Civilization IV
Došlo vreme da napišem nešt o nećemu kaj se zove Civilization, a obilježilo mi je zadnjih cca 5 godina.
Igram to kad god stignem. Nekad je taj "kad god stignem" značil - stalno, a sad sam ipak uspjel to nekak ukalupiti u ostale životne dužnosti ("zanemarena sam!", "ko ti je bitniji ja ili sivili... to sranje?!" - riječi gospodnje, pardon, gospođe).
Ovo zanemarenje nije se ticalo samog sexa, ali kad s nekim živiš, a između sexova ga uopće nema jer je stalno u monitoru (da, ja sam izmislil 3D civilization, a ne ovi sad sa četvorkom), onda to malo i jebe čovjeka, a nekmoli ženu. Na takve reakcije trebalo je reagirati promptno, pa sam se sjetil da bi ju trebalo naučiti kolko je to i zake kvalitetna igra. Teška greška. Kad je, tada još, gospodićna svršavala fax, po cijele dane je bivala doma, a ja radio do 4, pol 5. Dolazim doma, a ona još u pidžami sa scementiranim zocom u šalici kave, svinute noge po stolcu i oko vrata, te s očima u monitoru i osvaja teritorije. Okrenula se situacija, ja ležim sa strane (ona je bar gledala tv, ja to rijetko radim), a ona tauba po civilizacijama, te me tu i tam uključuje s pitanjima ne bi li si popunila rupe u pravilima ili taktici.
Teško vrijeme za mene, trebam početi srati, a nemrem jer me to smetalo kad je ona meni, a opet nemrem ni šuteti i trpeti to (dva kompjutera nisam imal). Sam bog se pojavil i objasnil joj da je došlo vrijeme da diplomira i da krive tehnologije svladava za taj cilj. Do pojave svevišnjeg, nisam mogel izdržati, pa sam i ja sral da sam zanemaren i slične fraze.
Vratih se opet za svetu stolicu i derem, koljem, širim se i napredujem, ali se usputno školam kaj sve treba kvalitetan dečko raditi u vezi, a da ga ženka gleda sa osmjehom kak igra omraženi civ 3, odnosno conquest. Majko sveta, kad sam joj prvi put našo g-točku, bil sam valjda sretniji od nje. Gledam ju kak leži polumrtva i na pitanje kaj joj je i kaj joj treba mi maše rukom da ju pustim. Ništ mi nije bilo jasno, ali sam drito po pivu, čike i u nove turnove juriš.
Danas je situacija povoljnija za mene ko igrača, ali u kurcu za mene ko bivšeg dečka, tj. sadašnjeg muža. Razlog tome je nebitan za razvoj igre civilization, pa neću cendrati i mijenjati temu dana.
Dakle, nakon kaj sam poderal conquest na najjačem nivou - sidu, na najvećoj karti i najviše naroda koje sam složil na "most agressive" i barbari su mi restless (u početku je to dosta bitno), spreman sam za sličan pothvat sa slabijim nacijama (npr. grci). No, ne lezi vraže, izlazi četvrti nastavak zaista superserijala strateške igre.
klinkni
Malo sam skeptik zbog 3D grafike vidljive sa screenshotova, ali čitajući o novitetima bojim se da bi moglo leći kak spada, a onda opet slijede akcije "besane noći", "s civa na posao" i slične.
Lutajući za spoznajama o novom nastavku sa svih strana napete igre došel sam i do ovakvih sadržaja:
Liječeni civičari
Trailer
Dal su zaista bolesni ili je to reklama, prosudite sami.
ajda
|