Osobno mi je zanimljivo promatrati kako se ovaj svijet mijenjao kao da je cijeli u, istina sporadičnom, karnevalskom zanosu pa mu s vremena na vrijeme treba obrtanje ustaljena reda koji ga prešetava s margine grotesknosti na marginu tragičnosti. No taj ustaljeni red, norma koju su postavljali i postavljaju oni što o životu, a napose ljudskosti, znaju i premalo, nikako nije mogla parirati tehnologiji koja je, iako stvarana ljudskom strašću, uspješno izbjegla njezine boljke ostavivši svoje kreatore u slijepoj ulici.

Ako svoj kratak pregled započnemo lekcijom morala čiji su učitelji smjenjivani kako su se smjenjivala tumačenja prijestupa nad njime, dovoljno je sjetiti se kakav je status golotinja imala tijekom ljudske povijesti. U kratkim bismo se crtama mogli osvrnuti na nekoliko kontrolnih točaka: antičke obnaženosti koja je provirivala s gotovo svakog tijela, srednjovjekovne fobije koja se skamenjivala nad ženskim gležnjevima i prikazima Adama i Eve bez smokvina lišća, na današnji nudizam koji samo što nije zalutao izvan granica plaža. Istu bi nam priču mogla ispričati ljudska put koja je od bljedila pa do preplanulosti imala i još uvijek ima svoje krvave epizode. Od obilježja sunčanih krajeva preko obilježja onih što rade na zemlji (seljačka posla) odnosno onih koje kontriraju uzvišenu gospodsku bljedilu pa sve do omražena pojma iz kolonijalističkog rječnika da bi danas svatko blijed bio okarakteriziran kao onaj tko je bolestan ili si ne može priuštiti sunca - bilo u solariju, bilo na moru.

Ni lekcija znanosti nije prošla bez drame u više činova pa ste do prije samo nekoliko stoljeća mogli završiti kao žrtva paljenica ako biste se usudili natuknuti da je Zemlja okrugla; danas vas smatraju luđakom ukoliko to negirate jer svatko i bez škole zna da je Zemlja tek obična lopta na igralištu Mliječne staze. No nimalo mliječnim nije bio put da se dokaže kako u svemiru nema nikakvih ploča, a kamoli da na jednoj takvoj obitava ljudska vrsta. Osobno držim da je ovo jedan od najekstremnijih područja na kojima je do izražaja došla tipična ljudska osobina posesivnog posjedovanja stvarnosti.
Na području duhovnosti (koja se neprestano nadmudruje sa znanošću) nije bilo ništa manjeg obrtanja reda: od prvih šamana do već organizirana svećenstva koji su ili utjelovili bogove ili tek prenosili njihove poruke služeći kao ponton između dviju dimenzija - zemaljske i nebeske: otvorena je prava burza duha na kojoj se prodavalo grijehom i izlječenjem., a kupovalo strahom. Dotični su bili doživljavani kao spasitelji čije strpljenje i dobru volju (ako ih je uopće bilo) nije dobro dovoditi u iskušenje jer nitko nije htio riskirati prezir s neba. Istina, tek vidljiva dijela svemira, a ne nikakvih dveri sazdanih od mramora i optočenih zlatom u kojemu stoluje nabrušeni starčić kojemu je brada jedino što ima od ženskog roda. No tijekom "mračna" srednjovjekovlja sama insinuacija da to netko čini je rezultirala aktiviranjem svih mogućih sprava. Ali ne onih za fitness (negdje me u svom neredu sablaznio podatak da su još tijekom 19. st. u Zagrebu tako obilježenim ženama pomoću takvih naprava čupali dojke). Činilo se, pa i iz našeg uskog kuta gledišta, da je najvećom srećom bilo što prije osjetiti plamen pod nogama, a u koji je nerijetko bacano još jedno utjelovljenje sotonske duše - obična domačka mačka. Da ne bude zablude, mačke su i nadalje ostale u nemilosti pa ih naveliko truju, sakate, ubijaju, a najveći je civilizacijski napredak ako na njih, nakon što prolaznicima presijeku put, ovi tek pljunu. Ipak, kako je znanost davala sve više odgovora na mnoge nedoumice, ali i ispravljala nebuloze kojima je duhovnost manipulirala, strah je prosječna žitelja Zemlje sve više kopnio, no ne i potreba za samozavaravanjem o postojanju onog nekog koji bdije i sve zna o nama, o predestiniranom putovanju čiji itinerari sigurno netko nosi u rukavu ili barem kartama. Zato danas tako dobro trže moderni šamani, bacači graha, kavenih zrna, tarot karata i ostalih listova i listina.

