Srpski je demokratski forum ovih dana poslao jadikovku u obliku pismuljka u kojemu skreće pažnju na nikada teži položaj Srba u Hrvatskoj (istina, nikada u povijesti nisu imali 15 državnih tajnika). Zadnja je to u nizu žalopojki kojoj idejni otac Veljko Đakula (nekadašnji član vlade terorističke paradržavice SAO Krajine i nimalo nebitno i još manje začuđujuće - laureat Hrvatskog helsinškog odbora) opet proizvodi umjetne valove. Osim što je nepojmljivo da član onakve vlade bude prvi među najglasnijima o kršenju ljudskih prava (odakle li samo hrabrosti i ideje?!), jednako je nepojmljiva retorika kojom se služi (red neistine, red jadikovke), a koja se prezentira pred domaćom i stranom publikom. Koliko su ozbiljni njihovi zahtjevi govori i činjenica što ih ozbiljno nije shvatio ni Slobodan Uzelac, potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj, obnovu i povratak i član srpskog kulturnog društva "Prosvjeta", koji smatra da se dotični nisu bavili onim bitnim, dok su nebitno postavili na krive temelje odnosno da se radi o pismu koje je ispod svake ozbiljne razine. Njegov je stav potvrdio i Milorad Pupovac koji je bio još konkretniji kazavši da u dotičnom Forumu sjede upravo oni koji su krivi za ovakav položaj Srba i koji su prodavali srpsku imovinu bez znanja vlasnika. Naravno, ovom cirkusu nije kraj, već su ga potpisima začinili Ivo Banac (priznao da pismo nije ni pročitao), Ivan Zvonimir Čičak i ostali hrvatski intelektualci. Vrlo je znakovito da intelektualci i političari s ovih prostora odavno imaju položen majstorski ispit iz lažne solidarnosti i uvlačenja u ključanice. Pitanje je samo što rade na drugoj strani umjesto da se pridruže svojim idolima?
Iako Vlada smatra da određeni dio Srba (a tu mislim samo na one koji se grebu za vlast pa ih zovem profesionalnim Srbima) ovim pismom žele poskočiti na listi izbornih favorita, izglednije je da dotični pripremaju teren za ostvarenje autonomije po načertanijama Tomislava Nikolića. Sreća u nesreći je što među hrvatskim Srbima ima dovoljno trezvenjaka da prepoznaju dilentatizam srpskih nadripolitičara i anuliraju uvlakačke potpise profesionalnih Hrvata, a koji nemaju pojma kako je svakodnevno hrvatskim građanima, bez obzira na etničku pripadnost, u surovoj hrvatskoj stvarnosti. Iako stalno, poput papagaja u pretijesnu kavezu, ponavljaju iste otrcane fraze u telefaks formi, previdljivo je postalo kako nemaju veze s realnošću jer malo tko od njih uistinu doprinosi boljem životu kako Hrvata, tako i hrvatskih Srba. Pa čemu onda sve ovo? Posao je samo posao, zar ne? Pa makar i ovakav.