This blog has evolved into a bilingual log,
This causes me a lot of grief as my ENG articles cannot be graded on digg.hr and my CRO articles cant be graded on digg.com. Nevertheless I see no other option but to proceed in this manner.
In spite of that, I welcome this situation as an opportunity for me to brush up on my foreign language skills. Until I do, please bear in mind that ENG is my second language.
29.09.2008., ponedjeljak
Muške svinje i sex s svinjom.
Addendum na tekst muške svinje i nježniji spol...
Odiseja oko filma “Kino Lika” tek je počela. Kada danas dođe na posao, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac-Radin pročitat će pismo Hrvatskoga društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava u kojem se traži zabrana prikazivanja filma Dalibora Matanića u Hrvatskoj!?
Pismo je potpisala Nada Balen, voditeljica Odbora za ravnopravnost spolova tog manje poznatog društva za zaštitu ljudskih prava.
Žena i svinja
U pismu se od Helene Štimac-Radin traži iniciranje zabrane zbog toga što film obiluje prostačenjima, ali i zbog “do sada nezabilježene filmske diskriminacije žena u našoj zemlji”. Odnosi se to na prikazivanje višeminutnog “uspješnog” seksualnog odnosa žene sa svinjom, ili, piše N. Balen, “kako to sam Matanić vidi i izrijekom opisuje, seksualni odnos svinja sa ženom, što bi Društvo smatralo skandaloznim i da je za tu scenu kao glumice angažirao svoju majku, sestru, suprugu ili kćer, a kamoli ovako – kada je tu ulogu dodijelio neškolovanoj (!) osječkoj glumici (naturščiku) Areti Ćurković jer, vjerojatno, nijedna školovana glumica nije pristala na takvo javno (samo)ponižavanje.”
Dodatnu težinu pismu daje i činjenica da je Nada Balen 15. rujna imenovana za članicu saborskog Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu, kao čelnica udruge Hrvatska riznica.
Kao prvo, ponovo skrećem pažnju na to da je dotična osoba predstojnik/voditelj/član i čelnik (titule se izražavaju u muškom rodu, osim u slučaju javnog bilježnika ;) visokopozicionirana žena (što me nimalo ne smeta) - smatram da je vrlo ironično da se ista našla pozvanom reagirati na film (koji je fikcija/umjetnost, to znaju i djeca i to neovisno o spolu).
Da je autor filma žena,. a ne Dalibor, film bi vrlo vjerojatno od iste osobe bio prihvaćen objeručke jer bi odnošaj s svinjom shvatila kao alegorija na sex s muškarcem.
Interesantno je i to da je u interesu promicanja ljudskih (ženskih) prava zabrana umjetničkog ostvarenja koje je napravila svinj... ovaj muškarac. Ako definiramo da su ljudi i žene i muškarci onda bi borba za prava oba spola bila - dozvoljavanje prikazivanja filma.
Na kraju krajeva, zašto mi muškarci moramo gledati blokove od po 15 minuta reklama upućenih ISKLJUČIVO ženama (od kojih mi je jedna od jačih one tri menstrualne kapi koje bježe iz uloška) - a one ne mogu donjeti odluku da ukoliko im se neki film ne sviđa (na osobnoj bazi) da ga jednostavno ne pogledaju, umjesto da ga paušalno zabrane svima.
U interesu ljudskih prava jest i promjena situacije u kojoj skrb nad zajedničkim djetetom dobiva majka, a i sprečavanja trenda u kojem odvjetnici savjetuju ženama uključenima u razvod braka da uskraćuju muškarcu prava posjećivanja kako bi od njega učinile "deadbeat dad" krivca.
Zanima me da je kojim slučajem film radila žena i da je u jednoj sceni prikazan snošaj ličkog pastira i ovce, da li bi se podigla ovakva hampa? Eventualno da je Dalibor u svoj film stavio muškarca i ovcu, u kojem slučaju bi se žene opet digle na noge, jer bi se prepoznale u toj ovci.
Dvoličnost i "career boost".
Prilikom objavljivanja ovog post-a primjetio sam da postoji kategorija zvana "ženski kutak", inicijalno sam se obradovao da ću ovaj post moći staviti u "muški kutak", no isti ne postoji.
Zapravo, to je sasvim logično. Muškarci su da rade, ne da pišu blogove.
Ima jedna igra (Starcraft) koja je u Koreji postala toliko popularna prije nekoliko godina da se na njihovom ekonomskom fakultetu pojavio predmet - ekonomija Starcraft-a.
Starcnomics is an academic look at the positive effects StarCraft has had on the Korean economy. A translation of the jacket summary reads:”StarCraft Syndrome”: It’s more than an obsession with and devotion to the most popular game in Korea. It’s the effect the game has had in generating new trends and socioeconomic changes. Economically, the syndrome created a new type of Korean industry or business that grew out of the needs of the times.
This book outlines the way in which the “StarCraft Syndrome” has led to a new business success strategy, a new business paradigm that combines the strengths of the digital age, cultural industry, new business models, and current social and cultural phenomena. At the same time, the book offers an unusual case study of gaming as a business model.
Ukratko (da da, pokušavam pisati što kraće blog postove) - postulirali su da i u makroekonomiji postoje određene taktike identične taktikama u Starcraftu - koje ili vode do pobjede ili pak do poraza.
Pošto sam Starcraft igrao jako davno, pozvat ću se na Warcraft III i pokušati (bez da sam imao u rukama udžbenike iz Starcraft ekonomije) reći riječ dvije o - Warcraft ekonomiji!
Svaki iskusniji igrač RTS igri zna da je osnovna strategija prilagodba neprijatelju, tj. specijalizacija protiv onog što on specijalizira. Dakle špijunaža jest prvi korak. O rezultatima iste ovisi da li ćemo odabrati 1) TECH RUSH 2) FOOTIE RUSH (ili varijanta, orc tower rush) 3) CAMPING (samo za loše igrače jer u načelu ne funkcionira)
strategije za dotičnu partiju.
Ukoliko neprijatelj ne namjerava izvesti Footie Rush - onda je najpametnije ići na Tech Rush (istraživanje boljih jedinica, efikasnije proizvodnje, potrebno je ne graditi vojne jedinice nego ulagati pare u razvoj kako bi kasnije bilo efikasnije proizvoditi iste).
