ETIKA I POLITIKA
nedjelja, 27.11.2011.
ZA KOGA I ZBOG ČEGA GLASOVATI NA IZBORIMA 2011.?
|
DOLAZI VRIJEME DEMOKRŠĆANA Za koga i zbog čega uopće glasovati na ovim izborima? Većina birača, navlastito onih koji će možda prvi put iskoristiti svoje biračko pravo, ali i svih koji čitaju 'između redaka', može u zadnji tren odlučiti glasovati po savjesti, ne nasjedajući na ispraznice o 'rasipanju glasova', o potrebi biranja 'manjeg zla' i riziku biranja manjih stranaka. * Autor: Ivan Baćak| * Nedjelja, 27.11.2011 13:40 U antidemokratskoj, bezobrazno i bezobzirno kratkoj predizbornoj kampanji, do zadnjeg dana se nije promijenilo raspoloženje ni temeljno političko opredjeljenje većine birača. Iako razočarani, tradicionalni HDZ-ovi birači su se nekako (pre)grupirali oko novih HDZ-ovih 'nada' – generala Krstičevića, ministra Karamarka, tajkuna Keruma, 'krivovjernika na desnici' M. Tuđmana i sve samouvjerenije aktualne premijerke Kosor. Njihov glavni adut jest da su oni 'manje zlo' od 'crvenih kmera'. SDP-ovci su pak, u pola kampanje izgubili dah ili dobili znak iz Londona ili Brisela da smanje prenapuhanu, umjetno stvorenu prednost njihove KUKURIKU koalicije. Jurčić i Bandić su se samodekodirali kao 'nacionalni esdepeovci', krivovjernici na ljevici, te zbog toga vjerojatno neće zahvatiti konzervativniji dio biračkog tijela. A i don Ivan Grubišić je od kolega svećenika koji ga poznaju od rane mladosti prokazan kao, rekli bi Slovenci, 'rdeči pop', što pokazuje da ni na ljevici nije došlo do stvarne nego do loše odglumljene diferencijacije koja će neke od njih politički zauvijek umiroviti i umiriti. Jedini na koje bi Milanović (kad bismo ga nekako mogli smisliti i zamisliti kao premijera) mogao računati su Lesarovi Laburisti. Tzv. desnica se nije htjela ili po nečijim direktivama, nije smjela ujediniti. Nakon što je uspjela potkresati grane mladom Hrastu i riješiti se Zvonka Bušića (ali to prešućivati zbog nezadovoljstva unutar članstva vlastite stranke), R. Tomašić se samozadovoljno odmarala prvih nekoliko dana kampanje, a Đapić-Srbovi pravaši kao da i ne postoje. Ne koriste na pravi način ni ono malo vremena što dobiju na nacionalnim radijskim i TV postajama, nemaju nikakvu kampanju, a još uvijek sanjaju nekoliko mandata u Saboru. Bitno je da su uspješno mjesecima puštali spin o pravaškom kišobranu u funkciji rušenja dojma o gustoj magli na hrvatskoj kvazi-nacionalnoj desnici. Mladi politički pokret Hrvatski rast – Hrast, iako sada u funkciji dvoje-troje vođa katoličkih udruga, očitovao se kao lakmus papir ogromne količine straha vladajućeg HDZ-a i svih oporbenih stranaka zbog mogućeg stvaranja istinskog trećeg bloka. Koliko su duboko bili zasađeni korijeni Hrasta, vidljivo je i iz njihove današnje dosta dobre prezentacije u medijima, ali i organiziranosti na terenu, što će zasigurno uroditi i kakvim-takvim solidnim rezultatom. Ne bih se previše iznenadio kad bi imali bolji rezultat i od mnogih postojećih stranaka s dugogodišnjom tradicijom političkog djelovanja. Sličnu političku strast i smisao za mobilizaciju nezadovoljnika dosadašnjim djelovanjem HDZ-a, HSS-a i svih HSP-ova, pokazali su i momci iz Sačićeve ABH. Za kratko vrijeme su postigli puno u organizaciji stranke, ali ako predsjednik Sačić ne prođe u sedmoj izbornoj jedinici, završit će kao i HIP, HB, DC i slične stranke i pokreti nastajali na cjepanju HDZ-a, temeljeni isključivo na karizmi 'vođa'. DOLAZI VRIJEME DEMOKRŠĆANA