Počeci i razvitak kovanja novca u ruskih naroda
Na teritoriji europskog dijela bivšeg SSSR nalaze se antički novci, pa tako i rimski denari II - III st. Ovo svjedoči o postojanju trgovine i poznavanju novca u ovom dijelu Europe. To naročito vrijedi za zapadne dijelove, područja današnje Ukrajine i Bjelorusije. Ovo su i bila područja formiranja prvih političkih organizacija i Kijevske Rus - iz koje kasnije njenim raspadom, nakon prodora Mongola, nastaju Ruski, Bjeloruski i Ukrajinski narod. Na području posljednjega bio je i glavni grad te države po kome se i naziva. Naziv Kijevska Rus namjerno koristim, iako je kod nas uobičajeniji naziv Kijevska Rusija, zato Što je pravilniji, odgovara pravom nazivu te države, a istovremeno jasnija je razlika Između "Rus" iz koje nastaju narodi Ukrajinaca, Bjelorusa i Rusa, te same Rusije.
Na području sjevernih obala Crnog mora, već su u antici postojale grčke kolonije, koje su kovale svoje novce, trgujući sa Skitima živućim u stepama, te drugim sjevernijim narodima posredstvom Skita. I sami su Skiti u prvim stoljećima naše ere potisnuti od Sarmata iz stepa, ali isto tako pod višestoljetnim utjecajem grčke uljudbe polako prešli na gradski i seoski način života i sami počeli kovati novac po uzoru na grčki, i kasnije rimski.
Ipak seoba naroda je u područjima istočno od limesa daleko drastičnije promijenila stvari, tim prije što je centar Hunske države bio u Panoniji, pa je i to utjecalo na drastičniju promjenu demografske situacije. Napokon svi su bježali na zapad, pa je zapad svoje demografske gubitke bar djelomice nadoknađivao novopridošlirn makar i barbarskim ili barbariziranim pučanstvom.
U svakom slučaju istočnu Europu od posljednjih nalaza antičkog novca pa do prvih ranosrednjovjekovnih novaca dijeli jaz od nekoliko stoljeća.
Prvi su srednjovjekovni novci na području ist. Europe arapski dirhemi Istočnog kalifata.
Putevi arapske trgovine išli su od Centralne Azije do Skandinavije. Na tim putevima nalaze se ogromne količine arapskog novca. Velike ostave - zakopana blaga po nekoliko tisuća primjeraka srebrnjaka, sveukupne težine po nekoliko desetaka, a poneke i do stotinu kilograma. To govori o intenzivnosti ove trgovine. Nije zato čudno da su prva detaljnija izvješća o životu Slavena, nakon bizantskih iz VI.st., upravo iz ruku arapskih putopisaca i geografa.
Osim arapskih dirhema na području Kijevske Rus javljaju se i bizantski solidi; ovi će potonji biti uzorom prvih zlatnika koje je kovao kijevski knez Vladimir Svetoslavič (988-1015) krajem X. st. Postoji nešto preko deset primjeraka ove monete koja je u znanosti dobila ime "zlatnik". Na ovim monetama stoji natpis "Vladimir, a se ego zlato". Nađeni su i srebrnjaci istog vladara, kovani od uvoznog srebra - uglavnom od arapskih dirhema. Oni su pak imali natpis "Vladimir a se ego srebro". I zlatnici i srebrnjaci imaju istovjetnu kompoziciju. S jedne strane nalazi se poprsje Isusa Krista i natpis "Iisus Hristos", dok na drugoj knez i rečeni natpisi; na strani gdje je knez javlja se i na zlatnicima i na srebrnjacima umjesto spomenutih formula i druga varijanta natpisa: "Vladimir na stole". Ij. Vladimir na prijestolju. Iznad ramena kneza stoji stilizirani simbolični prikaz. Među sovjetskim (dakle ruskim, ukrajinskim, bjeloruskim itd.) znanstvenicima vodila se rasprava, što bi ovaj znak mogao predstavljati. Čini se da je opće mnijenje da se radi o rodovskom znaku vladarske kuće Rjurjikovića, u funkciji pečata ili grba države. Poznato je da su pojedini plemenitaški rodovi germanskog predfeudalnog praplemstva imali svoje rodovske znakove. To se i smatra jednim od ishodišta feudalnih grbova. I poljsko je plemstvo imalo za grbove stilizirano znakovlje tamna postanja, koje su u doba humanizma izvlačili kao i svoje vlastito porijeklo iz Sarmata. Iako se današnja poljska historiografija i arheologija s ovim ne slaže, nemajući potvrde u nalazima, ipak samo poljsko grbovlje poljski arheolog i stručnjak za Sarmate, Sulimirskv, izvodi upravo iz sarmatskih tamgi -znakova, koje bi pak samo nastalo pod utjecajem kasnoantičkih brzopisnih shema. Smatra se i da su okovi - uresi Avarskih pojaseva ne samo znak dostojanstva već i da prikazi na njima označavaju i rod kojem dostojanstvenik pripada.
