<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

ponedjeljak, 29.06.2009.

"Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni." Ivan 3, 16

"Kad nema kupaca, prodavačica cvijeća sjedi iza štanda i čita Bibliju. Jedan kupac, koji je već češće kupovao kod nje, jednom je upita: "Koju to knjigu knjigu čitate?" - " Ja uvijek čitam istu knjigu." - "Koju?" - "Bibliju, Božju riječ." - "A tko vam je rekao da je Biblija Božja riječ?" - "Sam Bog." - "Oh, zar je Bog razgovarao sa vama?"
Pomalo u nedoumici, prodavačica nije znala kako objasniti čovjeku da je Biblija Božja riječ i da On putem nje govori ljudima. Tada pogleda u nebo, pokaza na sunce i upita kupca: "Možete li mi dokazati da je ono tamo sunce?" - "Pa to je lako dokazati, "ono nam daje svjetlost i toplinu, a to je najbolji dokaz, zar ne?" - "Upravo tako je i s mojom knjigom. Ona dokazuje da je Božja riječ tako što mi daje nutarnju svjetlost i toplinu." Imate li vi dvojbe u vezi Biblije? Smatrate li je običnom ljudskom knjigom?
Onda vam jedino mogu preporučiti da je sami pročitate bet predrasuda. Počnite s Ivanovim evanđeljem.
Uvjerit ćete se da je ona Božja knjiga i da nam On u njoj nešto poručuje. Ta se poruka ne sastoji od ispraznih riječi, nego se odnosi na sasvim određenu Osobu: Isusa Krista, Sina Božjega. Bog nam je putem Njega govorio, kao što to čini i danas - putem Biblije."


Tekst sa godišnjeg kalendara

utorak, 23.06.2009.

Isus

Uvijek si nam tako blizu.
Živimo u Tebi i Ti u nama.

četvrtak, 18.06.2009.

Isus Krist govori: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje - ako i umre - živjet će."

" U Ivanovom evanđelju zapisana je pripovijest o Lazaru, koji je bio bolestan. Njegove sestre, Marija i Marta, silno su čeznule za prisutnošću Gospodina Isusa nadajući se da će On ozdraviti njihovoga brata. No nakon poziva u pomoć: "Gospodine, evo, onaj kojeg ljubiš je bolestan", oN je ostao još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Za to vrijeme njegov prijatelj Lazar je umro. Zašto je Gospodar nad životom i smrću dopustio taj žalosni ishod? Svojim je učenicima objasnio: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju: da se Sin Božji po njoj proslavi." Namjeravao je, dakle, učiniti nešto mnogo veće od Lazarova ozdravljenja: htio ga je podići od mrtvih! Mrtvi Lazar slikovit je prikaz čitavog čovječanstva. Taj slikoviti prikaz prikazuje nam dvije činjenice:
- smrt je svršetak zemaljskoga života,
- uskrsnuće je svršetak smrti.
Za provedbu uskrsnuća potrebna je snaga. Tu snagu ima onaj koji je rekao: "Ja sam uskrsnuće i život." Uskrsnuće znači: Božja snaga postaje djelotvornom i samo ona može nadvladati smrt. Kada Gospodin Isus u budućnosti primjeni tu snagu, tada će
1. živući vjernici biti preobraženi ne umrijevši
2. umrli vjernici uskrsnuti.
To će se dogoditi prigodom uzeća vjernika, koje uskoro predstoji. Lazarovo uskrsnuće bilo je uzorak toga i pokazalo je slavu Božju."

Tekst sa godišnjeg kalendara

ponedjeljak, 15.06.2009.

Pet lijeka prof. Tomislava Ivančića

1. lijek
„Počni misliti samo zdrave misli“
Negativne misli imaju težinu koja je destruktivna za svakoga čovjeka bile one pretvorene u riječi i izrečene ili pak samo misli koje pojedinac uzastopno vrti. Bitna je promjena iz lošeg na bolje, bitna je promjena mišljenja bez da se misli o sebi i drugima negativno.