Akcija za bolju Hrvatsku, Jedino Hrvatska i Hrvatska kršćansko-demokratska stranka nisu uspjele u Savez za Hrvatsku privući Obiteljsku stranku, Stranku hrvatskog zajedništva, Nacionalne demokrate ili nezavisne kandidate: J. Tucaka, S. Petrinu, dr. Jadrijevića koji manje više nastupaju s istim ili sličnim političkim stavovima, pa su svi objektivno umanjili vlastite izglede za prelazak izbornog praga. Hoće li Ž. Sačić, Petrina ili dr. G. Dodig i dr. J. Jurčević ipak uspjeti u 'nemogućoj misiji' ne ovisi više o njihovom anagažmanu na terenu zadnja tri-četiri dana predizborne kampanje, nego o onom nečemu što nitko ne zna definirati, a zbog čega ne spavaju mirno ni vladajući ni opozicija, ali ni glave u Briselu. Naime, većina birača, navlastito onih koji će možda prvi put iskoristiti svoje biračko pravo, ali i svih koji čitaju 'između redaka', može u zadnji tren odlučiti glasovati po savjesti, ne nasjedajući na ispraznice o 'rasipanju glasova', o potrebi biranja 'manjeg zla' i riziku biranja manjih stranaka. U tom slučaju bi se bar u Južnoj Hrvatskoj moglo iz dišpeta glasovati za najmanje loša ponuđena imena koje birači prepoznaju kao odgovorne, ozbiljne i za demokratski uravnotežen Sabor dobrodošle pojedince. Tada bi Petrina, Dodig, P. Cuccurin, R. Tomašić , J. Jurčević, Protrka ili Čondić mogli s Glavašovim HDSSB-ovcima u Saboru stvoriti postizborni Savez za Hrvatsku naspram Saveza za EU, kojemu ni okolnosti unutar poljuljanih struktura EU ne idu u prilog. Upravo zbog tog tračka nade sam odlučio i osobno, znanjem, iskustvom i vlastitim OIB-om na listi Saveza za Hrvatsku – Hrvatske demokršćanske stranke i Jedino Hrvatske, pomoći nositelju liste u IX. i X. izbornoj jedinici, dr. Josipu Jurčeviću, dr. Ivici Tjardoviću i dr. Goranu Dodigu za kojeg sam se osobno uvjerio da je bez fige u džepu, pošteno nudio podjelu mandata i Ruži Tomašić i I. Protrki i L. Podrugu, nesebično umrtvljujući djelovanje svojih demokršćana čekanjem na pravaški odgovor i dogovor za zajednički nastup na izborima. Možda je radio u korist vlastite štete, ali je djelovao principijelno. (Kako samo smiješno u tom kontekstu zvuče, makar kako se sad brani – izmišljene, riječi L. Podruga o nekakvim „centrima moći koji upravljaju Dodigom, Bušićom, Jurčevićem.“) Osim toga, nakon svega što je HDZ pogriješio mišlju, riječju, djelom i propustom, nakon osobnog dugogodišnjeg iskustva u HDZ-u, u Hrvatskoj na nižim, u BiH na višim razinama političkog djelovanja, nakon nekoliko uzaludnih pokušaja 'popravljanja' ili kako neki još sanjaju preuzimanja HDZ-a iz ruku kumrovečkih omladinaca, te izvjesnog budućeg višegodišnjeg povlačenja pojedinaca i stranke kao takve po hrvatskim sudovima, izabrao sam hrvatske demokršćane ne kao politički surogat HDZ-u, nego kao prirodno demokratsko okruženje u kojem ima potencijala za ustrajno, strpljivo građenje nove, hrvatskom društvu svakako potrebne, dosljedne demokršćanske političke opcije. To je moj odgovor na pitanje iz naslova, utemeljen možda više na čistim vibracijama srca nego na krivudavim vijugama ovo malo mozga, a vrijeme će dati odgovor na sve moje (i ne samo moje) dvojbe. Ivo Andrić je pisao: „Svako pedeset godina na ovim terenima pametan ušuti, budala progovori, a fukara se obogati“. Budući sam blizu pedesetih, nisam se obogatio, a šutjeti ne mogu, svjesno predajem ovaj tekst testu vremena koje je pred nama. |
- 18:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.11.2011.
