Išla pogrebna povorka po brdu prema groblju, a u pratnji sve sami dedeki od 80-90 godina.
Jedva idu, škripe stare kosti, stenju, umro im Štef.
Kad na pola puta padne s lijesa jedan vijenac.
I krene Joža da će ga podići, jedva ga podigne, a vikne mu Franc:
Opizdi Mujo s 30 kata, skupi se rulja, a on se digne kao da se ništa nije dogodilo. Pitaju ga: "Šta je to bilo?"
Kaže Mujo: "Nemam pojma, i ja sam tek došao."
Na jednoj grani visi grupa šišmiša, ali jedan stoji uspravno. Jedan od onih koji vise pita susjeda:
- Ma što je ovome?
- Pojma nemam. Do prije pet minuta je izgledao u redu, a onda se onesvijestio.
Prošo rat, i sastali se Suljo i Mujo.
"Đe si ti bio Mujo dok je rat trajo?"
"Ja sam ti bio u Žljebovima."
"Đe ti je to?"
"Ma jedno selo, jedno dva'es kilometara od Sarajeva. A đe si ti bio?"
"U Londonu!
"A đe ti je to bolan?"
"Pa jedno, tri hiljade kilometara od Sarajeva."
"Auuu vukojebineee"