Ukoliko neprijatelj pak kreće u Footie Rush, potrebno je kupiti vojne jedinice i organizirati makar privremeni camp (obranu) u svojoj bazi.
Cilj Footie Rush taktike jest u ranom dijelu partije uletiti u neprijateljsku bazu te ubiti više jedinica nego što ćete ih osobno izgubiti. S obzirom da je priliv novaca oba igrača jednak (ako obojica jednako dobro igraju jasno, tj. ako obojica imaju isti broj rudnika i svih 5 seljaka koji iz njih nose resurse) - onaj tko u prvom naletu izgubi makar jednog vojnika više - na koncu će izgubiti partiju.
Ukoliko igrač koji je pokušao izvesti Footie Rush izgubi cijelu vojsku (a vi ne) on će odmah izaći iz igre (predati partiju) jer zna da pošto je sada napravio preveliki deficit u ekonomiji, neće na vrijeme moći organizirati smislenu obranu od protunapada.
Fini balans između potrošnje para na kupovinu unaprijeđenih jedinica, i trošenja para na vojne jedinice koje služe za napad i obranu - osnova je perpetualno mijenjajuće ekonomije igre. Odluka kojim smjerom krenuti, donosi se na temelju špijunaže.
Vrijeme je bitan faktor u igri jer vrijeme jednako gura naprijed oba igrača, određeno vrijeme potrebno je za izgradnju zgrada i jedinica, za kupovanje poboljšanja, istraživanje novih tehnologija, stoga postaje zaista napeto kako sve to izbalansirati.
Potrebno je žonglirati između obrambene moći, novaca, razvoja tehnologija i raznih neprijateljevih napada. Neprijateljevi napadi uvelike dirigiraju ritmom igre, nije moguće odabrati i od početka do kraja partije implementirati tech strategiju - ukoliko neprijatelj kontinuirano napada, a vi nemate obrane - razbit će vam zgrade i propast će vam sva do tad istražena tehnologija.
Jedna od osnovnih grešaka koje početnici rade jest - redanje jedinica u queue proizvodnje. Zašto je to loše? zato je ukoliko u queue stavite 8 jedinica, vi unaprijed plaćate svih osam, a osma će postati aktivna tek za 5 minuta. Bolje je graditi jednu po jednu i imati novac u rezervi, jer ukoliko napadne neprijatelj možda će biti potrebno hitno kupovati mercenary jedinice.
To je primjer koji pokazuje koliko je krhka jedna ekonomija i kakve sitne greške mogu prouzročiti njen kolaps. Iz potrebe da se optimizira prvih 3 minute igre javili su se i tzv. "build orderi" iliti kraticom BO-i, koji daju predloške optimiziranog redosljeda kupovanja seljaka i zgrada kako bi se ostvario maksimalni prirast.
Na iteracijama od preko 100 partija može se lako vidjeti (pogotovo ako igrate protiv istog protivnika) - koliko je cijela ekonomija ovisna o samo jednom malom faktoru.
Naprimjer, prvi rush je moguće izvesti oko treće minute igre (neke rase mogu oko 2:43min) - dakle već nakon 3 minute saznat ćete da li imate šanse pobijediti.
U te 3 minute - treba kupiti 5 seljaka i poslati ih u rudnik kako bi što prije dobivali zlato - ako u te kratke 3 minute zaboravite staviti petog seljaka u rudnik - 100% sigurno ste izgubili partiju.
Ukoliko Footie Rush uspije i uspijete pobiti seljake u neprijateljevoj bazi, usporit ćete njegovo dobivanje resursa (dok ne izgradi nove), a za to vrijeme vi ćete dobivati resurse, tu ćete stvoriti prednost nad neprijateljem koji zasigurno gubi partiju.
Makroekonomija se može analizirati na ovom jednostavnom modelu, primjer je i naša država - u opasnosti smo od Footie Rush-a (kriza na svjetskom tržištu kapitala, prezaduženost države, ovisnost o stranoj pomoći), a umjesto da se bavimo slanjem seljaka u rudnik(e) mi gradimo ceste i na taj način se još više zadužujemo, a ne stvaramo preduvjete za dobivanje resursa, mogli bismo prehranjivati europu ali ne, mi nemamo ni za sebe pa kupujemo (a neki tamo uzimaju velike marže) inozemni jeftini škart. Kada država (a to će se dogoditi skoro) izgubi oslonac u stranom kapitalu - kad nam prestanu isplaćivati novac iz raznih fondova - jer ili su i oni u krizi ili su zamijetili tužnu istinu da nikad nećemo moći vratiti taj dug - što će se dogoditi?
Znam samo jedno, da ćemo patiti mi - mali ljudi, obični porezni obveznici, a oni koji su skrivili situaciju biti će i dalje bogati ako ne i bogatiji.
S druge strane, toliko smo glupi da ne radimo niti tech rush, u obrazovanje decenijama ne ulažemo ništa, djeca u prvi razred osnovne škole dolaze pedagoški zapuštena od strane roditelja, a potplaćeni i radom preopterećeni nastavnici - simuliraju rad po HNOS-u jer ne možete ih tako malo platiti koliko oni malo mogu raditi.
Što točno mi glumimo? Znajući koliko je u otvorenoj trci - kakva je svjetsko ekonomsko tržište - opasno izgubiti makar jednog seljaka pa makar na vrlo kratko vrijeme.
Svako dijete koje povremeno pobijedi u Warcraftu III znalo bi (okvirno) dati smjernice potrebne za razvoj države, ali NE, nama vladaju ljudi isti oni čiji glasovi odlučuju o našoj sudbini, a ne žive u našoj domovini. Njihov diploma-servis koji služi da svoju kamenjarsku derištad proguraju u životu miteći smrdljivim pršutom gladne nastavnike, njihova građevinska mafija gradi gdje stigne, njihovi ljudi, obogaćeni građevinskom mafijom i kupljenim diplomama zasjedaju u sabor, onemogućavaju promjene i osiguravaju si dobru penziju. Za sve to vrijeme guraju u vrh iduću generaciju čobana, pripremaju ih da vladaju.