Ovaj će znak Rjurjikovića na kasnijim novcima zauzeti čitavu jednu siranu. Tako da će u XI. st. na jednoj strani biti lik kneza, a na drugoj čitav ovaj znak. U XI. st. zlatnici se više ne kuju, nego samo srebrnjaci. To su novci Vladimira i njegova sina Svjatopolka. koji je u Kijevu vladao oko dvije godine (1015-1017). Ovi kasniji srebrnjaci imaju natpis "Vladimir /ili Svjatopolk/ na stole, a se ego srebro".
Slične novce kuje i Jaroslav I. (1016-54) poslije kojega novac više nije kovan jer se Kijevska Rus raspala na više malih praktički nezavisnih kneževina.
Već u XI. st. na području Rus javljaju se i zapadnoeuropski denari. Ovo je područje bez rudnika srebra koje je bilo dosta traženo. Međutim novac svili država se tijekom vremena pogoršavao. Arapski dirhemi, ili točnije dirhemi muslimaniziranih centralnoazijskih država, tek su prevučeni srebrom, (o propadanju europskog novca srno govorili u prošlom broju). U crnomorskom priobalju kovane su tijekom XI. st. grube imitacije srebrnih milaresija Bazilija II. i Konstantina VIII (976-1025), nađene u velikom broju kod Tmurakana. Osim barbarske izrade, ovi su novci male težine i loše kvalitete metala, degenerirajući u velikom broju slučajeva u bakrene novce.
Izostanak centralne vlasti koja bi kovala kvalitetan ili barem općeprihvaćeni novac, te loša kvaliteta i nepouzdanost novca u svih trgovačkih partnera, bili su uzroci da su na ovom području od početka XII. st. umijesio novca počeli kružiti odljevci srebra, pa se taj period od XII. pa do prve polovine XIV. st. naziva "bezmonetni".
Ovi se odljevci srebra nazivaju grivnama, to je općeslavenska riječ, koju nalazimo i u hrvatskim dokumentima, odgovara po značenju europskim markama. Kao sto su u Europi postojali različiti razni težinski sustavi marke, u jednoj državi i po nekoliko njih, tako su i u slavenskim zemljama postojali za svako područje različiti sustavi grivne. Moravski se sustav razlikovao od češkog-praškog; krakovski malopoljski od velikopoljskog, što bi moglo ukazivati na starinu ovih sustava mjera, tj. da su nastali prije ujedinjavanja u jedinstvena kraljevstva.
Na području Kijevske Rus bilo je nekoliko sustava grivni, mase od 95 do 197 g., od kojih su najproširenije bile grivne južna ili "kijevska" i sjeverna ili "novgorodska". "Kijevska" grivna bila je izduženog šesterokutnog oblika i mase oko 160 grama. "Novgorodske", izdužene u presjeku polukružne, mase oko 200 gr. Prelazni oblik između "novgorodske" i "kijevske" bila je tzv. "černigovska" grivna sa spljoštenim krajevima. "Kijevska" grivna nestaje s najezdom Mongola.
Tijekom ovog "bezmonetnog" razdoblja osim srebrnih grivni bila su u upotrebi i druga "robna" sredstva plaćanja. Zacijelo su ona bila u upotrebi i prije, kao i poslije, naročito kože vjeverica i kune. Arheološki nalazi sugeriraju i upotrebu kauri školjki, koje su nađene u grobovima i kod drugih slavenskih naroda.
Kože kuna kao platežno sredstvo interesantne su nam zbog naših kuna i vijesti doduše kasne iz XIV. st. da se u Hrvatskoj "u davno doba" plaćalo kunama.