IVICA URSIĆ O LUDIM I MUDRIM DJEVICAMA
|
Ivica Ursić - "Uvijek nedjeljom": Pamet u glavu Subota, 05 Studeni 2011 12:21 "Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja." "Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!' Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'" "Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!" (Matej 25,1-13) PAMET U GLAVU „Mudar čovjek uči na tuđim pogreškama, običan čovjek uči na vlastitim, budala ne uči ni na čijim.“ Na sjednici vlade ukaže se premijeru anđeo i reče mu da će ga, za uzvrat što je bio nesebičan i pošten političar, Bog nagraditi. Za nagradu je trebao izabrati između beskrajnog bogatstva, mudrosti ili ljepote. Bez imalo oklijevanja premijer izabere beskrajnu mudrost. „Izabrano!“ reče anđeo i nestane među oblacima. I sve se ministarske glave okrenuše prema premijeru. Nakon poduže šutnje jedan od ministara prozbori: „Reci nešto.“ Premijer ih pogleda i reče: „Trebao sam uzeti novac.“ U ovoj fantaziji postoji nesebičan i pošten političar i postoji teza da će netko izabrati mudrost umjesto novca. Zato se ovo i zove fantazija. Naravno, na kraju premijer „dolazi pameti“, sve sjeda na svoje mjesto i mi smo opet u realnosti svakodnevnice. Čovjek bira materijalno umjesto duhovnog. Postupa po mudrosti svijeta. Koliko smo samo puta čuli: „To ti je mudar čovjek. Pametan je on. Zna.“ A s druge strane koliko smo samo puta čuli, a i sami uzviknuli: „Pa čovječe, jesi li ti normalan? Jesi li ti lud? Šta ti je?“ Mudar? Lud? Ne treba nama ni psiholog ni psihijatar već ćemo se mi sami svrstati u jednu od ove dvije skupine ili će nas ovaj svijet pospremiti bilo među lude, bilo među mudre. Često neka naša postupanja iznenade i nas same, pa se post festum znamo lupiti šakom o čelo i s nevjericom promatrati posljedice svojih gluposti. U predizbornom smo vremenu i logično je zapitati se: „Jesu li izbori test naše mudrosti, odnosno naše ludosti? Hoće li ovi izbori pokazati svu našu ludost ili možda našu mudrost?“ E sada je veliko pitanje o kojoj to mi mudrosti i o kojoj to mi ludosti uopće zborimo? Je li to uistinu lako razlikovati? Ako „proguglate“ pojam „mudrost“ Wikipedija tvrdi: v Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasuđivanje. Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr: filia - ljubav, sofia - mudrost). v Onaj tko se okreće mudrosti nalazi vremena za duhovno usavršavanje, ne dopuštajući da ga "progutaju" zahtjevi praktičnog života. v Tradicionalna predstava mudraca po pravilu podrazumjeva stare ljude. Moraš, dakle, imati duboko znanje, uvid (valjda u činjenice?) i moraš dobro rasuđivati, ne smiješ dopustiti da te pojede svakodnevni ritam života i trebao bi biti star. Valjda što stariji to pametniji. Odnosno mudriji. Ali kako sve to pomiriti? Kako doći do znanja, kada je znanje moć, a moć je uvijek u rukama onih koji je nikome ne žele dati? Kako doći do uvida u potrebne činjenice, kad su svi transkripti već poodavno razdijeljeni? Kako kao starac možeš više išta? Zar ne kaže baš narodna mudrost: „Sidina u glavu, pamet u stranu.