Ljudi moji, kojeg vraga dopuštamo takve stvari? Dok Korejski gameri zarađuju na olimpijskim igrama, a nakon gamerske karijere dobivaju posao kao burzovni mešetari (na temelju vještina uvježbanih u igri) - mi i dalje izvodimo kerefeke i ionako pedagoški zapuštenoj djeci (koju odgaja televizija) branimo neumjereno konzumiranje računalnih sadržaja kako bismo sačuvali njihovu nevinost i neiskvarenost. Medijska hajka nad konceptom igranja računalnih igri traje i dalje, no po običaju nije usmjerena protiv pravih meta (MMORPG igre) nego protiv cijelog koncepta djeteta pred računalom.
Nemojte me krivo shvatiti, ni u Koreji stvari nisu divne, nacionalni (gornji) prosjek je 9cm, tako da nije ni čudo da imaju televizijske kanale posvećene prijenosima Starcraft partija, jer - što im drugo preostaje? :)
Addendum: model Warcrafta je toliko matematički objektivan i statistički izmjerljiv, da se na temelju njegove savršene ekonomije mogu zaključivati određene stvari.
Naprimjer, moramo li glumiti da svi imaju jednake šanse u stvarnom životu znajući da ne počinjemo svi od nule - zamislite kakve bi bile partije da jedan od igrača zadrži bazu iz prethodne partije, bi li njegov suparnik koji počinje s 1 seljakom imao ikakve šanse? (postoji i ta igra, a zove se World of Warcraft).
Jasno da ne bi imao nikakve šanse.
U stvarnom životu neki počinju s 3 baze - dok netko drugi počinje s jednim seljakom. Matematika kaže da i na beskonačno velikom broju iteracija, ovaj drugi neće pobijediti.
Uzalud je tvrditi drugačije. Starcraft ekonomija je rekla svoje.
Amsterdam - Men, not women, are to blame that young adults remain bachelors against their will. Women aren't perfect, but men have no idea how to treat women. Men are all too often rude and selfish - yet that only hides the fact that they are actually very insecure and have no idea what love and sex are really about.
This was the message from most dating coaches at the Real Man Conference at a two-day international convention in Amsterdam on the art of seducing women.
Many of the 430 participants agreed with the coaches: not women but men have a problem, and it's time they improved themselves.
A substantial number of the participants had come from countries around Europe - Denmark, Germany and Norway - to improve their dating skills.
"We came with a group of 15 Danes from Copenhagen with a special bus," one of the participants told Deutsche Presse-Agentur dpa.
"The conference is fantastic. Most coaching sessions are very useful."
Minutes earlier, Australian dating coach Grant Wellington had explained to his audience that many men suffer from approach anxiety, the fear of what might happen if they start a conversation with a woman.
"The key solution is to transform the approach anxiety into approach energy," Wellington said.
The audience applauded loudly.
"I also suffer from approach anxiety," the young Dane said. "It happens a lot to me. But now I know that I should look at it from a different angle. The butterflies in my stomach are not a negative but a positive sign. It's not anxiety; it's energy."
The Danish group consisted of men in their early 20s - all of them fairly good looking.
"There is nothing wrong with us," his friend, also from Copenhagen, hastened to point out when asked why he came to this conference in Amsterdam. "We just want to improve our skills with the women."
Among men over age 35, many do confess that they have problems that are usually not confined to their love lives.
"My being here is the result of a long journey back to normalcy," said a Dutch man, aged 37.
"My life was in ruins for years. I had problems at work, my relationship had failed, I had problems with my father, I had a drinking problem, and I smoked too much. I alienated myself from my family and friends. I became very lonely. I neglected myself.
"Last year, thanks to a friend, I was able to turn things around. He took me to a sports class twice per week, and one thing led to another. Step by step, my life changed. I gave up my bad habits, and now I am trying to regain control over my life."
"I came here to make sure I will not make the same mistakes with a woman I made once before. I want a different life."
Many of the men in their 30s and 40s take the conference very seriously: they take notes, page after page, highlighting certain sentences with fluorescent yellow pens.
But not everyone is equally satisfied with the coaching classes.
"The coaches give a lot of philosophical talks, but they do not provide enough concrete advice," 42-year-old Paul from Rotterdam said.
"The only coaches who give some real tips are those who want to help people become womanizers who sleep in a different bed every night. I don't want that. I just want to get a long-term relationship. I work long hours, I do not like bars and dancing, so I want to know where I can find that special person and how I would approach her. But that's not something I learned here, so far."
However, most of the participants were very positive about the speakers.
After each lecture, the participants were asked to vote about the coach - did they like the performance, did the coach give good advice - and the results of the poll were displayed to the audience on a screen.
On Sunday, more than a third of the audience graded most successive speakers as "superb," with just a very small fraction being negative and the remainder being positive or neutral.
How will the participants implement the lessons they learned in daily life after this conference?
"You just need to start immediately when this conference finishes," says Peter, 33, of Amsterdam. "Just approach the first woman you fancy, and apply the lessons you learned."
I tako oni održaše skup u Amsterdamu, gdje se kanabis konzumira legalno, u gradu poznatom po prostituciji...okej osim očite ironije glede same te činjenice i činjenice da su polaznici bili muškarci iz RAZVIJENIH zemalja (a ne iz siromašne lijepe naše) popričajmo malo o ovoj tematici.
Iz perspektive nekog tko živi u lijepoj našoj u kojoj je natalitet toliko loš da je potrebno 4 djece po obitelji da bismo kroz 100 god izašli iz trenda odumiranja, sve to nalikuje na jedan marketinški paket koji lešinari koriste da uzmu pare ljudima koji nemaju sreće s ženama.
Nemaju sreće s ženama? pod time zapravo mislim na sve one muškarce, koji nisu u situaciji "imati stav" koji i kakav privlači žene. Stav koji privlači žene jest zapravo (kad oljuštimo propagandu) mogućnost muškarca da zadivi ženu, a to se radi manje više kroz trošenje novaca. Pritom ne mislim (samo) na kupovanje skupih darova odabranici nego i na trošak posjedovanja auta, benzina, odjeće itd. - na trošak jednog stila života kojeg muškarac mora imati kako bi sudjelovao u trci za seksualnim ispunjenjem.
Pošto ta realizacija, da je sposobnost muškarca da privredi (patrijarhat) jedini i osnovni element koji će na kraju presudi tko će "zaraditi" svoju reproduktivnu priliku, može povrijediti krhki ego pripadnica ljepšeg spola - one rado maskiraju istinu u nešto ljepši paket.
