Freak's nightmares

ponedjeljak, 25.09.2006.

Nosferatu, eine Symphonie des Grauens (1922)

Od snimanja ovog crno-bijelog filma je prošlo više od osamdeset godina..! Ali ja ga ne bi mijenjao ni za jedan svime i svačim prenatrpani Dracula-produkt iz desetljeća koja su prohujala za njim.

U to doba, desetih i dvadesetih godina prošlog stoljeća, ne samo horrori, već je čitava filmska industrija bila u začecima.

U Njemačkoj je vladalo stanje "postratnog stresa", a u umjetnosti kontinentalne Europe (muzici, slikarstvu, kiparstvu, filmu) postojala je jaka struja ekspresionizma. Na toj podlozi nastao je Nosferatu.

Redatelj F.W. Murnau je namjeravao ekranizirati novelu Brama Stokera Dracula, napisanu 1897., ali nije uspio dobiti dozvolu za njeno korištenje kao predloška za filmski scenarij. Zbog toga je snimio vlastitu verziju, sa promijenjenim imenima glavnih likova (Dracula-Nosferatu, Grof Dracula-Grof Orlok) i sa vrlo malo izmjena u priči.

Radnja je poznata, agent za prodaju nekretnina, iz Njemačke odlazi u Rumunjsku, u Transilvaniju, radi sklapanja ugovora sa Grofom Orlokom koji želi kupiti kuću za odmor u Njemačkoj. Grof Orlok je zapravo vampir, i njegov dolazak Bremenu će donijeti samo smrt i nesreću.

U glavnoj ulozi je Max Schreck, čija je interpretacija Drakule vjerojatno najbliža Stokerovoj zamisli. Schreck kao Drakula je u isto vrijeme "čisto zlo", a opet stari rumunjski plemić koji se skriva od svijeta, a njegov drevni i opsjednut izgled mu daje dodatnu jezivost. Prije Bele Lugosija, Christophera Leea, Franka Langelle, Klausa Kinskog, Anthonyja Hopkinsa i niza drugih filmskih Drakula (neki bi rekli samo kopija!), Schreck je prvi dao svoj pečat "Princu noći" na velikom ekranu.

Muzika orgulja jako dobro prati tijek događanja, a budući da je ovo nijemi film, razgovori su prikazani tekstualno na ekranu, na jeziku zemlje u kojoj se film prikazivao.

Skoro čitav film je sniman van studija, na lokacijama po Istočnoj Europi. Tu su stari dvorci, divlje i nenastanjene šume, seoski putovi, mračni i tajnoviti pejzaži. Neke od scena su prava mala remek-djela, kao naprimjer kad pusti brod ulazi u luku, izlazak Drakule iz svog skrovišta u utrobi broda ili prizor sjene vampira na zidu mračnog stubišta. Sjene su korištene fantastično, i inače osvjetljenje je takvo da stvara osjećaj iščekivanja i nelagode.

Nosferatu, eine Symphonie des Grauens je poseban, značajan i originalan film, i nikad kasnije ni jedan redatelj nije uspio kreirati onakvu atmosferu i osjećaj prikrivene jeze koja naprosto izvire iz svakog njegovog prizora. I pored svega je i zabavan. Ja mislim da art horrori kakav je Nosferatu žive puno duže od komercijale (pogledajte samo Hammer produkciju iz pedesetih, Petera Cushinga i Christophera Leea, koji to danas ljubitelj horrora njih želi gledati pored Coppole i Hopkinsa).

Ovaj film je doživio i svoj remake 1979., kojeg je režirao Werner Herzog, ali ni približno nije onako vizualno jak i dojmljiv kao original.

Jedan od najboljih horror filmova ikad snimljenih. Nezaobilazan dio filmske kolekcije za svakog tko voli prvenstveno dobar film, neovisno o žanru.

9/10

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv