Hrvatska numizmatika

O zlatnom i srebrnom novcu

Dok su neke zemlje tradicionalno čuvale svoj monetarni sustav (Austrija, Engleska, Rusija), druge su zemlje sklapale monetarne unije. Monetarne unije su državni sporazumi koji su se odnosili na standardizaciju novca. Jedan od prvih takvih ugovora o standardizaciji novca u opticaju sklopljen je 1838. godine među njemačkim državama u krilu Zollvereina. Kasnije je Francuska ustanovila odnos vrijednosti između zlatnog i srebrnog novca sa 1 : 15,5 (1 kg zlata - 15,5 kg srebra), pa je za taj sustav kao i za kovanje i međusobno primanje jednakovrsnog novca pridobila Italiju, Švicarsku, Belgiju Španjolsku, Rumunjsku, Srbiju, Grčku i Bugarsku. Tako je nastala Latinska novčana unija, zaključena ugovorom (Convention Monetaire) 1865. godine. Svrha ugovora bila je unifikacija kovanja zlatnog i srebrnog novca (bimetalizarn). Oprečni interesi između zemalja te unije izazvali su njezin raspad poslije Prvog svjetskog rata. Skandinavska novčana unija između Švedske, Norveške i Danske osnovana je 1875., a raspala se napuštanjem zlatnog standarda 1931. godine.

Bimetalizam (lat. bis = dvaput, metallum = kovina) je sustav s dvije vrste punovrijednog novca: zlatnog i srebrnog, sa zakonski utvrđenim međusobnim odnosom vrijednosti. Taj se sustav razvio od tzv. paralelne valute, kod koje postoje različite vrste punovrijednog novca, ali se njihov međusobni odnos vrijednosti ne utvrđuje zakonski, već prema stanju cijena dotičnih kovina na tržištu. Slobodno utvrđivanje međusobnog odnosa vrijednosti zlatnog i srebrnog novca zamijenilo se zakonski utvrđenim međusobnim odnosom, da bi se onemogućile špekulacije i nepravde u dužničko-vjerovničkim odnosima zbog kolebanja tih vrijednosti. Ali zakonom utvrđen odnos nije uvijek odgovarao stvarnom odnosu vrijednosti na slobodnom tržištu. Kada je proizvodnja zlata porasla, pala mu je cijena, pa je svatko plaćao zlatnim novcem, a zadržavao srebrni novac koji je nestajao iz prometa. Srebrni novac se pritom pretapao u srebrne poluge i izvozio u inozemstvo, gdje se za srebro dobivalo više zlata nego kod kuće. Tako su, između ostalog, bila otežana sitnija plaćanja, kojima je srebrni novac bio namijenjen. Obratno je bivalo kada je porasla proizvodnja srebra. Bimetalistička se valuta pretvarala stvarno u tzv. alternativnu valutu, tj. u valutu depreciranog metala. Kad je prizvodnja srebra potkraj 19. st. počela nezaustavljivo rasti, napušten je srebrni novac i zadržan je zlatni novac (monometalizam), dok i taj nije povučen iz prometa tijekom Prvog svjetskog rata i spremljen u trezore emisionih banaka, da bi se spriječilo njegovo tezauriranje i prenošenje u inozemstvo. Tako je u prometu ostao samo papirnati novac, kao i sitni novac od manje vrijednih kovina.

Izvor: Obol, glasilo HND, god. XXXIII, br. 47, Listopad 1995. (str. 20)
Ključne riječi: zlatni novac, srebrni novac, bimetalizam, monometalizam, Latinska monetarna unija


Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!