|
Kad mojim roditeljima susjeda slučajno bane u vrijeme ručka, ponudit će joj, naravno, da im se pridruži. I to ne samo ponuditi. „Hajde, sjedni, što čekaš?“ viknut će moj tata kao da se najozbiljnije očekuje da im se žena pridruži za stolom. Susjeda će to, naravno, svaki put odbiti kao što se i pristoji jer sve je to samo jedna igra konvencija čija pravila svi jako dobro poznaju. Da susjeda kojim slučajem prihvati ponudu i sjedne za stol – izazvala bi iznenađenje i nevjericu, bez obzira na usrdne pozive.
Svi smo mi takvi; bane li nam slučajno bilo kakav poznanik u vrijeme ručka, podrazumijeva se da ćemo ga pozvati da nam se pridruži čak i ako nam je njegovo društvo mrsko, a ni krumpira nema dovoljno.
Svakoga ćemo tko nam bilo kada uđe u kuću – od vodoinstalatera koji nam dolazi popraviti slavinu do dimnjačara koji okolo pregledava dimnjake ponuditi pićem, sokom, kavom.
Moja devedesetdvogodišnja nepokretna i gotovo posve dementna pratetka koja živi u staračkom domu, kad je bilo tko dođe posjetiti, teškom mukom nastoji se ustati iz kreveta ne bi li goste nečim ponudila. Jer iako je možda zaboravila kako joj se zove nećak ili da joj je brat umro prije više od dvadeset godina, jako se dobro sjeća da se goste mora počastiti.
Gostoljubivost je u Hrvatskoj zakon čije kršenje graniči s kriminalom. Bez obzira na to koliko čovjek bio umoran, nesretan, siromašan, željan samoće ili jednostavno privatnosti, bez obzira na to koliko želio da gosti odu, to nikad ne smije pokazati. Jer gostoljubivost je obaveza koja se mora makar odglumiti. I zato na hrvatskim forumima niču teme poput ove: Kako odbiti parazite koji samo žele besplatno ljetovati?
Na nizozemskim forumima nema takvih tema. Kod njih gosti dolaze samo kad su pozvani – i točno se zna na koliko dugo.
U nizozemskoj kući ponudit će vas kavom samo ako ste pozvani na kavu, večerom samo ako ste pozvani na večeru. „Nuđenje iz pristojnosti“ ne postoji.
Ako slučajno iz nekog razloga uđete u kuću svog susjeda ili poznanika u trenutku dok ukućani jedu – ručak, kolač ili jagode, nitko vas, osim u iznimnim slučajevima, neće ponuditi. Zvuči li vam to šokantno?
Jesu li Nizozemci nepristojni ili smo mi sa svojom pretjeranom i često lažnom gostoljubivošću licemjerni?
Moram priznati da mi je trebalo dugogodišnje iskustvo s Nizozemcima da počnem uviđati prednosti potpune iskrenosti u društvenim odnosima koja bi se u našem društvu smatrala nepristojnom. Lijepo je, kad vas netko nečim ponudi ili vas nekamo pozove, ne razmišljati o tome misli li on to zapravo i očekuje li da zapravo odbijete jer svaki je poziv uvijek iskren i od srca.
S druge strane, trebalo mi je dugo da uvjerim svog muža da gostoljubivost može biti veliko zadovoljstvo i da je dobro ponekad spontano prijatelja, koji je došao na kavu, ostaviti i na večeri. Čak i ako ga nismo planirali pri kupovini namirnica.
|
