A Bay of blood (1971)

petak, 29.09.2006.

Bay of blood (Twitch of the death nerve) je giallo slasher prvog imena talijanskog horrora Maria Bave (1914-1980), koji će ostati upamćen po dvije stvari: ovo je film koji je pokrenuo sve tj. skoro svi kasniji serial killer-horrori vuku korijene iz ovog thrillera, i drugo, stvorio je direktne "sljedbenike" kao što je bio Friday the 13 (1980), Seana Cunninghama.

Radnja je složeno-jednostavna: muž ubojstvom svoje bogate žene želi steći kontrolu nad njenom imovinom. Nasljednici i rodbina se u cijelom zatvorenom krugu ubojstava bore za vlast nad imanjem. Dolazak nekih teenagera na kampiranje u napuštenu kuću na imanju dodatno komplicira stvari. Koliko god priča bila uobičajena i poznata, toliko često gledatelj gubi konce hvatajući sve međuodnose likova i sporedne događaje, koji vode ka brutalnom raspletu.

Sedamdesete su bile zlatno doba horrora: ovaj visoko stilizirani thrilller/horror je za to dobar primjer. Koliko god da je njegova očita kopija Friday the 13, snimljen devet godina kasnije, donio nešto energije, brzine i svježine u cijelu stvar, upakiranu sa supernatural elementima, toliko je slabiji što se tiče svega ostalog. Sve u Bayu jednostavno spada u višu kategoriju: od izvrsnih specijalnih efekata i make-upova, neizvjesnosti koja traje od prve do zadnje minute filma, do labirinta krvi, nasilja i osvete koji čine jezgru priče o pohlepnim nasljednicima.

Bay of blood broji točno 13 ubojstava (zvuči li poznato :)), mjesto događanja je atmosferični ambijent usamljenog ljetnikovca u uvali obrasloj gustom šumom (koja JAKO dobro i uznemirujuće izgleda po noći), a kako su većina horror fanova sigurno već gledali bar neke nastavke Friday the 13, prepoznat će i sve scene koje su njegovi redatelji doslovno *pokrali* iz ovog filma.

Još jedna je razlika: Bay je inteligentan i ciničan film u kojemu nema pozitivaca i negativaca, već su svi nagriženi unutarnjim strastima i porivima dok je Friday pojednostavnio stvari i sve sveo na stereotip good guy-bad guy.
Krvi ima do koljena, svaka violent scena je vrlo pažljivo napravljena, tako da je sve uvjerljivo i dobro izgleda, u igri su mačete, osti, vatreno oružje, početni prizor sa vješanjem je samo benigni uvod u masakr koji slijedi kasnije.

A završetak ...ako netko smatra da Bayu nedostaju čudovišta, zombiji ili vampiri, onda dobija zadovoljštinu na kraju filma, koji je na prvi pogled nelogičan i nejasan, ali u stvari...nije!

Majstorska Bavina upotreba boja i svjetla u kreiranju atmosfere je nešto što je po mom mišljenju kasnije u Italiji dosegao samo Dario Argento u svojim filmovima iz kasnih sedamdesetih godina.
Glumci su prosječni, ali kao i u ostalim Bavinim filmovima nikad loše izvedenih uloga, što je nekad boljka europskih horrora.
Verzija koju sam nabavio imala je problema sa zvukom koji su izgleda nastali kod digitalne obrade filma.
Bava stariji je ostavio dobar broj poznatijih filmova za sobom, ali Bay of blood je u svakom slučaju jedno od njegovih najboljih ostvarenja.

Bio je prvi i postavio standarde. :)

7.5/10