četvrtak, 31.03.2011.
Druga školska zadaća - Proljeće
Jutros kad sam se probudio već je bilo proljeće.
Otvorio sam prozor i udahnuo svježi proljetni zrak.
Ptice su cvrkutale i svojim cvrkutom pozdravljale moje selo.
Moje selo je smješteno između puno brda i brdašaca pa se ja svake godine
bojim kako će proljeće zakasniti i mimoići njega. To bi najteže palo nama
djeci jer dok ne dođu proljetni dani mi se ne igramo vani nego samo
idemo u školu i učimo.
Zato sam ja jutros bio posebno sretan kada me sunce pomilovalo po mom
nevinom obrazu. Moja sestra je u svojoj zadaći napisala da se ona umiva
u rosi kada dođe proljeće, ali ja to neću napisati jer mi kraj naše kuće
nemamo rosu nego samo beton.
Jučer je bio važan dan. Časna sestra Mirjana nam je pričala onu priču
kada Josip i Marija moraju otići u Judeju jer kralj Herod radi popis stanovništva.
Mislim da je ta Judeja mama od onog Jude koji će za 33 godine izdati Isusa.
Onda nam je rekla kako je važno da svi sudjeluju u popisu stanovništva.
Tako da ako bude potres u nas da možemo točno reći koliko je ljudi
nestalo. Važno je još zbog nekih stvari, ali ja se sada ne mogu sjetiti ni jedne.
Jutros je u naše selo osim proljeća došao i popis stanovništva.
On ide od jedne kuće do druge i pita vas razna pitanja.
Ja znam većinu tih pitanja jer je jutros dok sam prao zube pozvonio naš dobri susjed
Branko. Ja sam mu se obradovao jer on gotovo nikad ne dolazi u nas kući, nego stoji na
cesti i puši pa gleda u nas dok prolazimo i onda mahne.
- Dobro jutro Petre, gdje su ti roditelji?
Ja sam mu rekao da nisu kući i da dođe kasnije ako ih nešto treba.
On je rekao da neće dolaziti kasnije, nego da želi završiti sa poslom što ranije
da može opet stajati na ulici i pušiti.
Onda je sjeo na stepenice ispred moje kuće i počeo ispunjavati neki crvenkasti papir.
Pitao me svakakva pitanja, a ja sam bio ponosan što znam tko su moji roditelji i tko sam ja.
Iz prirode smo učili da kad sve to znaš onda ti imaš nacionalni identitet.
Bio sam sretan zbog toga jer nam je učiteljica rekla da će nam sve što učimo u školi
trebati i u životu. Ovo je bila treća stvar koja je meni trebala.
Prva je zbrajanje i oduzimanje.
O drugoj ću vam sada nešto napisati.
Nama je časna rekla da smo mi RIMO(katolici) i da zbog toga idemo na vjeronauk.
Moj tata je bio jako sretan kada je naš predsjednik postao predsjednik jer je on agnostik.
Tu smo riječ svi kući naučili jer je tata stalno zaboravljao pa mu je mama napisala na
frižider.
Tako kad je mene barba Branko pitao u što vjeruje moj tata ja sam rekao Agnostika.
On nije baš znao tko je on, pa sam mu ja rekao da je to bog koji postoji odnosno da je
to ono nešto što nam daje život, a možda i ne daje.
Nitko to ne zna za sigurno, pa ni predsjednik.
Onda je mene pitao koje sam ja vjere, a ja sam mu rekao rimokatolik
jer sam dosta učio o Isusu i znam sve o njegovom životu i mogu se kladit da mu poslije
Jude i moga tate ne treba još jedan izdajnik.
Tako je prošlo moje prvo proljetno jutro kada je proljeće tiho na prstima
pokucalo na moja vrata, a skupa s njim i popis stanovništva.
- 22:29 -
Komentari (24) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 28.03.2011.
Nekad braća
Sinoć sam se u ponoć čula sa Tihanom.
Šta radiš?
Gledam film o Draženu Petroviću i Vladi Divcu.
Masu stvari nisam znala.
