Novčanice FNRJ 1949/51. - probe ili nešto drugo?
Neemitirane novčanice FNRJ vjerojatno su, kao niti jedne druge u povijesti jugoslavenskog papirnog novca, obavijene nedostatkom ikakvih službenih podataka. Stoga i ne čudi da je prostor za špekulacije o svrsi i vremenu njihovog nastanka vrlo velik. Proučavajući kroz dulje vrijeme te “misteriozne” novčanice koje nose datume tj. godine izdanja između 1949. i 1951. (dakle iz politički vrlo osjetljivih godina za jugoslavensku državu), nameće se nekoliko logičnih zaključaka koji, na žalost, bar za sada službeno ne mogu biti potvrđeni, tj. ne mogu imati pravni temelj.
Najprije, smatram da je pogrešno sve novčanice iz toga razdoblja gledati kao istu cjelinu. Riječ je zapravo o dvije u svemu različite serije: prvoj od 10 apoena (1, 2, 5, 10, 20, 50, 100, 500, 1000 i 5000 dinara s godinom 1950), i drugoj od 6 apoena (10, 20, 50, 100, 1000 i 5000 dinara s datumima 1.V 1949, 1.V1950, 1.XI 1950. i godinom 1951.)
Slika 1.
I - Serija od 10 novčanica 1950.
Serija 1950. po svemu jest tzv. “rezervna” serija novčanica. Pažljivo promatrajući papir na kojemu su izrađene, vidljivo je da je cijeli prožet geometrijskim vodoznakom, vrlo sličnim kao na papiru tada optjecajnih novčanica FNRJ koje nose datum 1.V 1946. i nemaju sigurnosnu nit. Dakle, “rezervne” novčanice 1950. podudaraju se “prvom” emisijom novčanica 1.V 1946. čije je emitiranje započelo 10. I 1947. apoenom od 1000 dinara (“druga” emisija 1.V 1946. je na boljem papiru s končićima i ugrađenom vodoravnom niti, izrađena oko 1952.) Ovo znači da je “rezervna” serija 1950. logično nastala u doba dvije značajne državno-političke krize: Rezolucije Informbiroa (1948/53.) i Tršćanske krize (1952/54.). U tome vremenu Jugoslavija je bila na rubu međunarodnog sukoba i posve je logično (iz iskustva Kraljevine Jugoslavije) da je jedna “paralelna” serija novčanica pripremljena za moguće izvanredne potrebe.
Ni to što se ona sastojala i od vrlo sitnih apoena (čak od 1 dinar) nije nelogično, jer ne zaboravimo da je u to vrijeme SSSR imao mogućnost izrade tada još uvijek optjecajnih apoena DFJ serije 1944. od 1, 5, 10 i 20 dinara (Slika 1). Povijest je pokazala da se sukobi, srećom, nisu dogodili, pa su novčanice, “poništene” tj. spaljene (nepotvrđeno sredinom 1970-ih), dakle nakon prestanka kriznih vremena, ali tada već i zbog tehnološke zastarjelosti te “rezervne” serije.
Teško je utvrditi o kolikom se broju izrađenih novčanica radilo, jer primjerci koji se danas pojavljuju uglavnom nisu numerirani. Ako isključimo apoene od 1 do 50 dinara, na kojima i nije predviđen serijski broj, među primjercima od 100 do 5000 dinara serijski broj zapazio sam jedino na novčanici od 500 dinara, i to serijskog prefiksa “AT”. Ako pretpostavimo da je izrada započela od serije “AA” (ćirilićna slova), to znači da je apoena od 500 dinara izrađeno najmanje 22 serije po milijun komada, dakle 22.000.000 komada.
Ostale apoene, od 100, 1000 i 5000 dinara, do sada sam vidio samo nenumerirane, ali među numizmatičarskim krugovima, pogotovo u Bosni i Hercegovini, govori se o postojanju i numeriranih primjeraka u privatnim kolekcijama (Slika 2).
Što se tiče nenumeriranih primjeraka koji se pojavljuju, logični razlog tome je da su izrađeni numerirani primjerci uništeni pod solidnim sigurnosnim mjerama (“iznjeti”, da ne kažem “ukrasti” nešto od primjeraka predviđenih za spalji-vanje 70-ih je bilo značajno teže nego danas…), a nenumerirani primjerci najvjerojatnije su zaostali u ZIN-u nakon obustave izrade, i to u nesječenim arcima. U prilog tome ide i to, što su novčanice često nepravilo isječene, dakle naknadno i ručno, a onda su već nekako lakše “našle put ka vratima”…
Dakle, logičan zaključak bio bi da serija 1950. jest 1949. ili 1950. u potpunosti izrađena “rezervna” serija novčanica socijalističke Jugoslavije, koja (za razliku od novčanica Kraljevine Jugoslavije) nije dočekala upotrebu i završila je uništena.
Slika 2.
II - Serija 6 novčanica 1. V 1949, 1. V 1950, 1. XI 1950. i 1951.