Dobar restoran = skup restoran
Stav = troši novac
Zabavan muškarac = troši novac
itd. itd.
Djevojke prije 24te godine života ne vjeruju u koncept biološkog sata, no kako se bliže magičnoj granici, najednom spoznaju neugodnu istinu da je s obzirom na ekonomsku situaciju u zemlji jedini (lagan) izlaz naći patrijarhalnog muškarca s velikom plaćom i udati se
.
Jednog jutra djevojka se probudi s graškama znoja na čelu, izgled je prolazan, prve bore se javljaju i najednom djevojka odlučuje da treba roditi dijete - a pri tom naumu prednost imaju oni muškarci koji imaju novaca pomoću kojih će svom potomstvu osigurati život.
Nisu djevojke lude završavati fakultete, pa potom godinama tražiti nisko plaćeni posao, raditi 12h dnevno uz stalno sexualno maltretiranje muških kolega, kada mogu problem riješiti pametnim odabirom partnera, potrebno je odabrati jednog koji ima dobar stav (hoće reći, nekog tko ima financijsku stabilnost).
Jasno, na tu situaciju primorane su radi objektivne situacije u našoj zemlji, gdje se kupuju ispiti ako imate novaca, gdje su bogataši zadnji seljaci i gdje se ne može uspjeti na temelju rada i talenta nego samo na temelju obiteljske pomoći, koja je potrebna i pri školovanju i pri skućivanju i pri pronalaženju posla. Ja ih ne krivim uopće, da imam tu opciju koju imaju one, i ja bih je iskoristio. Na žalost dana mi je samo pamet, koja danas ne vrijedi mnogo.
Situacija je ustrojena na način da žene u biti trampe reproduktivnu priliku za financijsku sigurnost, kuda to vodi očito je na primjeru muslimanskog svijet u kojem je dozvoljeno imati onoliko žena koliko si ih muškarac može priuštiti (financijski). Što to znači? to znači da su (osim novaca) reproduktivne prilike većinski u rukama povlaštene manjine. Onaj tko ima novaca uzet će 10 žena i time "konzumirati" reproduktivnu priliku 9-orici muškaraca koji nemaju tako dobar stav.
Nije ni čudo da se siromašne ljude može nagovoriti da se grunu pred američkim vojnicima, kad su odgojeni da ih u raju čekaju djevice, doduše netko bi im trebao reći da se vrlo vjerojatno radi o muškim djevicama.
Sirotinja, bez obzira ne religiju, svima smrdi. To je neugodna stvar za izreći, ali na žalost istina je.
Obrat moći
Razlog zašto su gorenavedeni muškarci na putu ka ozdravljenju (čak i bez seminara) ne leži u nekim seminarima nego taj u činjenici da su prevalili magičnu granicu od 35 godina.
Siromašni muškarci dolaze do financijske sigurnosti kasnije u životu, dakle taman u tim godinama.
Tada se događa jedan interesantan problem, javlja se obrat u tome tko drži moć. Do tada oni nisu imali nikakve šanje ostvariti dužu vezu jer nisu imali dobar stav, no sada, sve se okreće u njihovu korist.
Sada oni (muškarci) imaju novaca (i slobodnog vremena jer soliraju), bave se sa sobom za razliku od vršnjakinja, idu u teretanu i zahvaljujući tome što sporije stare najednom izgledaju bolje (po prvi puta u životu) od svojih ženskih vršnjakinja.
Problem je jedino u tome što je vrlo nezgodno u tim godinama početi "bariti" radi nedostatka iskustva - no s druge strane osobno ne slažem se s time da je etički uputno uzimati novac od ljudi za savjete.
U današnje vrijeme kada je iznad svega potrebno imati dobar stav (kako bi se dokopali reproduktivne prilike) nije ni čudo što će mnogi napraviti bilo što da bi postigli dobar stav.
Biološki sat?
Što više vrijeme prolazi to sam više uvjeren da je biološki sat jedan mit izmišljen da se bori protiv obrata moći koji se dogodi nakon 35te. Ako muškarac na vrijeme napravi dijete, neće iskoristiti obrat moći koji slijedi. Dakle, ok je da žene biraju s kime će voditi ljubav od 14-25 godine života i da gledaju samo na sebe i svoje intojecirane koncepcije kakav muškarac je poželjan, ali da muškarac (ikada) dođe u to moralno dubioznu situaciju gdje će njegov krhki moralitet biti nasilno doveden na vješala pri ćemu može okaljati svoju besmrtnu dušu jednostavno nije dobro za njega...ovaj, za žene ... :)
Tko je kriv?
Dakle, želim reći da nije nitko kriv za fenomen neženja u 40tim godinama, kriv je sistem. Kriva je crkva koja umjesto da podučava ispravne metode razrješenja takvih kriza podržava stari patrijarhalni sistem gdje je muškarac donor sperme i financijer a sex je nešto fuj (osim u reproduktivne svrhe). Ne pomažu niti ulice pune obijesnih muškića u tatinim autima iz kojih trešti selotejp (kazeta s narodnjacima) ....oni slijepo ispunjavaju mušku ulogu kakva je definirana u našoj khm ... "civilizaciji". Krive su feministkinje koje su nasilu izvukle žene iz uloge kućanica i uvukle ih u svijet teških poslova.
Nekoć, muškarci su stavljali kruh na stol i radili su 8-12h dnevno kao bi to postigli, a žene su bile kućanice i brinule se o kući i djeci. Uskoro, na nagovor kratkovidnih feministkinja žene su se progurale u muški poslovni svijet (onaj isti u kojem se radi 8-12h dnevno, što je standard s kojim uredno žive muškarci kako bi financirali cijelu obitelj s jednom plaćom). Vidjevši kako je teško opstati u tom svijetu - opet su okrivile muškarce, jer oni dobivaju višu plaću i bolja radna mjesta jer su muškarci (a ne stoga što su naučeni na robovski rad kao volovi na batine).
Kako bi razriješile problem kako napredovati na poslu (a ne raditi) počele su se odijevati izazovno kako bi iznudile iz muškaraca zaštitničku ulogu zapisanu u njegov animus, a kada muškarac posegne za naplatom te usluge - onda viču seksualno maltretiranje.
