< | travanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog Hrvatske katoličke mladeži. Pišemo ovaj blog i izražavamo svoje osjećaje, sumnje, doživljaje... Pišemo ovo da bi potakli mlade da se druže s Kristom i Božjom riječi što više i da Ga dožive u punini svoga života. Truditi ćemo se biti s Vama i opstati u ovome Internet svjijetu. Vi budite s također s nama i pomognite nam pisati postove i članke i budite ponosni član Hrvatske katoličke mladeži.
pišite na katnetcentar@net.hr i postanite član naše mladeži. Nastojati ćemo listu učesnika produživati s svakom Vašom prijavom. Stvar je samo u tome da i Vi pomažete pisati postove i truditi se u razvitku našega bloga i foruma
Stali su jedan iza drugoga stvarajući ravnu crtu međusobno povezani užetom.
Voditelj grupe, uz svoga pomoćnika, je zatražio da svatko zatvori oči, te se udaljio od prvoga u redu jednim do dva koraka tvoreći solidnu distancu između njih dvoje. U redu je zavladala tišina zbog zbunjujuće novonastale situacije.
Svatko se trebao okrenuti oko sebe nekoliko puta da izgubi pojam o mjestu pritom pazeći da mu oči ostanu zatvorene. Oduševljeni idejom odlučili su nastaviti dalje željno iščekujući novi izazov od strane voditelja. Povjerovali su u riječi čovjeka i slijedili naputke dane im.
Viknuo je pritom: - "Slijedite moj glas."
Krenuli su po ravnome terenu i zadobili povjerenje istodobno zabavljajući se u izazovnoj situaciji.
Sa ravnoga terena krenuli su prema brdovitome terenu naglas govoreći kako je nemoguće hodati zatvorenih očiju po brdovitome tlu nailazeći i na kamenje.
- "Dođite, slijedite me!" Približamo se mjestu. Nestrpljenje u grupi je raslo svakim čujnim izgovor rečenice da se približavaju mjestu dok im se cilj činio dalekim i odviše napornim. Krenuli su brdovitim putem sa glasnim negodovanjem kada će napokon više stići slijedeći i dalje glas voditelja. Nakon nekog vremena našli su se na ravnome tlu i odjednom im se on činio poznatim. Maknuli su se iz sjene drveta i brdovitoga tla punog neravnina i kamenja te ponovno osjetili zrake sunca i poznate glasove oko sebe.
Zastali su nakon što ih je glas zaustavio i naredio neka otvore oči. Radost grupe bila je naočito velika.
Voditelj je dijelio radost grupe, ali sa pitanjem koje je postavio stiglo je priznanje: - " Je li tko virio? zapita dobronamjernim glasom. - "Slobodno se javite." Prazan prostor između njih ispunio se iznenađenjem. Jedan po jedan dizali su ruke smiješkajući se ne prikrivajući radost stečenu izazovom.
Gotovo svi dignuli su ruke i priznali kako su virili, ali da bi zasigurno ponovili igru.
Voditelj ih tada zaustavi i objasni da se radilo o nečemu puno više od igre, da se radilo o povjerenju naizgled "slijepoga" čovjega i glasa kojega čuje i vodi.
Lica u grupi okrenu se prema njemu sa mnoštvo pitanja i nastave u hodu sa voditeljem.