Serija ovih 6 novčanica ne može se smatrati “rezervnom” serijom, niti je treba uopće vezivati za tzv. Informbiro razdoblje. U analizi nastanka novčanica “rezervne” serije 1950. kazao sam da je u to doba u optjecaju bila “prva” serija novčanica 1.V 1946. (bez sigurnosne niti i na papiru cijelom prožetom geometrijskim vodoznakom), kao i novčanice 1, 5, 10 i 20 dinara 1944. tzv. državnog “DFJ” izdanja. I dizajn i sigurnosni elementi tih optjecajnih novčanica nisu mogli biti zadovoljavajući i logično je da je bilo potrebno izraditi kompletno novu, sigurniju i moderniju seriju novčanica. Međutim, za razliku od “rezervne” serije 1950, ovdje ne možemo govoriti o jedinstvenoj tehnologiji i vremenu izrade.
Početkom 1950-ih dinar je vrijedio 5 do 6 puta manje nego u ljeto 1945. kada je prvi put emitiran. Stoga je logično da je najvažnije bilo najprije izraditi najveći apoen, sada već od 5000 dinara. I tako je logično nastala novčanica 5000 dinara 1.XI 1950, prva u novoj seriji i to istovremeno s izradom “rezervne” serije. Tome u prilog ide činjenica da je izrađena istom tehnologijom kao i “rezervna” serija 1950, dakle na papiru cijelom prožetom geometrijskim vodoznakom i bez sigurnosne niti. Prema primjercima koji se pojavljuju na tržištu, najveća serija koju sam vidio jest “SA” (ćirilićna slova), a najmanja «AA», zbog čega pretpostavljam da serijski prefiksi nisu upotrebljavani redom (od “AA” do “SA” bilo bi previše kombinacija po milijun primjeraka), nego neredovito.
Nakon 5000 dinara, mišljenja sam da su nastali apoeni od 100 dinara 1.V 1949. i 50 dinara 1.V 1950, i to nešto kasnije, 1951. ili 1952, jer su izrađeni na boljem papiru, a apoen od 100 dinara ima i vodoravnu sigurnosnu nit. U prilog tome i činjenica da se oko 1952. u optjecaju pojavila i “druga” emisija 1.5.1946. s istim tehničkim karakteristikama (bolji papir s končićima i s vodoravnom sigurnosnom niti). Apoen od 50 dinara nema sigurnosnu nit, jer 50 dinara u to doba već nije bila neka bitnija vrijednost.
Prema primjercima koji se pojavljuju, najveća serija koju sam zabilježio na novčanici od 100 dinara je “VS” (ćirilićna slova), a najniža “AA”. Na novčanici od 50 dinara numeracija nije tipa 2 slova + 999.999 mogućih primjeraka nego francuskog tipa slovo + broj serije + broj novčanice (od čega je za broj izrađenih primjeraka najbitniji broj serije). Na 50 dinara najveća serija koju sam vidio jest 0182, što znači 4,550.000 izrađenih primjeraka (od prve serije 0001!).
Najsitniji apoeni ove “nove” serije bili su 10 i 20 dinara 1951., logično, jer je trebalo najprije riješiti pitanje većih apoena. Ovim novčanicama posve sigurno trebalo je iz optjecaja povući novčanice 10 i 20 dinara DFJ serije 1944. (novčanice od 1, 2 i 5 dinara povlačene su zamjenom za kovanice). Vrijeme izrade ove dvije novčanice svakako je poslije 1953., najvjerojatnije 1954. ili čak 1955., jer je papir potpuno novog tipa, identičan onome na kojemu su izrađeni primjerci nove serije 1.5.1955. (bijeli, kvalitetan, s končićima). U prilog tome činjenica da je 1953. Jugoslavija (u Sloveniji) započela proizvodnju vlastitog papira za izradu novčanica, a i ZIN je 1953. nabavio novu opremu za “intaglio” tj. “duboku” tehnologiju izrade novčanica. Na novčanici od 10 dinara numeracija nije bila predviđena, a na 20 dinara jest. Primjerci koji se pojavlju su numerirani su s 2 slova + 999.999 mogućih komada, najveća serija koju sam vidio jest “VN” (ćirilićna slova), a najniža “AD”.
Slika 3.
Za kraj – nelogično, ali ipak logično – novčanica 1000 dinara 1.5.1949 – jedini apoen izrađen vrhunskom tehnologijom koju ZIN tada nije imao, te na vrhunskom papiru kojega u Jugoslaviji nije bilo. Ova novčanica izrađena je na visokokvalitetnom bijelom papiru, s vodoravnom sigurnosnom ni-ti i u “intaglio” tj. “dubokoj” tehnici. Usuđujem se reći da ova novčanica uopće nije izrađena u Jugoslaviji, a prema općem izgledu, najbliža je njemačkoj izradi (i vrsta sigurnosne niti i papir i “intaglio” identični su s primjercima novčanica njemačke marke 5 DM serije 1948. izrađenim u Bundesdruckerei, München). Tome u prilog se sve vremenski podudara s jugoslavensko-njemačkim razgovorima o povratu opreme ZIN-a koju je Wehrmacht u jesen 1944. odnio iz Beograda u Njemačku, a kao jedna od mogućnosti restitucije bila je i varijanta izrade jugoslavenskog novca u Njemačkoj. Je li ova teorija točna ili ne, možda ćemo jednog dana i doznati, ali neoboriva činjenica jest da se novčanica od 1000 dinara 1.V 1949. u Jugoslaviji nije mogla tako kvalitetno izraditi. Inače, zanimljivo da je ovo jedini apoen koji se pojavljuje numeriran (francuski tip numeracije), a najveća serija koju sam vidio je 0153 što odgovara broju od 3,825.000 izrađenih komada.