Feministkinje su ugurale žene i u vojsku, no one za razliku od muškaraca mogu u slučaju rata birati civilnu službu, a na kvalifikacijskim testovima fizičke spreme imaju snižene standarde jer su "nježniji" spol.
Krasna je to jednakost. To je zapravo "best of both worlds" za žene, imaju jednaka prava kao muškarci, a pošto su žene - zaslužuju i blaži tretman jer su "nježniji" spol.
Ne možemo biti i jednaki i da je jedno od nas "nježniji spol", onda automatski nismo jednaki.
Sami termin "jednakost između spolova" smiješan je jer sami termin automatski implicira (spolova - množina) da postoji više od jednog spola, a da su jednaki bio bi samo jedan. Termin kojeg možemi aplicirati jest "građani" (određene države ili grada) koji su jednaki pred zakonom, no mi nismo jednaki pred zakonom, žene su malo jednakije kao "nježniji" spol.
Muška uloga
U zadnje vrijeme ne mogu ni o čemu pričati a da ne spomenem Jung-a, osobu koja je napisala mnogo knjiga jer se bogato udao pa je imao vremena za to ;)
Jung je između ostalog, da vas previše ne udavim s stvarima koje ne pomažu izgradnji stava potrebnog za kvalitetno barenje, rekao da u ljudskom nesvjesnom postoje relacijske strukture od kojih je nama trenutno bitan par anima/animus.
U svakom od nas postoji blueprint idealne ženske uloge i idealne muške uloge. Idealna slika suprotnog spola potrebna nam je kao obrazac prema kojem bismo se mogli zaljubiti u nekoga (efekt kemije). Idealna slika našeg vlastitog spola potrebna nam je kako bismo se mogli svidjeli ženkama u našoj okolini i obilježena je raznim kulturalnim utjecajima.
Animus (slika idealnog muškarca kakva postoji u ženskom kolektivnom nesvjesnom) u našoj zemlji nepotrebno je obojana obrascima ponašanja seljaštva, primitivnog uber-machizma pa su stoga žene radi odgoja i indoktrinacije privućene muškarcima koji imaju stav (i stoga se najčešće bave nekakvim kriminalnim radnjama). Uza sve to u taj "image" ulaze narodnjaci i dobre makine itd. Muškarci koji ne mogu (iz financijskih razloga) obnašati propisanu animus ulogu na temelju koje bi se za njih mogle zainteresirati ženke (prepoznajući u njima animus blueprint) dolaze u situaciju da im opada samopouzdanje i otvara se put socijalnoj anksioznosti - nesvjesno zapravo šalje se intenzivan psihički impuls da se muškarac prikloni relacionoj strukturi animusa kakva je potrebna za funkcioniranje u disfunkcionalnom društvu, a ako on to objektivno ne može učiniti, javljaju se psihoneuroze kao izraz sraza između poriva za balansom i nemogućnosti da se balans postigne.
Ponavljam, u svemu tome nama osobne krivnje, kriv je sustav koji dozvoljava (zakonski i moralno) da su žene te koje tradicionalno primaju mušku zaštitu i pomoć.
Miss Bimbo - kako postati najzgodnija i najbogatija sponzoruša na svijetu
"Miss Bimbo" je nova online igra namijenjena djevojčicama od 9 do 16 godina, a trenutno ima više od 210.000 registriranih članova.
Cilj igre je podvrgavati svoj virtualni lik plastičnim operacijama i tretmanima ljepote, davati tablete za mršavljenje, kupovati seksi rublje i loviti bogataše, kako bi od njih stvorili najzgodniju i najbogatiju sponzorušu na svijetu.
Jako je zabavno vidjeti MSNBC-ov "coverage" ove teme, gdje se u isto vrijeme kritizira gorenavedena igra i prikazuju reklame za ženske frizure i modne dodatke...nda...
Isto tako muškarce je za kriviti što mlade djevojke na svojim "proana" (pro anorexia) blogovima daju savjete drugim curama tipa:
Osnovni savjeti:
-nasjeckaj hranu na što manje komadiće! tako će ti se činiti da si pojela više!
-kad izlaziš van ne nosi novac sa sobom! tako nećeš biti u mogućnosti da si kupiš hranu!
-žvači žvake, pomaže protiv gladi! ali budi sigurna da su sugarfree!
-neka ti voda postane najbolji prijatelj!
-nabavi neku malu knjižicu, odredi broj kalorija koji smiješ unjeti na dan i - zbrajaj! primjer
Ukoliko te uhvate:
-kako hraniš psa ispod stola.. reci:
ali mama, izgledao je tako gladno!
-kako gledaš neku pro ana stranicu.. reci:
frendica mi je rekla da to pogledam! baš mi je žao tih jadnih cura koje se svakodnevno muče da bi postale mršave!
Za više informacija pogledajte top 100 savjeta za cure koje žele biti ružne muškarcima, što je ok, jer muškarci su krivi.
Mislim da je svima jasno da muškarci ne vole kosti nego meso!
Svjesna žena (žena koja nije žrtva mode i animusa kakvog nosi u sebi) na žalost u našoj zemlji ostaje stara cura jer anima u muškarcima diktira da je koncenzusom dogovorena idealna žena - premršava "needy-clingy-whiny" droca.
Svjesni muškarac - u našoj zemlji barem, uključuje se u trku u 40toj godini života ili je pak primoran biti apsolutna seljačina (i konformist) protiv svoje prirode što opet proizvodi nesreću
99% ostalih (sebe i drugih nesvjesnih ljudi) nemaju s time problema, srećom pa postoje mehanizmi razvoda braka i alimentacije tako da ni oni nisu uskraćeni za zabavu koja je život.
Koja je vaša pozicija u svemu tome?
Ljudi se u načelu podijele u 2 grupe, ljude kojima je bitniji vlastiti integritet od sreće u vezama i one druge kojima je bitnije pod svaku cijenu uspješno obnašati disfunkcionalne društvene uloge, pa makar i po cijenu vlastite sreće u životu.
Malo humora, evo prijevoda što žene zapravo misle kad nešto kažu:
What She Says What She Really Means
I want a man who's a
good provider.
I want to be spared from the necessity of having to work for a living and to have a lifestyle I can't afford on my own.
