Čudi me što većega odjeka u javnosti nije imao tekst o dodjeljivanju hrvatskoga državljanstva preko reda Rastislavu Pribiću, dalekom rođaku Nikole Tesle tim više što se radi o vrlo osjetljivoj temi koja je godinama punila novinske stupce raskrinkavajući režim iz 90-ih. Ono što me najviše sablaznilo iz članka kojega donosi Jutarnji list jest što, s obzirom da se radi o dodjeljivanju državljanstva na temelju posebna državna interesa (članak 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu), iz Ministarstva kulture nisu znali precizirati koji je to točno državni doprinos dotičnoga kojemu je navodno jedini interes riješiti neriješene imovinsko-pravne odnose (navodno je u pitanju jedan zagrebački stančić), a za kojega je upravo to Ministarstvo (Biškupić osobno) potpisalo preporuku i požurnicu kod Rončevića. Nadam se da ta preporuka nije samo stoga što ima slavna pretka (američkog državljanina koji je nonšalantno prepušten tuđoj znanosti, a onda su mu, u očaju što je uspio, napadno pripisali izjave kako se ne bi zaboravilo da je on ipak balkanske gore list, a kojima nikada nije bio autor već se radi o uratku iz kuhinja raznih Mačeka, Kosanovića i ostale gudačke pratnje) jer gdje bi bio kraj kada bi se svi počeli pozivati na ova ili ona prezimena i kosture. Tim više što nisu riješeni daleko žurniji slučajevi za koje je zakon i više nego jasan, samo nije proveden.

Osim Biškupića, preporuku i požurnicu je poslao i Primorac osobno uz tvrdnju kako je dotični "intelektualac, njegovi preci odavno žive u Hrvatskoj, a i najbliži je Teslin rođak". Taj intelektualac od posebna državna interesa u svojoj biografiji ima sljedeće podatke:

Rođen u Beogradu, živio u Zagrebu, nakon razvoda roditelja se vraća u Beograd. U Zagrebu završio gimnaziju, studirao na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, te bio stalni honorarni suradnik Društva skladatelja, i ono presudno, njegova prabaka po ocu je bila Teslina sestrična.

Bogami je svojom intelektualnom karijerom drugi Nikola Tesla, nema što. Ne tako davno smo mogli čitati u Jutarnjem kako jedna hrvatska državljanka, koja se svojedobno udala za Jordanca, a godinama kasnije pobjegla od njegova psihofizičkog zlostavljanja, u rodnoj Hrvatskoj nije mogla dobiti državljanstvo za svoju djecu koju je tako morala tajno slati u školu jer su ova bila ilegalni useljenici. Ne sjećam se da se ijedan ministar latio pera, tim više što su u pitanju bila djeca. Također, ne tako davno je ekipa televizijske emisije Nove TV, Istraga, upregla sve kapacitete kako bi jedan, nota bene, hrvatski branitelj, etnički Albanac iz Petrinje, kojemu je čak prijetila i deportacija, dobio državljanstvo. Samo neka Teslin rođak ide preko reda, a mene baš zanima što je 90-ih radio u Beogradu, čiju je stranku simpatizirao i kakav je tada bio njegov stav o agresiji nad domovinom njegova slavna rođaka (Hrvata po pradjedu s očeve strane i Srbina po pradjedu s majčine strane, ako ne lažu beogradski arhivi) i što uopće taj Pribić bitnoga predstavlja za Hrvatsku osim poznatijeg DNK.? Umjesto da brine o anonimusu Pribiću, Primorcu bi bilo bolje da razmisli kako Mirnu Jukić, Hrvaticu rođenu u Hrvatskoj, vratiti u hrvatski sport u kojemu je imala takve "odlične" uvjete da danas pliva pod austrijskom zastavom. Mladi su budućnost, ha?
Oko ove se teme stalno podizala prašina, još od samih početaka uspostave nove države jer smo već tada (devedesetih) bili svjedoci kako su hrvatske putovnice dobivali i neki strani državljani kojima je, navodno, radno mjesto bilo podzemlje (sjeća li se tko šefa ruske mafije, Semiona Mogiljeviča. za kojega su mediji tvrdili da je dobio hrvatsko državljanstvo zbog posebnih zasluga?). S druge strane, sama stavka davanja državljanstva osobama od posebna državna interesa nas ne čini jednake pred zakonom. Da jesmo, ne bi ti neki imali svoj poseban stavak zakona kojim preskaču sve one prethodne stavke (njih četiri)i skraćuju svoj put za nekoliko godina pa i desetljeća. Ne kažem da je moje državljanstvo mukom stečeno, ali ne mislim i da se treba dijeliti bilo kome, a da se pritom ni ne zna obrazložiti po čemu je taj netko to zaslužio ((a sudeći po svemu napisanom, teško je naći te posebnosti). Pa, toplo se preporučam, sigurno u nekoj državi i ja mogu postati državnim interesom.