Dobila sam zadatak od neni_iz_bajke da ispišem svojih pet psiho ljubavnih pjesama, ma što da to značilo.
Vrtila sam, vrtila, tražila po radio blogu, uokolo, razmišljala, no pod trenutnim utjecajem svoje skoro pa teen djevojke, nalazim se u nekom raspoloženju kojem pripadaju dolje navedene pjesme. Tko zna, da me se uhvatilo u nekoj romantičnoj fazi, izbor bi bio sigurno drugačiji, ali mi je tako teško prebrati i izabrati samo pet pjesmuljaka.
U cijeloj priči mi jedino nije jasno, što bi trebalo značiti ono psiho ljubavne pjesme? Nikako. Tražila sam, i tražila po blogu ishodište još jedne zaraze, virusa koji se širi, ali nisam naišla da domaćina.
Dakle, redom:
Ne znam zašto bi ovo uopće bila ikakva pjesma povezana sa ljubavi, ali ima neka čudna suzvučja u sebi koja mi golicaju kičmu, a i glas mog pjevača je onako...baš dobar, malo hrapav...jaaaako dobar....sexy....
Ako me itko ikada pita zašto volim U2 - ne znam. Ali od najranijih srednjoškolskih dana su mi bili dragi, najdraži, obožavala sam Bono Voxa, slušala Edgove bravure i cijelo vrijeme navijala samo da dođu na koncert negdje gdje si to mogu priuštiti. Jednog dana budem, makar u London morala otići...
Ovi su mi oduvijek bili dragi. Skoro pa nenadmašni. Kad se sjetim Psihomodopopa iz početka, i Ramonesa...luda vremena...
Ova je malo novija. Nekako ima određenu energiju koja mi odgovara, onako je pravo ženski buntovnička, sa onim stavom kada se pokazuje onaj srednji prst, bez kompleksa i kompromisa. Volim, volim taj i takav stav, bez premca...