I really like sex. Until he slips the ring on my finger.
I really like giving blowjobs. Ditto
I like older men.
They have more money, are less sexually demanding, and if I marry one, he could kick off soon enough for me to have fun with his cash.
I want to be able to
stay at home and take
care of the children.
Talking on the phone with my girlfriends while I keep an eye on the kids sounds a hell of a lot
easier than slaving 8 hours a day at an office. Pretty soon I'll be able to pressure my husband into paying for a nanny and a maid, and I'll never have to lift a finger again.
I like you as a friend.
Your income isn't large enough for me to waste my time dating you.
I never sleep with a Ditto
man on the first date.
I always pay my own way. Ditto
You're a jerk! My Pussy Power isn't working on you.
Politically Correct Pussy Whipped
You're a gentleman. He's a truly brainwashed sucker who will pay for
everything and won't ask for sex.
I love you. You're an excellent workhorse
You're sexually harassing me I want to be able to freely use my sexuality to get ahead in life, but I don't want to be accountable for my actions.
I’m being discriminated against I don't have talent, skills, or training to get a better position, but I want to be promoted anyway, and be paid "as much as a man".
Men are "pigs". I have learned to lie to myself about my sexual desires, and prostitute them, and scorn men because they don't.
Men think with their dicks. Ditto
I want a man with "class", who will treat me "like a lady". He will spend money without reservation or hesitation for my pleasure, and will demand nothing in return
Men can't communicate. They aren't able to read my mind, and they aren't focusing on me, me, me.
Dating. Legalised prostitution.
Marriage. Ditto.
I believe in equal rights. As long as standards are lowered; as long as I can still use my sexuality to get ahead; as long as I can earn an equal salary but still expect a man to pay for me; as long as I can attend male-only schools and join male-only clubs, but still subscribe to institutions which discriminate against men; and as long as I am not susceptible to draft or combat.
Pogledajmo izreke koje su postale dijelom našeg jezika;
"jeftina drolja" zašto je jeftina? :) jer ne naplaćuje uslugu
"dobre cure ne daju olako" kaža majka kćeri daju samo onim frajerima koji imaju dobar stav
"ništa prije braka" zašto?
"treba hodati 3 mjeseca s dečkom prije negoli daš" zašto?
Jer se cijeli sustav bazira na utjecanje na cijenu vagine u tržišnoj situaciji u kojoj vlada nestašica (pa cijena iste na taj način umjetno raste).
Naplatiti sirotim muškima tečaj kako bi naučili kako pristupati ženi jer je (jasno, opet) u njima problem - jest šamar dreku.
Problem nije i nikad nije bio u muškarcima, nego u konceptu prodaje reproduktivne prilike na otvorenom tržištu, tj. u uskraćivanju sexa muškarcima koji nemaju dobar stav. Ima zaista mnogo dobrih muškaraca (u duši) koji ne dolaze do svoje reproduktivne prilike, s druge pak strane, dobro stojeći muškarci imaju mnogo reproduktivnih prilika unatoč tome što se loše odnose prema ženama.
Propaganda intenzivno radi protiv muškaraca, u mnogim reklamama na televiziji muškarci su portretirani kao priglupe svinje koje žena uspješno nadmudri - a ukoliko se pojavi kakva reklama koja govori suprotno (za pivu recimo), onda se pojavi krdo ojađenih (ojađenih činjenicom da svi kvalitetni muškarci biraju zgodnije žene od njih) feministkinja koje potom bojkotiraju takvu uvredljivu reklamu.
Kad bi netko feministkinjama podario tijelo Jessice Albe, taj tren bi odbacile transparente, obukle haljinu s dubokim dekolteom i otišle u mondeni klub naći muškarca s dobrim stavom. Dvoličnost je jedna od neugodnih osobina žena. Dok one smiju sve - jer su žene, a muškarci ne smiju ništa - jer su svinje.
Cijela industrija marketinga obraća se isključivo ženama, u dućanima su upravo tamponi stavljeni uz samu blagajnu (umjesto lubrikanata i umjetnih vagina naprimjer), jer žene su kondicionirane od malena da obnašaju ulogu princeze. Pogledajte samo jedno vjenčanje - vjenčanje je zapravo dan kada se slavi osoba žene (a ne muškarac). Postoje časopisi za mladenke ali ne i za mladoženje. Mladoženja nosi crno odijelo kao na sprovodu, dok žena nosi haljinu iz bajke (koju plaća muškarac). Muškarac kleči pred ženom i prosi ženu pomoću poklona (prstena) koji joj je kupio. Žene ne dižu dasku od WC-a za muškarce - nego muškarci moraju spuštati istu za žene. Muškarac otvara vrata ženi, objesi kaput, podvuče sjedalicu, plati račun itd.
Žene su nevidljivi vladari svijeta.
Muškarci su daskom s čavlom zatučeni u pokornost, od malena su odgojeni i izdresirani da trpe kontrolu ljepšeg i nježnijeg spola nad cijelim (redundantnim) ritualom romantičnog započinjanja "ljubavne" veze (gdje je romatnika tim žešća što muškarac potroši više para, ne vjerujete mi? - povedite djevojku na ćevape umjesto u skupi restoran pa vidite sami što će biti) preko braka (sramota je tražiti od supruge predbračni, no normalno je da ona dobije pola muškarčeve imovine) do plaćanja alimentacije (a sud uvijek presudi u korist žena, makar ona inicirala razvod).
Logično je da će na koncu svega muškarcima prodati priču da je upravo u NJIMA problem, na kraju krajeva svi muškarci su svinje koje misle samo "onom stvari" pa je logično da su i za ovo krivi.
Pretpostavljam da nije u redu da ja ovom prilikom izjavim da su 99% žena - obične prostitutke koje čak niti ne odrade svoj dio novčane transakcije (cugaju cugu, jedu hranu, voze se u autu sve na tuđi račun pod lažnom idejom da će "nešt bit nakon toga"). Dakle; ne smijem reći ništa kontra žena. One koje se prepoznaju u mojim riječima s užitkom ću gledati kako se pjene. Svaka čast curama koje nisu takve, malo vas je - držte se - nemojte se mijenjati.
