Hrvatska numizmatika

Pobjoy izdanja kovanica Bosne i Hercegovine

U prvoj polovini 1993. godine, u jeku najžešćih ratnih djelovanja, su Narodnu banku Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovačku javnost potresle dvije novčane afere. Prvo je otkriveno da se serija papirnog novca u izdanju NBBiH štampa i u Engleskoj firmi Thomas de la Rue, pored one već odštampane u Celju i puštene u opticaj u avgustu 1992. godine. Štampanje novčanica u Engleskoj je bilo tajno ali ipak zvanično. Ugovor je sklopljen prije početka rata, također i prva serija ovih novčanica je štampana prije početka rata u BiH, najvjerojatnije u februaru 1992. godine. Na toj, prvoj, seriji je kao guverner potpisan Jure Pelivan, iako je u to vrijeme bio predsjednik vlade i u tom svojstvu, izgleda, i potpisao taj ugovor.

Iako sa navedenim nije imao nikakve veze, zbog zgusnutosti dešavanja ovaj događaj je povezan sa drugim viceguvernerom Narodne banke Bosne i Hercegovine Mustafom Imširovićem koji je odgovoran za drugu aferu, kovanje prigodnih BH kovanica također u Engleskoj u kovnici Pobjoy Mint. Imširović je u oktobru 1992. izašao iz Sarajeva i otišao na službeni put. Nakon obavljanja posla zbog kojeg je otišao nije se vratio nazad, nego je u Londonu naručio kovanje prigodnih kovanica. Imao je memorandume Narodne banke, a njegov potpis je odranije bio položen i kao takav registriran za ugovaranje poslova u ime NBBiH. Kada se čulo za ovaj samovoljni čin došlo je do gužve u NBBiH, čiji niti jedan organ nije nikada raspravljao o prigodnom novcu, pa je uprava Banke razmatrala mogućnost da se ovaj kovani novac ne prizna kao zvanični, te da se raskine Imširovićev ugovor. Ugovor nije raskinut i nikakav zvanični stav o ovom novcu nije zauzet, vjerojatno je zaključeno da je viceguverner ipak zvanična osoba i da je njegov potpis ipak obavezujući, bez obzira da li djeluje na svoju ruku ili u saglasnoti sa Narodnom bankom, te da bi NBBiH izgubila eventualni spor ako bi Pobjoy Mint tražio arbitražu. Kasnije je sve to palo u zaborav, za državu je bilo i važnijih stvari, a Narodna banka BiH je 1997. godine pretvorena u Centralnu banku BiH koja opet osim preuzimanja zgrade NB i zamjene BH dinara za svoje KM nije imala nikakvih nadležnosti da ispituje ili mijenja odluke iz doba NB.

Prema ugovoru sa kovnicom Pobjoy Mint, čije trajanje nije poznato, ali se predpostavlja da je okončano, trebalo je kovati prigodni novac od legure Cu-Ni, srebra, zlata i platine. Kovanje u platini nije realizirano. Ugovorom je engleskoj kovnici ustupljeno svjetsko pravo dizajna, kovanja, marketinga i prodaje ovog numizmatičkog materijala. Niti jedna od ovih kovanica nije nikada dopremljena u BiH radi zvanične prodaje, sva prodaja je išla direktno iz kovnice ili njenih agencija po svijetu. Prema ugovoru je kovnica snosila sva ulaganja u dizajn i proizvodnju, kao i rizik od prodaje, a Bosna i Hercegovina je imala rojalitete za ustupljeno pravo kovanja i doplatu na ime humanitarne pomoći u iznosu od 10%. Prihod od svakog srebrenjaka je iznosio 5 USD i njega je Britanska vlada preko britanskih humanitarnih organizacija trebala slati u BiH u vidu pomoći stanovništvu. Od zlatnika je visina prihoda bila veća, ali nije poznato kolika.

Kako se iz navedenog vidi ovaj zvanični kovani novac Bosne i Hercegovine se ipak treba smatrati izdanjem NBBiH, koja ga je izdavala sa natpisom Republika Bosna i Hercegovina a kasnije samo Bosna i Hercegovina u skladu sa službenom promjenom naziva države.
Do aprila 1993. su iskovani prvi komadi i to: dvije kovanice sa motivom Begove džamije u Sarajevu i serija dukata Hadždž u Mekki.

NBBiH nije izdavala kovanice za redovni opticaj, nego samo prigodna (tzv londonska) izdanja u periodu od 1993 do 1999. Iako malo vjerojatna, moguća su i kasnija izdanja jer nije poznato trajanje ugovora sa kovnicom Pobjoy Mint. U ovoj kovnici su kovane izdanja u nominalama izraženim u Dinarima (59), Markama (9), Dukatima – trgovačko zlato (6), Suverenima – trgovačko zlato (25), Suverenima – srebro (5), Suverenima – Cu-Ni (5), Ecuima (6 – 5 srebrenih i 1 zlatni), te Eurima (3). Od ovih 118 kovanica 58 je iskovano u zlatu, 36 u srebru, a 24 u leguri Cu-Ni.

Nominalne vrijednosti su bile: 500, 750 i 10.000 dinara; 5, 10, 20, 50, 100 i 250 KM; 1/25, 1/10, 1/5, 1 / 2 i 1 dukat; 1/25, 1/10, 1/5, 1 / 2 i 1 suverena; 14, 14 + 2, 21 + 3, 70 + 10 ecua te 14 eura, podijeljene ovako:

Po godištima je izdato: 1993 – 23; 1994 – 21; 1995 – 20; 1996 – 26; 1997 – 10; 1998 – 17 i 1999 – 1 komad.

Iako su neki zamjerali gosp. Imširoviću zbog narudžbe kovanja ovih prigodnih, ali ipak zvaničnih kovanica, možemo konstatirati da je on, ovim svojim postupkom, jako zadužio i obogatio BiH numizmatiku. Njegovom zaslugom je BiH za samo 7 godina dobila 118 komada kovanog novca, dok je za 8 godina postojanja CBBiH naša zemlja dobila samo 12 komada novih kovanica i to 1998: 10, 20 i 50 feninga; 2000: 10, 20 i 50 feninga te 1 i 2 KM; 2002: 1 KM; 2003: 2 KM; 2004: 10 i 20 feninga – dakle ukupno 5 tipova i 5 godišta. Za početak 2006. godine je najavljeno puštanje u opticaj još dva tipa i jednog godišta: 5 feninga i 5 KM sa godinom kovanja 2005. CBBiH je 2003. godine najavila da planira izdati prigodnu kovanicu od 5 KM u povodu obilježavanja jubileja pet godina BH monete – konvertibilne marke, ali to nije realizirano. Trenutno su u opticaju slijedeće kovanice: 10, 20 i 50 feninga 1998; 10 i 20 feninga 2004; 1 KM 2000 i 2002, te 2 KM iz 2000 i 2003. god. Kovanica od 10, 20 i 50 feninga; iz 2000 god nema u opticaju jer su izdane samu u Milenijskim setovima zajedno sa 1 i 2 KM istog godišta.

Ovdje možete vidjeti izvadak iz Krause kataloga koji se odnosi na Pobjoy izdanja kovanica Bosne i Hercegovine:
















Autor: Amer Sulejmanagić