The Beyond (Seven doors of death) 1981

utorak, 19.09.2006.

Kad je jedan od velike četvorke talijanskog horrora Lucio Fulci snimio The Beyond, film je usporedio sa Infernom(1980) Daria Argenta, u kojem, kao i u ovom, pažnja nije usmjerena na radnju nego na subjektivne elemente. I tako dobijamo ono što nazivaju total cinema: film koji se gleda kao sukcesija slika, recimo izravna percepcija prizora sa velikog ekrana, i ne bazira se samo na logici. Potpuno netipičan film, čak i za talijanske standarde.

Radnja se odvija u Louisiani. Na početku filma skupina ljudi razapinje na križ čovjeka kojeg smatraju vješcem. Ne slušaju njegova upozorenja (zar bi bilo filma kad bi ga slušali :) ), ubiju ga i zakopaju u temelje starog hotela u kojem su ga uhvatili.
Pedeset godina nakon toga, u hotel stiže glavna junakinja (Katriona Mc Call). Odvijaju se čudne stvari, nestanci ljudi, mrtvi ne ostaju mrtvi, cura koja je "slijepa" na poseban način...
Ispostavlja se da je hotel izgrađen na jednom od sedam vrata pakla. Da bi spriječili da zlo zavlada zemljom, ona moraju biti zatvorena...

Kroz film pratimo borbu glavnih junaka od otkrića tajne hotela pa do apokaliptičnog završetka.
U glavnim ulogama su Katriona McCall i David Warbeck, koji su oboje surađivali sa Fulcijem u više njegovih projekata. Gluma varira od prosjeka do ispod prosjeka.
Muziku je uradio Fabio Frizzi, uz Riza Ortolanija i Gobline autor možda i najboljih soundtrackova talijanskih horror filmova.
Scenarij je napisao Dardano Sachetti (Demoni I, II).
Film ima nekoliko poprilično krvavih scena (scene sa paucima, zombiji, napad psa), "sile zla" su utjelovljene u zombijima. Zombiji su slow-motion tipa (potpuno drugačiji od onih u 28 days later (2002)),vrlo dobro napravljeni, specijalni efekti inače variraju od fenomenalnih do osrednjih (ali svejedno odlično ukomponiranih-scena sa paucima!), kostimografija odlična, a atmosfera...?

Vrhunska atmosfera je sinonim za Fulcijevu horror kvadrilogiju (a i njegove ranije thrillere iz sedamdesetih). Ostalo može biti i u drugom planu, ali bi došlo na red, onda su ga s pravom zvali poeta del macabro. Kroz film se stvara osjećaj nelagode i tjeskobe koji se povećava prema završetku, i ima neku depresivnu crtu, koja ga prožima od početka do kraja.

The Beyond nije racionalan film koji se zadržava u okviru stvarnosti, kao naprimjer neki tipičan slasher tipa Friday the 13 ili uobičajeni generični zombi film. U stvari, film više funkcionira kao košmar, a granica između zbilje i sna je skoro nevidljiva. Iako sadrži dosta krvi i nasilja, zbog načina na koji je ono prikazano, on više zastrašuje podsvjesno. Fulcija nije ni briga za likove, ni glavne ni sporedne. Oni su više tu da redatelju pomognu da stvori nekakvu svoju state-of-mind realnost. The Beyond je na neki način nadrealističan horror sa puno krvavih momenata. Zbog toga je radnja dosta isprekidana i nelogična, ali to mu daje još veću draž jer tako stvara dojam da se odvija kao u snu.

Da li je The Beyond dobar ili loš film? To ovisi. Gledano kroz prizmu Hollywooda, on nema neke veze sa filmovima koji se "štancaju" na vrpci po principu luksuzan izgled, standardna radnja-glumci-dijalozi-borba protiv zombija-glavni junak pobjeđuje, kraj.

Ako ga međutim gledamo bez predrasuda, ne očekujući skoro ništa od onog što smo navikli gledajući visokobudžetne američke horrore, onda je ovo odličan i jedinstven film, kojemu po imaginaciji i idejama ima malo ravnih.

Meni je ovaj film, zbog svoje atmosfere i specifičnog Fulcijevog stila, izvrstan. Oni koji vole talijanski horror, Argenta, obojicu Bava trebali bi ga obavezno pogledati.

8/10