RUBY, eto i ti si svakako jedna od njih. I zaslužuješ . Big .


Sad odo malo počistiti bokseve. Ovak šareni se ne uklapaju u ovaj produhovljeni design. Pitam se samo čega ću se odreći....hm, hm.


I svima vama jedan big