Slika 4.
U svakom slučaju, niti jedan od ovih apoena nije ugledao optjecaj. ZIN je u međuvremenu 1953. nabavio modernu opremu čiji je rezultat bio likovno lijepa, moderna i sigurna serija od 100, 500, 1000 i 5000 dinara 1. V 1955. emitirana 1957. Izrađene novčanice od 10 i 20 dinara 1951. i 50 dinara 1.V 1950. nisu emitirane, jer je već 1956. u optjecaj ušao kovani novac istih nominala s godinom 1953, a najveća zanimljivost krupnijih neemitiranih novčanica jest ona od 100 dinara, popularno nazvana “lokomotiva”. Jedino je ona emitirana, u svojevrsnom “test-optjecaju” u samo nešto više od 18.000.000 primjeraka, s novim datumom 1.V 1953, i izrađena u novousvojenoj “intaglio” tehnici, očito kao prva koju je ZIN izradio na novoj opremi. Razlog tome je, vjerojatno, činjenica da je “lokomotiva” kao likovno rješenje bila i najljepša novčanica neemitirane serije. Doduše, izvjesnu ljepotu imao je i apoen od 50 dinara s motivom partizana na aversu, ali možda i još nešto što već ulazi u političko pitanje: naime, naziv republike Bosne i Hercegovine na “lokomotivi” je ispisan latinicom (kao i Hrvatska i Slovenija, a ćirilicom Crna Gora, Srbija i Makedonija, a na svim ostalim apoenima Bosna i Hercegovina ispisana je ćirilicom.
Bilo kako bilo, neemitirane novčanice FNRJ za kolekcionare su vrlo zanimljivi primjerci, a iako vrlo skupi, rado su viđeni u kolekcijama. Najveća zagonetka svakako je apoen od 1000 dinara 1.VI 1949, ali zapravo su sve te novčanice svjedoci jednog burnog, i do dan danas još uvijek tajnovitog povijesnog razdoblja jugoslavenske države.
Slika 5.
BANKNOTES OF FNRY 1949/51 - TRIAL ISSUES OR SOMETHING ELSE?
Unissued banknotes of the FNRY - Federal People’s Republic of Yugoslavia - belong to the category of Yugoslav notes for which we do not have any official data. They should not be seen as one, but as two different series. The first one has 10 denominations, all dated 1950, while the second one consists of 6 banknotes, dated May 1, 1945, May 1, 1950, November 1, 1950 and 1951.
The first series (consisting of 1, 2, 5, 10, 20, 50, 100, 500, 1000 and 5000 Dinara) is undoubtedly the so-called reserve series, planned to be put into circulation in case of war. It had been issued at the time of difficult political situation, after Tito’s break up with Stalin and the formation of Informbiro, pact of communist countries; at the same time the Trieste crisis at western boarders of the New Yugoslavia also provided very tense moments. Specimens that we find on the numismatic market today mostly do not have serial numbers, so it is difficult to calculate the exact quantity issued. After being officially destroyed in the Banknote Printing Establishment in Belgrade (ZIN), it is believed that only some uncut sheets had been retained and later smuggled to the numismatic market, for the banknotes we observe on the market are improperly cut in most cases.
The second series, which includes various dates of issue, we could not treat as the “reserve notes”, nor should they be connected with the “Informbiro” issues. It seems that the first note issued in this series was the highest denomination: 5000 Dinara dated November 1, 1950. It had been produced by the same technology as the “reserve notes” from the previous series. The 100 Dinara note dated May 1, 1949 and 50 Dinara dated May 1, 1950 followed, and after them the banknotes dated 1951 and 1952, for they had been produced on paper of higher quality. There also exist two different types of numerations.
Finally, the most illogical “case” is the banknote of 1000 Dinara dated May 1, 1949. It had been produced in the most advanced “intaglio” printing system on machines that Yugoslavia did not have at that time. The only possible conclusion is the hypothesis that it was printed in the Bundesdruckerei Munich, for the quality of paper, security devices and general appearance is similar to the German 5 DM notes dated 1948. This is quite logical having in mind that at the same period of time negotiations with Germany had been carried out for the war reparations, including the question of returning the equipment taken from the Belgrade Mint by Wehrmacht in 1944. It is therefore likely that a kind of compensation was printing of this note in the well-equipped Banknote printing establishment in Munich.
Autor: Ivan Škrabo
Izvor: „dinar“, glasilo SND, br. 24, 2005.
|
