petak, 28.01.2011.
(RIMO)KATOLIK
- 00:36 -
Komentari (29) - Isprintaj - #
utorak, 25.01.2011.
Rekla mi je jedna žena da joj je reka jedan čovik
Prije par dana bila sam u seoskoj ambulanti.
To je jedna kockasta zgrada, a na katu se nalaze ambulanta i zubar.
Kada sam ušla rekla sam dobar dan i svi su nešto promrmljali.
Neke bake su promrmljale da čija sam ja i jesam li ja njihova. Ja sam ostavila knjižicu u
kartonskoj kutiji iznad koje piše:MOLIMO OSTVITE KNJIŽICE U PROSTOR PREDVIĐEN ZA TO.
(TO: kartonska kutija, malih dimenzija, možda od nekog lijeka)
Onda je ušla jedna živahna žena i svima glasno rekla Dobar dan Kako ste.
Njoj su svi veselo odgovorili: dobro, evo vidiš, šta se može, ka starica i te fore.
Ona poznaje svakoga pa i zubara.
Nešto telefonira i kaže medicinskoj sestri koja radi kod zubara da će od Mire mala doć i da
je pričekaju. Neki ljudi koji čekaju zubara potvrdno kimaju glavom.
Izgleda da svi znaju Miru ili barem njezinu malu.
Jedna žena pita
-Jeste vidili sinoć Stipu u gostima? Snima je u nas u Zagvozdu.
Svi se smijulje, ali nažalost nitko nije gleda sinoć.
Osim mene i te žene, ali ja šutim jer me nitko nije ništa pitao.
-Bijo i je i onaj naš Mirko, znaš ga od Andrije.
- Joj, pa kako nisam gledala Mirka... tužna je gospođa
I ja sam pomalo tužna, jer kad sam već pogledala, sad mi je baš nekako
žao što i ja ne znam Mirka od Andrije.
Kako ona vesela i glasna žena također nije gledala Stipu, počinje pričati o djeci.
Kako je ona sve opet s njima naučila u školi. Matematika je uvik matematika,
dva plus dva je uvik četri i tako dalje.
Zna ona i padeže, jer i padeži su uvik padeži. Pa krene nomanitiv, genetiv, instrumental.
Tada zubar uskače sa dativom i vokativom.
Njih dvoje još nekih 5 minuta usklađuju padeže i odgovaraju na pitanja.
Odgovor na svako pitanje je naravno - janjetina.
Izgleda da zubar obožava tu pismu.
I tada je u ambulantu ušao On i sjeo ravno do mene.
On je moj susjed i jedan simpatičan momak kojeg znam iz viđenja.
-Ej, di si šta ima?
Ništa posebno, odgovaram ja, jer se tako odgovara na ta pitanja.
- A šta je šta radiš?
Ja mu kratko odgovorim i priupitam kako je on.
On je naravno, isto odlično, došao je prekinuti lažno bolovanje koje je otvorio
kako bi preuredio kuću koja ima oko 80 kvadrata i treba promijeniti pločice i parkete.
Nikome ne plaća jer sve zna sam, a i radi u državnoj službi i kaže šefu da će ići na
bolovanje i šefu je to okej jer ga on zna i zna više nego je potrebno
(tu mi namigne, pa pomislim da je šef blizak sa kriminalnim radnjama)
i on je reka curi (koja radi isto što i ja) pa jesi normalna
nije tebi potriba radit ja sve radim, dat ću ti ja 4 000 kuna, pa ne trebaš se mrcvarit. A on inače skreće
vlakove negdi kraj Knina i tamo ima vukova i bude velika noć i ima kolegicu koja se boji i vukova i noći.
-a di su ti sestre?
- a di ti mater radi? A je li, a ja mislija da ona radi ovde u školi, a nije to tvoja mater to je mater od one Danijele
-Vidija sam ti oca neki dan, a šta je s njim, kad će u penziju? Moga bi on dobit oko 3 000 kn, a?
A sestra kad ona misli završit fakultet? Mogla bi se brzo i udat, a di joj ono momak radi, a je li on baš meštar?
A starija, nisan ni zna da ima dicu, a di joj je točno kuća???
- A šta si ti došla u doktorice, šta tebe boli?
I tada je sestra rekla SLIJEDEĆI!
a ja sam mu odgovorila
psiha,
na što se on zacrvenio i rekao čuvaj se.
