Marketing
Druga školska zadaća - Proljeće
Jutros kad sam se probudio već je bilo proljeće.
Otvorio sam prozor i udahnuo svježi proljetni zrak.
Ptice su cvrkutale i svojim cvrkutom pozdravljale moje selo.
Moje selo je smješteno između puno brda i brdašaca pa se ja svake godine
bojim kako će proljeće zakasniti i mimoići njega. To bi najteže palo nama
djeci jer dok ne dođu proljetni dani mi se ne igramo vani nego samo
idemo u školu i učimo.
Zato sam ja jutros bio posebno sretan kada me sunce pomilovalo po mom
nevinom obrazu. Moja sestra je u svojoj zadaći napisala da se ona umiva
u rosi kada dođe proljeće, ali ja to neću napisati jer mi kraj naše kuće
nemamo rosu nego samo beton.
Jučer je bio važan dan. Časna sestra Mirjana nam je pričala onu priču
kada Josip i Marija moraju otići u Judeju jer kralj Herod radi popis stanovništva.
Mislim da je ta Judeja mama od onog Jude koji će za 33 godine izdati Isusa.
Onda nam je rekla kako je važno da svi sudjeluju u popisu stanovništva.
Tako da ako bude potres u nas da možemo točno reći koliko je ljudi
nestalo. Važno je još zbog nekih stvari, ali ja se sada ne mogu sjetiti ni jedne.
Jutros je u naše selo osim proljeća došao i popis stanovništva.
On ide od jedne kuće do druge i pita vas razna pitanja.
Ja znam većinu tih pitanja jer je jutros dok sam prao zube pozvonio naš dobri susjed
Branko. Ja sam mu se obradovao jer on gotovo nikad ne dolazi u nas kući, nego stoji na
cesti i puši pa gleda u nas dok prolazimo i onda mahne.
- Dobro jutro Petre, gdje su ti roditelji?
Ja sam mu rekao da nisu kući i da dođe kasnije ako ih nešto treba.
On je rekao da neće dolaziti kasnije, nego da želi završiti sa poslom što ranije
da može opet stajati na ulici i pušiti.
Onda je sjeo na stepenice ispred moje kuće i počeo ispunjavati neki crvenkasti papir.
Pitao me svakakva pitanja, a ja sam bio ponosan što znam tko su moji roditelji i tko sam ja.
Iz prirode smo učili da kad sve to znaš onda ti imaš nacionalni identitet.
Bio sam sretan zbog toga jer nam je učiteljica rekla da će nam sve što učimo u školi
trebati i u životu. Ovo je bila treća stvar koja je meni trebala.
Prva je zbrajanje i oduzimanje.
O drugoj ću vam sada nešto napisati.
Nama je časna rekla da smo mi RIMO(katolici) i da zbog toga idemo na vjeronauk.
Moj tata je bio jako sretan kada je naš predsjednik postao predsjednik jer je on agnostik.
Tu smo riječ svi kući naučili jer je tata stalno zaboravljao pa mu je mama napisala na
frižider.
Tako kad je mene barba Branko pitao u što vjeruje moj tata ja sam rekao Agnostika.
On nije baš znao tko je on, pa sam mu ja rekao da je to bog koji postoji odnosno da je
to ono nešto što nam daje život, a možda i ne daje.
Nitko to ne zna za sigurno, pa ni predsjednik.
Onda je mene pitao koje sam ja vjere, a ja sam mu rekao rimokatolik
jer sam dosta učio o Isusu i znam sve o njegovom životu i mogu se kladit da mu poslije
Jude i moga tate ne treba još jedan izdajnik.
Tako je prošlo moje prvo proljetno jutro kada je proljeće tiho na prstima
pokucalo na moja vrata, a skupa s njim i popis stanovništva.
Post je objavljen 31.03.2011. u 22:29 sati.