Ibe, obećaj mi nešto.
Može.
Ako ikad dođe do podjele Bosne i Hercegovine i mi budemo
igrale košarku, obećaj mi da nećeš bacit Hercegovačku zastavu na pod.
To sam joj obećala i zaspala.
- Ne znam maknit ovu reklamu :(
- 09:41 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.03.2011.
Pukovniku nema tko da piše ili kako je revolucija bila jača od ljubavi
Što se dogodilo sa ljubavi? Kako se čovjek jedno jutro probudi sam,
kao tolika jutra prije, samo što je ovoga bio prvi put osamljen?
Mnoga pitanja su pukovniku Gadafiju prolazila kroz glavu i koliko se god trudio, nije imao odgovor
na nijedno.
Sve je bilo dogovoreno. Jadranka mu je poslala mjesto slijetanja zrakoplova Croatia Airlinesa, oko
50 km udaljeno od Bengazija. Dugo su tu noć pričali preko skaypa.
Gledao je njezine zastakljene oči i znao da je to posljednji put.
- Onda kada dođeš, odmah idemo u Opatiju. Rezervirala sam nam kuću, kao i prošli put.
15 dana odmora samo za nas.
- Ni Šuker? Pitao je, znajući koliko je taj događaj nasmijavao.
- Ne, ni on. Rekla je i počela glumiti pripitog ministra kako priča sa libijskim vođom, misleći da je student
na razmjeni.
Jea stipendi from fajnanšal tajms. Aj aplajd olso, bat didnt pas. Kvešćns, tu hard, ju no.
Oboje su se smijali i mlatarali rukama poput Ivana.
Bilo je to prije točno sedam mjeseci.
Večeras su dogovarali sve detalje.
- Dakle, avion dolazi po ove naše iz Geofizike. Ti bi trebao ući s njima kao njihov pratitelj.
Papire si sve dobio. Nakon što sletite u Zagreb, izlaziš zadnji i moja prijateljica Sandra,
ona stjuardesa te vodi na poseban izlaz gdje ću te ja sačekati.
- Ako sve prođe u redu, a hoće, ja ću te već spremna čekati.
- Jadranka? Nemoj ništa briniti. Bit ćemo zajedno, osjećam to. Rekao je pukovnik i naglo utihnuo.
Ona ga je još neko vrijeme promatrala u tišini i ugledala sjenu koja mu je prošla preko lica.
Nervozno se nasmiješila i poslala mu jedan iskreni poljubac.
Kako se Vođa revolucije našao na suprotnoj strani iste, nije mogao dokučiti.
Kada je mislio na nju, vidio je zaigranu djevojčicu punu ljubavi i topline. Nije joj mogao reći da nema
namjeru putovati zajedno sa radnicima Geofizike i pobjeći iz Domovine koja ga je trebala.
Nije joj mogao reći da mu je Domovina važnija od nježnosti koju mu ona pruža.
Najmanje joj nije mogao priznati da se sa Stipom čuje skoro svaki dan iako ga je molila da prekine
svaku vezu s njim.
Znao je da njegov narod sada, više nego ikada prije treba odlučnog vođu.
Dok su radnici hrlili u zagrljaje svojih nabližih, izvadila je sjenilo i popravljala šminku.
Već dugo je imala loš predosjećaj u vezi Momijevog dolaska, ali ga je odlučila ignorirati.
Kad je ugledala Sandru kako odmahuje glavom i širi ruke sve joj je bilo jasno.
Izašla je iz službenog automobila sa očima u kojima su se skupile suze, otišla do predvorja
i čestitala posljednjim Hrvatima koji su se vratili iz Libije.
- Gospođo premijerko, koji je vaš komentar? Upitao je jedan novinar.
- Nijedna revolucija ne može spriječiti Vladu RH da učini sve za svoje najmilije.
- 20:24 -
Komentari (33) - Isprintaj - #
utorak, 01.03.2011.
Ljubavnici i revolucionari
- Jel tebe tvoji vole?