2. lijek
„Počni govoriti zdrave riječi“
Jezici su otrovni. Jezik može pomoći čovjeku, ali ga može i uništiti. Riječi koje bivaju izgovorene također mogu biti razorne. Maknuti se od okoline koja se koristi negativnim riječima, ozdraviti se od negativnosti, odlučiti i primjeniti da su biću potrebne zdrave riječi, voljno se i čvrsto odlučiti za promjenu koja je potrebna.

3. lijek
„Počni činiti dobro“
Maknuti se u potpunosti od negativnosti i započeti činiti dobro. To mogu biti i male stvari koje pak nose veće značenje. Pokloniti nekome osmijeh, lijepu riječ, malo slobodnog vremena, poslušati, pomoći oko nečega, nekoga, utješiti, razveseliti ili čak i provesti cijeli dan sa osobm koja je usamljena, … To su sve sitnice, ali sitnice koje mnogo znače. Započnimo činiti dobro. Odlučimo se za dobro.

4. lijek
„Voli čovjeka“
Najbolje to opisuju druga zapovijed ljubavi: „ Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.“ Ljubav prema bližnjima obogaćuje svakodnevni život. Prečesto nam nedostaje ljubavi prema drugima, prema sebi, prema Bogu. Braća smo i sestre u Kristu. Treba biti prisutno pomaganje, oproštenje, razumijevanje, tolerancija, strpljenje prema čovjeku, ali i puno ljubavi koja izgrađuje čvrste odnose prema čovjeku. Ljudsko biće uvijek čezne za ljubavlju. Dajući ljubav drugima, pružamo je i sebi.

5. lijek
„Bog“
Komunikacija sa Bogom je neophodna. Ono je duhovna hrana koja vodi u vječi život. Bog je ljubav, naš Otac, tata. On je Svemogući i milostiv. Molitvom razgovaramo sa Ocem. Nekoliko iskrenih trenutaka provedenih sa Ocem umiruje našu dušu jer nas time vodi na ispravni put. Bog je sve što je dobro. On nam je darovao život jer nas ljubi, jer želi da budemo Njegova djeca što i jesmo.

petak, 12.06.2009.

Moj Isus

Moj Isuse, danas Te želim samo slaviti!

četvrtak, 11.06.2009.

Putevi naši svagdašnji

Ceste vode nekuda.
Neka to bude ispravan put.

Neka to bude današnja odluka.



Bog zna.

ponedjeljak, 08.06.2009.

Priča

Probudilo me cvrkut ptica i sunčeva svjetlost koja je dopirala kroz rolete. Bog zna koliko volim takva buđenja uz svjetlost i prirodnu ljepotu pjeva ptica. Veselim se tome jer On uistinu zna i pruža mi to pravo savršeno blago i kada Ga odbijam i prihvaćam. Hvala, Oče moj.
Ovo buđenje me dovelo do osvrta unazad.

Prošlo je pola godine otkako sam se odlučila za Krista. Krštena sam i postala vjernica, odgojena uz priče kako Bog postoji, da je daleko, ali i da se nalazi u kutevima sobe. Naučili su me da se Boga treba bojati jer uz svako djelo koje se protivi Bogu slijedi Božja kazna. Neznanje i pogrešna naučenost stječena od predaka.
Prestala sam tražiti i iz neznanja zaključila da je Bog ponekad okrutan i da se trebam povremeno odvojiti od Njega. Malo pomalo postigla sam određenu distancu. Molila sam se za krive stvari. Samo tada Bog mi je bio dobar, samo tada sam ga djelomično priznavala i govorila kako vjerujem u Njega, ali samozavaravanjem postigla sam privremenu masku koja je brzo propadala. Duhovno sam počela propadati, umirati.
Dani su prolazili, zahvatila me duhovna lijenost, mise su postale obaveza, a ne hrana za živjeti, ali nisam željela prihvatiti Boga koji kažnjava. Tek sada vidim onu savjest koja me je uvijek vodila na pravi put, a ja sam je ponekad zanemarivala. Tek sada vidim koliko me je Otac pozivao na taj put, a ja nisam željela slušati, a kada sam željela postala sam slijepa od svega što nije dobro. Živjela sam na pola i govorila da vjerujem, a da zapravo ni sama nisam znala što znači vjerovati, koje značenje ono nosi.