Vijesti o plaćanju kožama vjeverica i kuna u Kijev skoj Rus u XIII. st. potiču iz suvremenih arapskih izvora. Konkretno radi se o vijesti arapskog putnika Abu Hamida iz XII. st. koji kaže:
"vezuju po osamnaest koža jakom uzicom u jedan svežanj. Zatim radnik učvršćuje na kraju niti komadić crnoga olova, na kojem utiskuje pečat sa slikom kralja."
Olovne plombe nađene, između ostalog, u Drogičinu/Drohiczvna nad Bugom, tumače se kao potvrde o plaćanju carine na tovar, ali toj hipotezi treba pridodati i ovu prema Abu Hamidovoj vijesti, tj. da bi to bili ostaci plombi s kožnih novaca.
Za platilo u Rusiji su služila i krzna vjeverica. Vrijednost osamnaest koža odgovarala je, prema nekim istraživačima, jednom dirhcmu. Ipak sve rekonstrukcije vrijednosti treba uzeti s rezervom, stoga što uvijek postoji varijacija kako u platežnoj vrijednosti samog platežnog sredstva, ovdje konkretno koža, tako i u vrijednosti novca koji se uzima za komparaciju, a k tome treba pridodati i lokalne razlike.
S početkom mongolske vladavine na području nekadašnje Kijevske Rus koristio se mongolski novac. Kao i u vojnim stvarima Mongoli su bili izvrsni organizatori državne uprave. Mongoli su kovanje svog novca i njegovu upotrebu uspjeli organizirati i na područjima koja su zauzeli tijekom provale u Ugarsku, i kojima su praktički vladali tek nekoliko mjeseci.
Ti su se mongolski novci zvali "tange", te od ove riječi potiče i ruska riječ za novac "denga - dengi". Kasnije i kneževi raznih niskih udjelnih kneževina dobivaju pravo da i sami kuju novac. Prvi su se "dengi" kovali u drugoj polovini XIV. st. u Moskvi pod Dimitrijem Donskim. Negdje u isto vrijeme počinju s kovanjem Niži Novgorod, Suzdalj i Rjazan. Poslije 1400. njima se pridružuju Tver, Novgorod i drugi udjelni gradovi.
Bio je to malen srebrn novac ovalna nepravilna oblika. Često je nosio natpis ,"pečut" (pečat) te ime kneza, zatim mongolskog nadređenog vladara, te nadglednika kovanja. S druge strane, na aversu bili su prikazi s raznolikim motivima: knez, strijelac, ratnici na konju, sokolari, grifoni, razne životinje i ptice. Kvalitetom izrade dosta zaostaju za zapadnoeuropskima, iako ruski numizmatičari vole tvrditi suprotno, međutim ono što ili čini dosta interesantnima je veliko mnoštvo raznovrsnih motiva.
Uz srebrnu monetu u XV. st. se kovao i sitan bakreni novac male vrijednosti - "puli"/ "pulji". Njih isto karakterizira veliko mnoštvo motiva na aversu, dok na reversu često nose ćirilični natpis: "pul" te ime grada u kome je kovan.
Tijekom vremena od mnoštva kolajućih dengi najraširenije su na području Rusije postale denge dva politički i ekonomski najjača ruska grada, to su bili Novgorod na sjeveru i Moskva u centru Rusije. U to su vrijeme zapadni dijelovi negdanje Kijevske Rus potpali pod Veliko Vojvodstvo Litvu, koja je ujedinjena personalnom unijom s Poljskom. Novgorod je bio sjedište Aleksandra Nevskog, kneza koji je suzbio najezde i sa zapada, ali isto tako uspio pobjediti i Mongole, te zatim uspješnim pregovorima osigurati široku autonomiju za svoje kneževstvo, uz tek formalan mongolski suverenitet. Za ovog vladara kažu da je izrekao čuvene riječi "Tuđe nećemo, svoje ne damo."; koje su naši "istoričari" voljeli pripisivati Titu. Novgorod je bio na stjecištu trgovačkih puteva koji su iz Rusije vodili prema Baltiku i time zapadu. Moskva je pak isprva beznačajno provincijsko kneževstvo na obodu negdanje Kijevske Rus, otpadnućem zapadnih područja, sa samim glavnim gradom Kijevom, postala središtem Rusije. Početan neugledni položaj omogućio joj je da ne zapadne za oko Mongolima, te su njeni knezovi uspjeli izboriti kod mongolskih vladara neke povlastice nauštrb drugih udjelnih kneževa. Slabljenje Zlatne Horde - mongolske države koju je stvorio Batu kan, i pod koju su ruska kneževstva podpadala, dopustio je kasnije moskovskim kneževima da iskoriste novonastalu središnju poziciju Moskve, i postanu najjača ruska kneževina, te uskoro preuzmu i položaj velikih kneževa.