- Ma vole, ali skrivaju osjećaje. Znaš, prošli su ljudi svašta, Turke, Mlečane, Mađare, Austriju...
Puno su se napatili i svaki put kad su srcem išli u novu vezu, netko ih je zajebo.
Evo ti šaljem link za jednu pjesmu dok zakuham kavu,
Ne daj se Ines, podsjeća me na tebe i na ove naše razgovore.
Pažljivo je prinosila žličicu šećera i u trenutku kada ga je kipuća voda progutala, osjetila je
Sreću. Bila je sama u stanu, a na ekranu njezinog laptopa je čekao nasmiješeni prijatelj.
Svijeće su obasjavale majstore hrvatske naive i njihova zagorska sela.
- Sori što si čekao, nadam se da ti se svidjela pjesma
- Jadranka...je li ti znaš koliko si posebna? Znalački joj je uputio ovu rečenicu,
bio je svjestan koliko je ona ženama važna. Ipak, ovaj put je bilo drugačije, vođa libijske revolucije
je zaista mislio kako je Jadranka posebna i hrabra žena.
Mislio je to od kada je prvi put upoznao i jedva čekao trenutak da prestanu škljocanja aparata
i da se zatvore ona teška vrata kako bi napokon ostao nasamo s njom.
Mislio je to i kada mu je odbrusila da ona nije roba koju će kupiti sa dvije deve, a najviše je to mislio
kada se ohrabrila i dodala ga za prijatelja na facebooku. Tada je znao da mu je na neki način odškrinula
vrata svoga života, a na njemu je bilo kako će kroz njih ući i koliko će se zadržati.
- Momi, daleki moj Momi, nisam ti ja posebna - tiho je rekla i pogledala svoje ruke, umorne od krivih zagrljaja
i mahanja nepoznatim ljudima.
- Kad ćeš mi doći?
Oči su mu se napunile suzama i prstom je prešao preko ekrana. U tom trenutku bi učinio bilo što
da joj bude blizu.
- Čini mi se draga, da je svijet odlučio biti nezadovoljan baš u trenutku kada smo mi odlučili biti sretni.
Stari revolucionar je život proveo skrivajući osjećaje, a večeras se pred njom raspadao.
- Moj narod...izgleda da me više ne voli.
Suze su same krenule, prvi put ga je vidjela takvog. Dugo je jecao, a između suza je
razabirala riječi - narod, ljubav, pobuna, bijeg
- Momi, sada me pažljivo poslušaj. Nije vrijeme za suze. Tvoj narod je jako sličan mome.
Sjećaš se kako ti ja u početku nisam odgovarala na pozive?
- Da, to me potpuno izluđivalo.
- A znaš li zašto sam to radila? Htjela sam biti sigurna da misliš ozbiljno i da tvoje riječi imaju težinu.
Tako i naši narodi glume da im nije stalo do nas. U pitanju je prava, istinska ljubav.
Moraju biti sigurni da ćemo biti tu za njih kada im bude najteže. Da ćemo im mi pokazati put.
Vjeruj mi, ovo je test. Ako ga položimo, tko zna, možda ovog ljeta opet budemo plesali u Opatiji.
Sama pomisao na nju u ljetnoj haljini ga je teleportirala na najsigurnije mjesto na svijetu.
Za ratnog vođu zemlje u kojoj vlada revolucija i kojem su leđa okrenule i švicarske banke-
te zadnje utvrde privrženosti, najsigurnije mjesto na svijetu je bilo njegovo srce.
Poljubio je ekran, rekao joj da je nosi u sebi i da nijedna revolucija to nikada neće promijeniti.
Sutradan je pukovnik Gadafi popravio uniformu i pomno se odmjerio u zrcalu.
Mislio je na svoju prijateljicu, ljubavnicu, mislio je na nju koju je toliko tražio.
Imao je dogovoren ekskluzivan intervju sa srpskom Pink televizijom.
Bacio je pogled na papir i glasno rekao:
'Moj narod me voli. Umro bi za mene!'
- 00:54 -
Komentari (21) - Isprintaj - #