Već vidim koliko će flame-a dobit ovaj post, jer i ja sam obična muška svinja, koja na nesreću nekih žena razmišlja GORNJOM glavom, koja je imuna na vaginalnu manipulaciju - što mnoge žene stavlja u nezahvalnu poziciju da je jedina nabreklina na mojim hlačama nešto što NIJE novčanik, a one ne mare za TU nabreklinu - nego za onu s novcima.
Odlična je to fora - prodavanje priče da su muškarci krivi za to što su samci jer ne znaju s ženama.
Jedina razlika među nama (našim spolovima) jest ta što nama muškarcima sex nije krađa s predumišljanjem nego slavljenje života i normalna fiziološka potreba koju (za razliku od žena) mi muškarci ne možemo nikako suzbiti i koristiti je samo onda kad nam to ide u korist, za postizanje strateških ciljeva.
Žene se ne zaljubljuju, tu grešku čine muškarci, žena se bogato udaje, a muškarac na svoju sramotu voli. Muškarci jedini znaju što je sex i što je ljubav, žene su to znanje izgubile negdje na putu ka vlastitom idolopoklonstvu. Dok je muškarčev proizvod financijska stabilnost, ženski proizvod je njeno tijelo (industrija plastične kirurgije, ovakve i onakve kremice i krpice, šminkica). Već tu se vidi kako su stvari baždarene.
Kad bismo bili totalno fer, rekli bismo da je lekcija koju muškarci moraju naučiti zaista ta da moraju znati kako postupati s ženama. Ako je određena žena droca, onda se tako prema njoj treba i ponašati.
Dosadile su mi gucci+versace (jasno, ručno našivene markice kupljene u turskoj ili gdje već) curke u mondenim klubovima koje uzimaju tuđu praznu čašu kako bi izgledalo kao da piju koktel, a u klub su došle bez kune jer je šatro normalno da muškarci plaćaju cugu, a unaprijed se zna da neće dobiti ništa zauzvrat.
Takve djevojke ne mogu shvatiti da im ja ne želim ništa platiti upravo iz poštovanje prema ženama, a da su upravo one te koje čine najveću nepravdu divnom ženskom spolu.
Ako ste među onim sretnicima koji imaju normalnu partnericu, promptno zapalite svijeću i donesite joj ružu - blagoslovljeni ste.
Možda nije evidentno iz samog naslova ali radi se o žlici.
Kako i zašto o žlici?
Ne biste vjerovali otkud u ovoj priči žlica, no postat ćete vjernici kulta žlice čim završite s čitanjem ovog najnovijeg posta vašeg omiljenog kolumniste.
Dakle, kako bih malo razvodnio proces pisanja diplomskog rada (koji sad već ima 70 stranica, hvala na pitanju) odlučio sam ipak igrati OBLIVION.
Još uvijek ni traga ni glasa žlici, zar ne? Strpljivo ljudi moji, prvo morate pročitati hrpu teksta, prije nego saznate kako jedna žlica ima veze s računalnom igrom.
Znajući kako stvari stoje, pričekao sam s igranjem obliviona pokoju godinu, dok igru ne dovrše, na žalost čak niti nakon patcha 1.2 stvari nisu sjajne i potreban je i community patch koji dodatno popravlja još neku sitnu brojku od 2800 stvari koje eto, ne rade i nikad neće raditi.
Prilikom skidanja tih patcheva poredao sam sve modove za Oblivion po broju downloada i pogledao što sve postoji.
*Blink* *Blink*
Preko 12.000 modova s preko 5000 downloada. Pogledajmo prvih 100...prvih 100 popravlja veće (kardinalne) greške u igri (to je nakon što su patchevi popravili preko 7000 ostalih grešaka).
Počeo sam igrati igru s (samo) 1GB patcheva, a završio na preko 10GB patcheva. Pogledajmo iz bliza dakle razinu ljudske gluposti (zapravo nemara i nerada) koji vrišti iz igre dok se krećete kroz bespuća grešaka u igri.
Mozgovi u Bethesdi zaključili su da bi bilo odlično kada bi sistem zahtijevao od igrača da bira 7 velikih skillova, a nivoi avatara bi rasli samo kada biste dobili određeni broj razina nekog od tih major skillova. Dizanje minor skillova (a to su svi ostali) ne utječe na prelazak nivoa nego samo na individualni skill i bonuse koje on daje. Ne znam po kojem principu su dečki mislili da je ideja brilijantna pošto se vrlo lako može dogoditi da pri kreaciji lika uključite mozak (što je loša stvar jer to nije preporučeno) pa za major skillove kao zadnji Elder Scrolls n00b odaberete ono što vas zanima, umjesto onog što je lagano za podizati.
Dakle, time želim reći da neki skillovi (ako su major) rastu lako i brzo time dižući nivoe vašem liku. Ti su skillovi redom:
Acrobatics (skakanje)
Athetics (trčanje)
Alteration (spam spellova)
Illusion (spam light spell-a)
Mysticism (spam detect life spell-a)
Alchemy (izrada i prodaja potion-a)
Mercantilism (prodaja potion-a koje ste izradili pomoću alchemy-a)
Uskoro dolazimo do momenta kada konačno objašnjavam žlicu, dakle uhvatite čvrsto naslone na fotelji uz koju ste tijekom godina izgradili hemeroide vrijedne divljenja i sačekajte još malo.
Vidite, alteration, illusion i mysticism su škole magije radi kojih su magovi u Oblivionu toliko jaki, naime ukoliko beskonačno bacate spellove iz tih škola, one će se razvijati do razine 100 i pritom podići nivo vašeg avatara do 30-tog bez da izađete iz sobe s krevetom (koji vam treba da pređete na idući nivo).
Sve što vam treba jest key bind-ati akciju bacanja spell-a na određenu tipku na tastaturi i potom staviti pod tu tipku običnu kuhinjsku žlicu i otići na kavu. Dok se vratite imat ćete hrpu nivoa za proći.
I to je totalni slom cijelog sistema, koji kažnjava dobro složene charactere i tjera ljude da se snalaze "sa strane", varajući. Interesantno je da su mozgovi iz Bethesde odlučiti staviti pretjerano velike modifiere na podizanje vještina, tako će vam biti potrebno preko 50 bacanja magije da biste povisili tu školu magije za 1 nivo, a 10 nivoa škole daje 1 nivo lika (što je ukupno 500tinjak bacanja magije).
