nedjelja, 06.03.2011.
Pukovniku nema tko da piše ili kako je revolucija bila jača od ljubavi
Što se dogodilo sa ljubavi? Kako se čovjek jedno jutro probudi sam,
kao tolika jutra prije, samo što je ovoga bio prvi put osamljen?
Mnoga pitanja su pukovniku Gadafiju prolazila kroz glavu i koliko se god trudio, nije imao odgovor
na nijedno.
Sve je bilo dogovoreno. Jadranka mu je poslala mjesto slijetanja zrakoplova Croatia Airlinesa, oko
50 km udaljeno od Bengazija. Dugo su tu noć pričali preko skaypa.
Gledao je njezine zastakljene oči i znao da je to posljednji put.
- Onda kada dođeš, odmah idemo u Opatiju. Rezervirala sam nam kuću, kao i prošli put.
15 dana odmora samo za nas.
- Ni Šuker? Pitao je, znajući koliko je taj događaj nasmijavao.
- Ne, ni on. Rekla je i počela glumiti pripitog ministra kako priča sa libijskim vođom, misleći da je student
na razmjeni.
Jea stipendi from fajnanšal tajms. Aj aplajd olso, bat didnt pas. Kvešćns, tu hard, ju no.
Oboje su se smijali i mlatarali rukama poput Ivana.
Bilo je to prije točno sedam mjeseci.
Večeras su dogovarali sve detalje.
- Dakle, avion dolazi po ove naše iz Geofizike. Ti bi trebao ući s njima kao njihov pratitelj.
Papire si sve dobio. Nakon što sletite u Zagreb, izlaziš zadnji i moja prijateljica Sandra,
ona stjuardesa te vodi na poseban izlaz gdje ću te ja sačekati.
- Ako sve prođe u redu, a hoće, ja ću te već spremna čekati.
- Jadranka? Nemoj ništa briniti. Bit ćemo zajedno, osjećam to. Rekao je pukovnik i naglo utihnuo.
Ona ga je još neko vrijeme promatrala u tišini i ugledala sjenu koja mu je prošla preko lica.
Nervozno se nasmiješila i poslala mu jedan iskreni poljubac.
Kako se Vođa revolucije našao na suprotnoj strani iste, nije mogao dokučiti.
Kada je mislio na nju, vidio je zaigranu djevojčicu punu ljubavi i topline. Nije joj mogao reći da nema
namjeru putovati zajedno sa radnicima Geofizike i pobjeći iz Domovine koja ga je trebala.
Nije joj mogao reći da mu je Domovina važnija od nježnosti koju mu ona pruža.
Najmanje joj nije mogao priznati da se sa Stipom čuje skoro svaki dan iako ga je molila da prekine
svaku vezu s njim.
Znao je da njegov narod sada, više nego ikada prije treba odlučnog vođu.
Dok su radnici hrlili u zagrljaje svojih nabližih, izvadila je sjenilo i popravljala šminku.
Već dugo je imala loš predosjećaj u vezi Momijevog dolaska, ali ga je odlučila ignorirati.
Kad je ugledala Sandru kako odmahuje glavom i širi ruke sve joj je bilo jasno.
Izašla je iz službenog automobila sa očima u kojima su se skupile suze, otišla do predvorja
i čestitala posljednjim Hrvatima koji su se vratili iz Libije.
- Gospođo premijerko, koji je vaš komentar? Upitao je jedan novinar.
- Nijedna revolucija ne može spriječiti Vladu RH da učini sve za svoje najmilije.
- 20:24 -
Komentari (33) - Isprintaj - #