Na aversu novgorodske denge "novgorodke" nalazio se konjanik s kopljem, dok je na aversu moskovske denge "moskovke" bio konjanik s mačem. U procesu ujedinjavanja ruskih zemalja pod Moskvom, s pratećom centralizacijom polako su otpadali novci udjelnih kneževina. 1534.g. majka Ivana IV. Helena Glinska provodi novčanu reformu, u kojoj za čitavu Rusiju određuje jedinstvenu monetu - sjevernu "novgorodku". Već se u ljetopisima koji govore o ovoj reformi ta moneta naziva prema prikazu na njoj kopljaniku "kopeina denga" - "kopeika" za razliku od moskovske "mačejkc" - po konjaniku s mačem. Ovo isprva nije bio proširen naziv, ali je s vremenom postao opće prihvaćen. U vrijeme novčanih reformi Petra Velikog ovaj je naziv sa srebrne prešao na bakrenu monetu.
Postoje neslaganja u literaturi oko sustava stvorenog ovom reformom i nazivlja vezanog uz njega. Sto kopjejki činilo je jednu obračunsku moskovsku rublju. Nije postojao otkov rublje u opticaju, nego je ona služila samo kao obračunska jedinica. Od jedne grivne srebra kovalo se 300 novgorodskih dengi - kopjejki mase oko 0,63 g. i 600 moskovskih dengi mase oko 0,34 g. Tako bi novgorodska denga - kopjejka vrijedila dvije moskovske. Zabune počinju s nazivljem poldenga, jer nije jasno da li se ovo "pola-" odnosi na novgorodske ili moskovske denge, te poluška (denge), i različito se interpretiraju u literaturi.
U svojim borbama s Mongolima litavski su vojvode osvojili velika područja nekadašnje Kijevske Rus. To su područja današnje Bjelorusije i veliki dijelovi Ukrajine. Tako da je Veliko Vojvodstvo Litva obuhvaćalo daleko veću oblast od područja današnje baltske države Litve. Na ovom je području bilo prošireno plaćanje krznima, uglavnom kuninim. Tragovi računanja grivnama krzna nalaze se još u kronikama XVI. st. Negdje polovinom XIV. st. počelo se i u Litvi, pod utjecajem trgovine s ruskim gradovima Smolenskom, Pskovom i Novgorodom računati u grivnama srebra. Bile su to prstolike šipke ustaljenog oblika i težine lijevane od kvalitetnog srebra (oko 120 mm dužine, i oko 104 gr. težine). Obično je na polovini šipke usjeklina dlijetom, koja pokazuje gdje je treba rasjeći da bi se dobila polovina. Otuda bi ove srebrne grivne imale ime "rublja", prema opće slavenskoj riječi za sjeći. U poljskom se za presjeći kaže "przerabać", u ruskom "rubit" znači izm. ostalog i sjeći, u ukrajinskom se za sjeći kaže "rubati".
Ne znam koliko je ova etimologija točna, našao sam je u Poljskoj literaturi. Interesantno je da Rusi zaobilaze, barem u onoj literaturi koju sam ja čitao, porijeklo riječi rublja, iako u pravilu govore o "tatarskom" - u stvari mongolskom porijeklu riječi dengi. Problematično je i samo pitanje utjecaja, zašto bi Litvanci bili manje upoznati s novcem, kad je i kod njih u ogromnim količinama kolao arapski novac.
Bilo kako bilo ulaskom Litve u personalnu uniju s Poljskom, Litva a s njom i Bjelorusija i Ukrajina ulaze u zapadnoeuropski novčani sustav, sljedeći njegov razvojni tijek. Osnovna moneta bili su groši te su oni u ukrajinskom jeziku postali opća riječ za novac, kao dengi u ruskom.
U Rusiji se ovaj sustav iz 1534. održao tek uz manje izmjene sve do reformi Petra Velikog, dok će se pak njegov sustav opet samo uz neznatne izmjene održati do oktobarske revolucije.
Autor: Aleksandar Benažić
Izvor: Obol, glasilo HND, god. XXXIII, br. 47, listopad 1995
Ključne riječi: numizmatika, Rusija, kovanje novca, denga, kopjejka, rubalj
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
