Osjetio je samo neugodno probadanje negdje u trbuhu i potpuno nesvjesno posegnuo rukom
prema izvoru boli. Iza toga, bol je nestala i on je bio izvan smrskanog automobila, iznad svoje ulice,
iznad svog života, u Alisinoj rupi na kraju svega.
Svi prijatelji, poznanici, tete sa šaltera, medincinska sestra s kojom je imao aferu, njegov pas Blu,
svi su sinkronizirano prolazili pokraj njega.
Pokušavao je zaustaviti cimera Milu, ali on je samo pogledao kroz zrak i nastavio svoj put prema
imaginarnom odredištu. Pokušao je potrčati za njima, ali je bio potpuno zakočen nasred livade
za koju je siguran da je vidio u nekom filmu, a ne u stvarnom životu.
Odjednom se spustila noć i nestao je onaj okus čistog kisika kojeg je tako nehumano zamijenio
miris paljevine mokrih grana.
Odjednom se našao u tom prolazu, nekakvom beskonačnom pothodniku kojim su se miješale
frekvencije tisuća radio postaja. Svakim korakom glasovi su postajali sve prodorniji.
Na trenutak je osjetio postojanje svoga tijela, i tome se prvi put istinski veselio.
Iza toga Mrak. I hodanje prema još dubljem Mraku. Crnilo.
Tunel.
Kad je ugledao tunel, shvatio je dio priče u kojoj se nalazio. Shvatio je da Tunel postoji. Ta spoznaja ga je doslovno
zabetonirala. Zadnji i jedini put se tako osjećao kada se cimer Mile vratio sa apsolventskog iz Makedonije i donio
poklon koji ga je oduzeo na cijeli jedan dan.
Tunel. Orfej i Euridika. Tunel. Tunel spasa. Tunel. Tunel iz Shawshank Redemptiona. Tunel kao smrt.
...........
Pažljivo je pročitala još jednom razliku između gregorijanskog i julijanskog kalendara koju joj je sin isprintao sa
Wikipedije. Odlučila je zanemariti godine i samo pohvatati stoljeća.
Na domjenku je već dočekao Goran Jandroković. Kao i obično, došao je ranije kako bi zauzeo najbolje mjesto.
Čuvao mu ga je paroh Milenko, njegov dobar prijatelj (čitateljima bloga poznat iz neke ranije priče, op.a.)
Danas je željela biti pošteđena uloge razrednice i opustiti se, pa neka je pravoslavni Božić.
Osobno je slavila katolički, ali zadnjih godina je postao jako popularan i ovaj te su je na
njega uvijek asocirale dobre zabave u prostorijama pravoslavne crkve.
Goran je zabavljao neuko građanstvo podacima sa Wikipedije kojima je ona željela fascinirati
starog profesora Rimskog prava.
- Jebe mi se, ovo ti je ionako zadnje pa uživaj smradu, je promislila i nasmiješila se predsjednikovoj ženi.
.....
Prošlo je već 11 godina od Božinog iskustva sa onostranim. Nikome nije povjerio što mu se dogodilo nakon
automobilske nesreće. Nije želio postati predmetom priča i ogovaranja.
Na novinarsko pitanje što zna o malverzacijama u HAC -u je čekao već 9 mjeseci.
Imao je par verzija isprintanih odgovora. Bio je spreman u bilo kojem trenutku izrecitirati sve što piše u njima.
Danas, na prijemu u prostorijama Srpskog narodnog vijeća na pitanje o izgradnji dionice Dugopolje - Ravča
rekao je da o cjelokupnoj situaciji ništa ne zna, osim neoborive istine da nije odgovoran.
Čuo je žamor novinara, netko je spomenuo tunele, a ministar Kalmeta im se svečano obratio
- Gospodo, pravo je pitanje postoji li uopće Tunel na kraju svjetla?
Post je objavljen 05.01.2011. u 21:44 sati.