S jedne strane imamo situaciju da od nas zahtijevaju 500 bacanja magije, a s druge strane omoguće nam žlica sistem da to postignemo. Čovjek se zapita, zašto nisu smanjili doživljaj? Grind spada u MMO igre, a ne u single player igre.
Što je pak s onim igračima koji su počinili najveću grešku u karijeri igrača modernih računalnih igri i koristili mozak? e oni će zapeti i imat će privilegiju igrati igru 100x duže od onih koji znaju iskoristiti loš sistem.
Vezano na cijelu priču s idiotizmom današnjih developera koji traže načina da ljudima potroše vrijeme, no ne zabavu nego na trikove, dolazimo i to igranja archera u Oblivionu. Osobno smatram da je skoro u svakoj igri najbolji test kvalitete sistema (i same igre) napraviti ranged lika. Na takvom se liku odmah otkriju sve greške u cijelom sustavu, a Oblivion je divan primjer igre u kojoj su nam developeri ponudili da igramo archere ali ti likovi jednostavno ne funkcioniraju.
Bethesda je pala na još jednom ispitu, decenijama se zna da je bolje ne ponuditi neku opciju uopće, nego je ostaviti nedorađenom i nefunkcionalnom. Archeri u Oblivionu ovise o više stvari koje nisu nigdje dokumentirani ali uvelike otežavaju igru;
1) kao prvo i prvo volio bih upoznati majmuna koji je odlučio da luk i strijela nanose manje štete od omanjeg čeličnog mača, ako je on toliko siguran da stijele ne nanose šteta, neka stane pred zid pa ću ja jednu strijelu odapeti u njega, običnu nemagičnu.
2) kao drugo zanima me da li je itko od Bethesdinog tima stručnjaka igrao s archer likom kako bi zamjetio par neugodnih stvari (osim te da luk i strijela ne nanose štetu)
a) u svakoj borbi moguće je ispaliti samo nekoliko strijela prije negoli neprijatelj dođe blizu i počne mlatiti s svojim nadmoćnim oružjem (daskom s čavlom), na žalost marksman skill se ne može podizati pucanjem u metu (!!) za razliku od magijskih vještina, već isključivo samo pucanjem u neprijatelja. Znajući da je u neprijatelja potrebno ispucati preko 40 strijela kako bi on pao, dolazimo do problema što raditi nakon treće, kada je neprijatelj pred nama i više ne možemo odapinjati strijele? Jasno, scaling (broj bodova potrebnih da bi se povisio nivo vještine marksman) je sulud.
b) pošto je grafički sistem jako dobar (okoliš je lijep), po noći i u šumi nemoguće je odapinjati strijele u metu koju ne vidite - pa je tako onaj način igre koji je najteži najviše kažnjen sistemom, a najlakši (udri mačem) je jedini funkcionalan.
c) većina borbi odvija se u skućenom prostoru gdje je nemoguće koristiti strijele
3) kao treće volio bih saznati zašto archeru nisu dani spellovi koji usporavaju ili zaustavljaju metu (crowd control) jer bez istih nemoguće je biti archer? tek na razini master marksman dobivate 10% šanse da ćete metu oboriti (knockdown) pri odapinjaju stijele...mhm, 10%, naspram 100% šanse da ćete meti zadati 300x više štete touch spellom.
4) zašto pobogu luck nedokumentirano utječe na damage strijele?!?! (a strength ne)
Problemu sam pristupio s više razina, kao prvo instalirao sam mod koji skraćuje broj korištenja magija ili pak strijela kako ne bih morao satima držati žlicu zaglavljenu pod keybind za spellcast. To ne utječe na balans, već samo smanjuje količinu bespotrebna maltretaže koju moram proživiti.
Potom sam instalirao mod koji izjednačava damage strijela s damage-om običnog long sworda (očito strijela bi trebala biti veća prijetnja oklopu nego mač ali ajde). Situacija nije postala bolja. Dodao sam 4x modifier na damage povrh tog moda, ubrzao brzinu ciljanja i odapinjanja strijela a i brzinu leta strijele (da mi se ekipa ne izmiče naime smiješno je vidjeti trolla od 600kg kako se izmiče strijeli ispucanoj s 3m udaljenosti).
I tako eto mene na lvl 30 (do kojeg sam došao ne izlazeći iz sobe u igri) s nekoliko modova koji podižu efikasnost streličarstva na prvoj misiji u kojoj 3 žene obećavajući sex pljačkaju muškarce. 3 žene glass armoru i Daedric oružjem jurišaju na mene i jasno moje strijele ih ne zanimaju.
Otkud ženama glass armor i Daedric magično oružje?
E pa vidite genijalci u Bethesdi odlučiše da je prekomplicirano i njima developerima a i nama igračima da svijet Obliviona bude podijeljen na zone težine. Iz toga razloga svi seljaci u igri imaju isti nivo kao i vi (u mom slučaju lvl 30) i opremu koja ide uz to. I tako seljak drži u ruci motiku of ultimate destruction s kojom je lakše nešto ubiti nego s mojim lukom i strijelom.
Taj problem riješio sam s Fracescovim modom koji mijenja igru na taj način da je svakom neprijatelju dan određeni nivo i oprema, pa tako drumski banditi neće imati "epic" opremu.
Zaletio sam se na gorenavedene žene s svojim vjernim višestruko naboostanim lukom i stijelom i počeo odapinjati, svaka je "popila" 30 komada ali barem ih je sada bilo moguće ubiti, no na način da sam ih morao izvesti van u šumu i zatim dobrih 15min trčati po šumama i dolinama ljepe naše i odapinjati strijele u njih.
Od ostalih (relativno banalnih) stvari za koje su vam potrebni community modovi jer mozgovi u Bethesdi nisu obavili svoj posao su:
Dynamic lighting
Oznaka u vidu otiska ruke na containerima kako biste znali koje ste do tad već bili otvorili
Realna fizika i realno pomicanje tijela
Kraća trava (kako biste u njoj mogli naći leš ubijenog neprijatelja)
Čovjek se stvarno zapita kojeg vraga game developeri danas rade i da li uopće igraju vlastite uratke.
Želite li saznati koji je #1 najpopularniji mod za Oblivion?
Evo slike pa zaključite sami o čemu se radi...
