Jednom je jedna kolegica blogerica (ispričavam se što se ne sjećam imena) pisala o tome kako je smetaju neprestana "žicanja" komentara. Tu temu mogu proširiti još dvama fenomenima: učestalim ispitivanjima blogera kako im se sviđa blog (koji počesto ima tek nekoliko upisa) i otuđivanje tuđih blogovskih sadržaja.

Počesto naiđem na ankete kojima, moram priznati, ne nalazim smisao, točnije, njihovu propitivanju kvalitete. Pisanje je bloga altruizam prema samome sebi, izvlačenja onoga najčistijeg i najvrednijeg iz sebe obogaćujući pritom one oko sebe. Ako to radimo na taj način i iz tih namjera, je li uopće bitno tko što misli? Izjasni li se većina negativno, hoćemo li odustati od svojih namjera i načina u koje je utkan naš autorski identitet? Naravno da nećemo ili barem ne bismo smjeli. Pa što ako naš autorski rad nije dovoljno izbrušen dragi kamen i što ne sjaji na propisani način. Postavljanje takvih pitanja prikazuje nas kao nekoga tko ili nije siguran u ono što radi ili traži još jednu potvrdu za ono što smatra izuzetnim. Čemu? Ako ne vjerujete u svoju kvalitetu, kako će vam drugi vjerovati i biti skloni.
Da zaključim, ako ispunjavamo ove stranice zbog sebe, nismo li mi sami dovoljno jamstvo da ima smisla to što radimo - ne rejting, ne komentari, ne nagrade - oni su samo sateliti na našoj putanji. A cilj nam je biti i trajati u materiji koju stvaramo.

Ipak, ovo se, počesto i dobronamjerno anketno pitanje, ne može mjeriti s nečim daleko zabrinjavajućim - krađom autorskoga djela. Možda sam prenaivni stvor, ali nije mi se činilo da bi se toga moglo naći i na ovim stranicama. U svemu mi nisu jasne dvije stvari: Bi li se taj netko želio naći u obrnutoj situaciji odnosno biti pokraden i kako nije svjestan da će se takvo što nečasno brzo i lako otkriti? To nije pitanje krađe kruha zbog koje i nećete iza rešetaka obzirom na njegovu zanemarivu vrijednost odnosno zakonski limit, čak niti utrošena vremena, već energije koja je pokrenula verbalizaciju jedinstvenih misli i osjećaja.
Zakon će biti malo trezveniji i reći:

Da budemo konkretniji, jeste li ikada, možda i nenamjerno otuđili ili su vam otuđili vašu "intelektualnu tvorevinu"? Meni se osobno dogodilo da su me "citirali" bez navođenja autora citata jer su, eto, zaboravili sve osim citata. No zabezeknulo me nešto drugo, jednom nam je profesor na fakultetu kazao da su autori pojedinih naslova ispitne nam literature samo prepisivali jedni od drugih pa da nam i nema smisla čitati djela svih popisanih autora. Ipak, ta se izjava ne može mjeriti s priznanjem jednog drugog profesora koji je kao student dio svoga istraživačkoga rada naprosto izmislio. Puno je toga, smokvinim lišćem, skrivenog pod ovim suncem, zar ne? No jesu li u Adama i Eve skrivali (barem na slikama) nešto nečasno?