Hrvatski domoroci u borbi za preživljavanje

Jedna od mojih najboljih investicijskih ideja od kad se bavim ovim „poslom“ izrodila se 2009. godine, kad sam shvatio da će spuštanje kamatnih stopa od strane centralnih banaka dovesti do velikog rasta cijene zlata. Naime, najveća manjkavost zlata kao mjerila bogatstva u odnosu na (bilo koju) valutu jest to da ne nosi nikakve kamate. 2009. godine postalo je jasno da će centralne banke morati krenuti u neke ekstremne ekspedicije da bi sačuvali financijsku industriju od raspada, pa je spuštanje kamatnih stopa u tom pogledu bila najočitija operacija centralnih banaka, čime je skoro pa izjednačena uloga novca i zlata (koliko god to bankari i dalje negirali).

Godinu dana kasnije, nakon višestrukog povećanja veličine bilanci centralnih banaka (uslijed uzastopnog ubacivanja novaca u banke da ih se održi na životu) bio sam siguran da zlato ide k najmanje 2.000 USD po unci u roku od dvije do tri godine. Onako potiho razgovarajući vidio sam i bitno više brojke, jer i dalje nisam vidio mogućnost oporavka bankarskog sektora koji se očito na životu održavao samo zahvaljujući svježim novcem koji su dostavljale centralne banke po potrebi.

I tako, došla je ta 2011. godina kada je u vrhuncu panike uslijed „skorog“ raspada EU cijena zlata dosegla rekordnih 1.924 USD.

I nakon toga sve je krenulo nizbrdo.

Ili nije?

Nakon što je cijena jučer pala ispod 1.200 USD, financijske novine i televizija pune su mišljenja o tome da li je zlato već dotaklo dno ili zapravo tek započinje svoj pravi pad. U takvim situacijama po meni ipak treba sjesti među publiku, i pokušati pogledati na razvoj situacije u nekom širem kontekstu. Obje strane imaju svoje argumente za i protiv zlata, i na kraju će sigurno jedna od tih strana biti u pravu.

Meni je u toj priči zanimljivo samo jedno. Pogledajte slike korekcija u 2006. i 2008. godini:





U oba je slučaja zlato nakon postavljanja nekakvog cjenovnog vrha (za to razdoblje) odradilo korekciju cijene (fancy izraz za pad cijene). I u oba slučaja je cijena došla do 50% puta između dna (postavljenog 2005. godine) i vrhunca cijene.

I onda pogledamo grafikon cijene do danas...



… i vidimo da smo opet tu negdje oko 50%.

Sada ostaje samo pričekati da vidimo razvoj situacije. Američka centralna banka prijeti smanjivanjem povećanja bilance, i to je jedan od većih razloga za ovaj pad cijene zlata. Ali ako neki razlog opravda daljnje upumpavanje novaca na globalnoj razini, ova razina od 50% na grafikonu zlata biti će u retrospektivi jedan jako zanimljiv trenutak u povijesti. Pogotovo ako iskoristimo potvrdu te razine za nakrcati se dionicama rudara zlata. NG, NGD, AU, … kratica je koliko hoćete.

Pratim, pa ako zamiriše na dobro javim.

** Za geekove: primjetiti ćete da su na grafikonu prikazane razine od 23,60%, 38,20%, 50%, 61,8%. U pitanju su omjeri Fibonaccijevih brojeva, pa ako ima netko tko se neće ubiti učenjem matematike nek si malo progugla.

68,00 EUR

+ 5,91%

64,20 EUR

U posljednjih mjesec dana došlo je do "laganog" obrata na tržištima kapitala: donedavno samozadovoljavanje skoro besplatnim financiranjem pozicija na tržištima polako postaje dio prošlosti. Nakon što su Japanci pokrenuli veliku akciju devalvaciju svoje valute (opravdanje je da pokreću ekonomiju koja eto u dvadeset godina nije skoro pomaknuta s mjesta), tržišta su dobila po repu i od američkog FED-a, koji najavljuje moguće usporavanje programa osiguranja likvidnosti sredinom 2014. godine.
Rezultat svega toga jest ogromna volatilnost kamata na državne obveznice. Kamate na američke obveznice su na najvišoj razini u zadnjih godinu i pol a i EU obveznice također prikazuju sve više kamatne prinose. Kinesko međubankarsko tržište je danas skoro pa stalo zbog ogromnog povlačenja novaca.

Dolazi do velikog preslagivanja unutar tržišta, uglavnom u cash pozicije, i osim što su skoro svi oblici imovine na tržištima u minusu (robe, nafta, dionice, obveznice – sve ukazuju na daljnji pad cijene) ono što bi nas trebalo posebno zanimati jest veliki pad vrijednosti obveznica sa „junk“ statusom.

Pošto smo i dalje ponosni vlasnici junk rejtinga, trebali bi se prisjetiti donedavne izjave guvernera Vujčića kako spuštanje rejtinga nije neki problem jer su nam kamate na obveznice tada bile niže nego kad smo imali bolji rejting. Sa ovim padom cijena obveznica u cijelom svijetu, past će i cijene naših obveznica a time će porasti i kamatne stope. Porast kamatnih stopa će sigurno utjecati i na troškove otplate kredita države, koji su vezani i uz LIBOR. O HEP-u i njihovim kreditima me osobno strah i razmišljati. Sama ideja o uvođenju eura je po meni katastrofa, jer je samostalna kontrola nad svojom valutom po meni jedna od najvećih prednosti koju možemo imati u borbi sa konkurencijom.

Sve zajedno, ostaje veliki problem neurednih političara i njihovih interesa da se održi stanje u državi ovakvo kakvo je danas. Da bi se stanje smirilo, biti će (vjerojatno) potrebna nova tura printanja od strane centralnih banaka, koje će morati podržati cijenu državnih obveznica da ne pobjegnu kontroli. Što opet dovodi do novog smanjenja kupovne moći valuta. I tako u krug.

Mislim da je vrijeme da se ponovo počne držati cijena zlata na oku. Čisto radi reference, zapamtit ću današnjih 1.300 usd/oz.

74,00 EUR

+13,2%. (sa dividendom)

Ajde više TGA, nerviraš me...