Na nagovor da budem dio propovijedi i dio crkvenog zbora moja volja se vratila. Životnu snagu i sreću dobivala od Boga. Međutim, prestala sam tragati misleći kako je to vrhunac svega, vjere, života, kako se više ništa ne dade istražiti. Nakon nekoliko godina zadesili su me nesretni događaji koje nikako nisam željela prihvatiti. Odustala sam od života, predala se pasivnosti i odustala od Boga. Tada mi je bilo četrnaest godina kada sam se prvi puta suočila sa neopisivim strahom sa smrću. Živjeti iz dana u dan tek toliko da se preživi, uz svaku minutu razmišljati o smrti. Najteže su bile noći i snovi koji su dolazili. Ni u snu nisam bila oslobođena straha. Takav osjećaj trajao je više od tri godine. Bog mi je i dalje bio u mislima, ali samo kada sam se osjećala mirnom, sretnom.
Nakon pada zadesio me najveći pad do sada koji me slomio do dna. Tada su mi sve one priče o Bogu postale prihvatljive. Prihvatila sam da je Bog samo bog te da je okrutan. Dani su prolazili, nizali se tjedni, mjeseci, smrt bila prisutna u svakome satu, po danu i noći. Život je postao besmislen. Od tada je prošlo još godinu i pol.
...
Otac je i dalje tražio put do mene. Nije me napustio. Tražio je i slao mi signale, ali nisam ih željela vidjeti sve dok me nije pozvao u svoj dom putem čovjeka. Osjetila sam to u sebi. Nakon toliko dugo vremena osjetila sam da me Otac zove. Nije bilo snažno kao prije, ali je bilo dovoljno da krenem u Njegov dom gdje me je nanovo upoznao sa Isusom i predao me u ruke Majke Marije.
Danas mi je Otac u mislila i slijedim savjest, unutarnji glas putem kojeg mi se obraća Bog.
Danas sam odlučila napisati ovu priču da se podsjetim kako je On i tada bio uz mene.
Danas je Bog djelovao kroz mene i dao mi poticaj i snage da ponovno proživim priču koja mi je ranila duh i tijelo, ali u kratkim crticama.
Danas želim živjeti uz Boga i tražiti Ga u svemu.
Danas mi je Bog podario još veći iskrenost i snagu da se ne stidim svega ovoga napisanog.

Sada predajem svoju dušu, tijelo svome Ocu. Neka me vodi i dade mi snage sa suočavanjem. Amen

Braćo i sestre u Kristu, prijatelji dragi, neka se večeras barem na tren nađem u molitvama vašim, kao i ovaj blog, da ne odustanem od Boga i da krenem živjeti po Evanđelju. Hvala vam i Bog vas blagoslovio.



Želim živjeti slobodna od grijeha.

petak, 05.06.2009.

Danas živim.

Isuse,
pošalji svoga Duha da me danas vodi pravim putem, da me urazumi i nauči praštanju. Daj da živim za danas, da ne brinem o budućnosti i ne posrnem te krenem u prošlost.

Oče,
darovao si mi ovaj dan jer želiš da ga proživim. Vodi me kroz današnje minute, sate. Vodi me kroz dobrotu. Nauči me živjeti, voljeti, praštati, nauči me empatiji. Nauči me iskrenom zahvaljivanju.

Amen.

ponedjeljak, 01.06.2009.

Slavimo Ga

Slavim Te, Oče moj,
neka svatko
pronađe u Kristu put svoj.