Evo, slušam jedan intervju s političarem koji broji lijepi niz godinica, što životnih, što partijsko-stranačkih (da, dobro piše), i umjesto da uživa u mirovini, barem po sili zakona, on još brazdi na političkoj sceni kao da je dječarac koji tek upoznaje ljepote pašnjaka i pastirskog štapa. To me navelo da se pitam koliki je vijek trajanja jednog političara, a da nije ideološki potrošen odnosno demode. Kada pogledamo hrvatsku političku scenu, vidimo da to može trajati i nekoliko desetljeća i da je političar jedno od rijetkih zanimanja za koje se može reći da nije prohujalo s vihorom. Dapače, što se više otkriva prljavih igara, to je sve više prijavljenih igrača i ludilo ne prestaje jer bitno je biti u izabranoj vrsti. Ljudi kakvi jesmo, slabo pamtimo doručak, a kamoli što je bilo u kuhinjama raznih režima, danas ne zna što je bilo jučer i stoga su mu mogli prodati reformirane i nelustrirane. Upravo zahvaljujući našoj vrhunskoj formi pospremanja pod tepih, lustracija nije provedena (je li to zato što bi Tuđman morao prvi odstupiti, pa potom Račan i ostala većina kojoj se vlast previše mili?). Tako je sasvim prihvatljivo ako ste do jučer sotonizirali Crkvu, a danas ste blizu oltaru jednako kao i kardinal ili da ste bili suglasni biti jedinom strankom na izborima, a sada vam nikako dosta demokracije. Uistinu nam nije dosadno uz ovakvu politicu dell'arte. Ne znam je li to mentalni sklop ili samo skup nesretnih okolnosti, ali na ovim su prostorima dobro prolazili autokrati koji su svoju politiku prodavali kao jeftini folklor, najprije lažnog bratstva i jedinstva, a potom i jednako lažnog velikog hrvatstva koji su samo služili kao bučni paravan kako bi se u blaženoj tišini moglo raditi na osobnom prosperitetu.
Uvijek kažem kako je ova zemlja umorna od istih nažuljanih lica koja umjesto da zakon potjera u mirovinu svoju drugu mladost nalaze u politikanstvu i pritom nitko ne utvrđuje jesu li ti ljudi mentalno sposobni za obavljati takve poslove s obzirom na političku i biološku potrošenost. Političari su ljudi koji ne moraju imati ni znanja ni obrazovanja (jeste li se ikada pitali koliko je kompetentan onaj koji vam je glavu otežao svakakvim zakonima ili još uvijek mislite da su takvi zakoni od Boga?), bitno je da imaju visoki stupanj prilagodljivosti na novonastale okolinske uvjete, da ne kažu ono što misle o tome kako jest jer svoj proizvod nikada neće prodati, da kriju svoju prevrtljivost i proglašavaju to političkim zrenjem iako je svima jasno da zrelo i pokvareno vino nije isto bez obzira što mu je u osnovi grožđe.
Koliki je vijek trajanja jednog političara? Koliko i neotvorenoj konzervi. Međutim, neke od njih su i višekratno otvarane pa se to više i ne može sa sigurnošću znati. Kako god, nije baš da smo se najeli od sadržaja kojeg nude. Dapače, ostali smo gladni nakon svega što su namprodali pod sastojke.