Ja sam se debilno osmjehnula i rekla, hoću ne brini.
I on je još više potonuo u onu narančastu stolicu,a ja sam ušetala u ordinaciju.
*Rečenica iz naslova se često koristi
1. kada se ne želi odati ime izvora za neki trač
2.kada se zajebajete
- 00:40 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 05.01.2011.
Svjetlo na kraju tunela
Osjetio je samo neugodno probadanje negdje u trbuhu i potpuno nesvjesno posegnuo rukom
prema izvoru boli. Iza toga, bol je nestala i on je bio izvan smrskanog automobila, iznad svoje ulice,
iznad svog života, u Alisinoj rupi na kraju svega.
Svi prijatelji, poznanici, tete sa šaltera, medincinska sestra s kojom je imao aferu, njegov pas Blu,
svi su sinkronizirano prolazili pokraj njega.
Pokušavao je zaustaviti cimera Milu, ali on je samo pogledao kroz zrak i nastavio svoj put prema
imaginarnom odredištu. Pokušao je potrčati za njima, ali je bio potpuno zakočen nasred livade
za koju je siguran da je vidio u nekom filmu, a ne u stvarnom životu.
Odjednom se spustila noć i nestao je onaj okus čistog kisika kojeg je tako nehumano zamijenio
miris paljevine mokrih grana.
Odjednom se našao u tom prolazu, nekakvom beskonačnom pothodniku kojim su se miješale
frekvencije tisuća radio postaja. Svakim korakom glasovi su postajali sve prodorniji.
Na trenutak je osjetio postojanje svoga tijela, i tome se prvi put istinski veselio.
Iza toga Mrak. I hodanje prema još dubljem Mraku. Crnilo.
Tunel.
Kad je ugledao tunel, shvatio je dio priče u kojoj se nalazio. Shvatio je da Tunel postoji. Ta spoznaja ga je doslovno
zabetonirala. Zadnji i jedini put se tako osjećao kada se cimer Mile vratio sa apsolventskog iz Makedonije i donio
poklon koji ga je oduzeo na cijeli jedan dan.
Tunel. Orfej i Euridika. Tunel. Tunel spasa. Tunel. Tunel iz Shawshank Redemptiona. Tunel kao smrt.
...........
Pažljivo je pročitala još jednom razliku između gregorijanskog i julijanskog kalendara koju joj je sin isprintao sa
Wikipedije. Odlučila je zanemariti godine i samo pohvatati stoljeća.
Na domjenku je već dočekao Goran Jandroković. Kao i obično, došao je ranije kako bi zauzeo najbolje mjesto.
Čuvao mu ga je paroh Milenko, njegov dobar prijatelj (čitateljima bloga poznat iz neke ranije priče, op.a.)
Danas je željela biti pošteđena uloge razrednice i opustiti se, pa neka je pravoslavni Božić.
Osobno je slavila katolički, ali zadnjih godina je postao jako popularan i ovaj te su je na
njega uvijek asocirale dobre zabave u prostorijama pravoslavne crkve.
Goran je zabavljao neuko građanstvo podacima sa Wikipedije kojima je ona željela fascinirati
starog profesora Rimskog prava.
- Jebe mi se, ovo ti je ionako zadnje pa uživaj smradu, je promislila i nasmiješila se predsjednikovoj ženi.
.....
Prošlo je već 11 godina od Božinog iskustva sa onostranim. Nikome nije povjerio što mu se dogodilo nakon
automobilske nesreće. Nije želio postati predmetom priča i ogovaranja.
Na novinarsko pitanje što zna o malverzacijama u HAC -u je čekao već 9 mjeseci.
Imao je par verzija isprintanih odgovora. Bio je spreman u bilo kojem trenutku izrecitirati sve što piše u njima.
Danas, na prijemu u prostorijama Srpskog narodnog vijeća na pitanje o izgradnji dionice Dugopolje - Ravča
rekao je da o cjelokupnoj situaciji ništa ne zna, osim neoborive istine da nije odgovoran.
Čuo je žamor novinara, netko je spomenuo tunele, a ministar Kalmeta im se svečano obratio
- Gospodo, pravo je pitanje postoji li uopće Tunel na kraju svjetla?
- 21:44 -
Komentari (23) - Isprintaj - #