“? (Dobro, da se kosa i „piturati“) Bog ima svoju mudrost i svijet ima svoju mudrost. Boľja je mudrost jedina koju čovjek treba traľiti. Jedina. Ali pitam se tko to danas traľi Boľju mudrost? Rijetki, da ne kaľem nitko. Svi smo navalili na ovu svjetsku i baą kao ąto su nekada alkemičari ľarko iskali „kamen mudrosti“ (lapis philosophorum) tako i mi danas nastojimo ostvariti „veliki cilj“, a to je prelazak iz stanja „običnog čovjeka“ u stanje „čovjeka boga“. Zato nam i nije neąto napeta Boľja mudrost kad već imamo svoju ljudsku. Kada čovjek prvi put pročita ili čuje današnje čitanje o deset djevica, od kojih pet bijaše ludih, a pet mudrih, zaboli ga glava. Promovira li ovaj tekst u biti sebičnost, jer mudre djevice glatko odbijaju posuditi svoje ulje ludim djevicama (Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'")? I što je to s vratima koja se zatvaraju samo zato što je čovjek malo okasnio? A i to ulje, zašto je najedanput toliko bitno? Jer ako nemaš velike količine ulja u pričuvi ... vodi brigu o ulju, to je važno ... glavno da ti imaš dovoljno ulja, a za druge ne vodi brigu ... 'ko im je kriv što su ostali bez ulja ... nisu oni tvoj problem ... ulje ... ulje i opet ulje. Zbunjuje sve to, zar ne?! Ispada da ova parabola stavlja na kušnju sve ono što smo do sada čitali i slušali. Ako je briga o sebi samome glavna poruka Evanđelja onda se čudo s kruhom i ribicama ne bi nikada dogodilo. Ne bi Isusu tada palo na pamet ni mrdnuti kada je vidio sav onaj silni narod kako je gladan. (A šta nisu ponili koji sendvič?) Je li ovo promocija materijalizma? Zagovara li se ovdje samo ono – imati? Je li ovo sugestija kako mudro „proživjeti“ i „preživjeti“? Pogledajmo možemo li se i mi sami prepoznati u ovoj paraboli. Ima nas koji vole uvijek biti pripravni. Makar išli negdje na jedan ili dva dana, nose stvari za tjedan dana. Makar išli u pustinju nose skije, jer nikad se ne zna, s ovim klimatskim promjenama, kad će snijeg pasti, zar ne? Mnogi se u životu vole pripremiti za sve eventualnosti. Police osiguranja za obitelj, za kuću, za auto, za kućne ljubimce. Kontrolni pregledi svakih šest mjeseci. Mjesto u staračkom domu. Grobnica na groblju. Sve to ovaj naš svijet naziva – mudrim. Mi smo dio kulture koja planiranje drži nečim svetim i drži mudrim svakog onog koji je pripravan za svaku eventualnost i za sve nepoznato što bi trebalo eventualno naići na životnom putu. Zato smo i ljuti kad stvari krenu mimo naših planova. Tada sami sebi sličimo na nezrele, neodgovorne, pa čak i lude osobe, koje ne znaju što im je činiti u životu. (E da sam bio pametniji, mudriji, lukaviji, bolje pripremljen ... e da sam?) Sve to ovaj naš svijet naziva – ludim. Ova nam je parabola zato jako bliska. Svakodnevna. Životna. Mi baš i ne simpatiziramo onih pet mudrih djevica koje su se pojavile sa svojim pričuvnim uljem („ma šta se prave pametne“) ali istina je da smo se možda u njima prepoznali i da bi baš takvima dali svoje glasove na izborima („neka nas vode mudri i pripremljeni, ako znaju sebi znati će i nama“). I koja je onda ovdje poruka? Ako je to poruka o pripremljenosti onda nam je takvu poruku mogao prenijeti svaki skaut koji je savladao neko vještarstvo ili svaki agent osiguranja. Je li uistinu to poruka? Budi pripravan, vodi