Jedna priča se ipak nije puno mijenjala, ne zato što nije mogla ili smjela, već zato što je sljedba ustroja matice i radilica duboko, ali i nekritički ukorijenjena u svijest ljudskog društva. Kažem nekritički jer bi i 1 gram sive tvari trebao biti dovoljan da radilice shvate kako bez matice mogu opstati, ali ne i ona bez njih i da je njihov poltronizam jednako glup koliko i besmislen, pa čak i opasan jer onemogućava stvarni napredak. No, kako je takvo poimanje neosviješteno, prije ćemo dočekati propast ljudske civilizacije, nego da većina shvati sav apsurd ugnjetavanja od strane nekoliko polovnih mozgova koji se kriju iza volje naroda. Kao da su narod i njegova volja jamstvo za išta.
Ako je istina da se stoljećima prije suverenu aplaudiralo na još jednoj uspješnoj kakici, onda je istina i da se po tom pitanju nismo puno odmakli jer suvremena je demokracija upravo to i nastavila - podržavati onoga koji često nšta drugo ne radi doli - kaka (možda ne u tuticu, ali u foteljicu svakako) pravdajući se da ima podršku u kvorumima, nategnutoj većini, itd.
Naslijedivši razne promašene sustave u kojima je vlast značila savladati ljudske gabarite i time dobiti najviše dopuštenje za rušenje ljudskosti, propala militaristička i imperijalistička društva (održavana topovskim mesom) kojima je osvajanje jednog dijela ove nevidljive točke u svemiru značio gotovo kao cijeli svemir, suvremena demokracija i nije imala u čemu pronaći uzore, a kamoli u jedinkama koje povijest nije ništa naučila osim kako se dočepati vlasti pa makar i na jedan dan. Zapravo, kratkim osvrtom mi i ne nalazimo ništa doli borbu za vlast, stezanje različitosti, nametanje osobnih ideja i uzora, potrebu za unificiranjem osjećaja i mišljenja, manipuliranje manje bistrima i podložnima. Drugim riječima, fašizam je oduvijek bio na djelu samo u različitim oblicima i s akterima koji su više ili manje koketirali s ludilom, opojnim sredstvom ili nekim od božanstava (religija je uvijek pristajala uz vladare i vlastodršce jer je jedino na taj način mogla masovno prodati nepostojeći proizvod onima željnima kruha i vode).

Znakovito je još nešto, kako su sve te tvorevine propale zauvijek se nataloživši pod zemljinu površinu., dok se, suprotno tome, tehnologija suvereno uzvisila sondirajući prema površini Sunca. Ljudska civilizacija uspješno sondira u unutrašnjost Zemlje, vraćajući se svojim špiljskim navikama, ali s jednom razlikom: s handsfree i kreditnom karticom. Ali kako gdje, jer ovaj svijet dijeli duboka raspuklina jada i čemera s jedne i bezobrazne neumjerenosti s druge strane. Dok se one ne susretnu, tehnologija će sve više povećavati svoju prednost nad ljudskim, a karneval će se periodički nastaviti na radost onih maškara koje traže svojih pet minuta.