računa da ti „ne pofali ulja“ i zapamti samo budale daju drugima. Pomalo depresivno, zar ne? Na jednom duhovnom seminaru su tumačili polaznicima što to znači biti kršćanin. Donijeli su uljnu svjetiljku, upalili je i simbolički su pokazali da je kršćanin „svjetlo svijeta“. Kako je u svjetiljci bilo jako malo ulja ona je gorjela samo nekoliko trenutaka. Upitali su polaznike: što se događa kada ulja nestane? Svjetiljka se ugasi i ti više nemaš što dati od sebe, a kršćanin bez ulja nikome ne može biti svjetlo, ma kako to on žarko želio. Dakle što kršćanina napunja duhovno kada presuši? Gdje pronaći Boga kako bi se tvoja svjetiljka opet napunila i svijetlila? Jer presušio si. Dogorio si. A kada si bez ulja nikome ne možeš biti svjetlo. Ima stvari koje čovjek može obaviti isključivo sam. Postoje neke pričuve koje jedino sami možemo stvoriti. Ne možeš posuditi nečiji mir u duši ili nečiju ljubav prema Bogu. Ne funkcionira to. Ni slučajno. Sam to moraš ostvariti. Moraš biti mudar i naučiti što te ispunja duhovno i onda budi siguran da to i poneseš sa sobom, i to u svakom trenutku svoga života da imaš sa sobom, jer će ti to zasigurno jako često i trebati. I još nešto – ponestati će ti tog duhovnog goriva. Vrijeme će ti pobjeći. Biti će kasno. Oči će se sklapati. Jer savlada nas san. Svi mi pozaspemo. I odgađamo neke stvari. A onda čujemo viku: „ Evo ga! Dolazi!“ Vrijeme je! A ti nisi ponio pričuvno ulje. A već je kasno. I ne vidi se. I vrata se zatvaraju. To je možda ono i najteže u ovoj paraboli. Doći će vrijeme kada ćemo morati osloniti se na ulje koje smo ponijeli, koje imamo sa sobom, tu, baš tu, pri sebi. To će biti ulje koje smo mukotrpno prikupljali i čuvali. Ne ulje naših dobrih namjera i naših dobro pripremljenih dugoročnih planova. Ono će biti iz zaliha koje te duhovno pokreću baš u ovom trenutku. Doći će od tamo gdje vidimo Boga, danas. A gdje je to? Pa, Isus nam sam govori gdje je. „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.“ (Matej 25,35-36) Eto gdje je ulje. Eto gdje se trebaju naše svjetiljke napuniti. Eto gdje čovjek ispunjen Božjom mudrosti pronalazi način kako dalje. Tu mi skupljamo plodove duha: ljubav, radost, mir, strpljenje, ljubaznost, velikodušnost, vjernost, nježnost, samo-kontrolu. Sve one stvari koje ne možemo ponijeti iz knjižnice ili koje ne možemo posuditi kod svog najbližeg susjeda. Sve one stvari koje su baš tu za nas da ih pokupimo, a mi nikada nismo bili pripravni to učiniti. Ovi izbori će doći i proći. Vjerojatno će za njima uslijediti neki drugi. Treba nam mudrosti kako ne bi napravili gluposti. Treba nam mudrosti kako bi predvidili posljedice svojih gluposti. Ali ako nismo u stanju biti mudri u nečemu što se ponavlja kako ćemo biti mudri u nečemu što nema popravni ispit? Zato se napunimo Božjom mudrosti, kako za ove izbore tako i za svakodnevni svoj život, a poglavito kako bi mirni i radosni dočekali Drugi Advent. Tako čine mudri. A ludi? „Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga koji daje svima obilato, bez prigovora, i dati će mu se.“ (Jakovljeva poslanica 1,5) Ivica Ursić |
- 00:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
