Ona krijestom krešti, plaši ljude.
18.03.2007., nedjelja
 Dok plamen svijeće pleše protiv sjene, prelijevam se uz Pun tanjur tajni*. Gotova je još jedna bitka s vjetrenjačom. Vadim maramicu i stružem sol sa lica i stola. Udahnem. Izdahnem. Uzdahnem. Sunce je tek izašlo. Spavam u šalici kave. S jednim okom otvorenim; da mogu gledati u nebo. Želim da me zagrli. Želim da mi zrake zaprljaju pogled ljubičastim mrljama, da me vjetar gura naprijed. Da ga osjećam, iako nisam sigurna da li postoji. Jer, možda je sve u mojoj glavi. Kao nekad. Okrenem se i nasmijem nesreći jer je nema. Poput Isusa, nepozvana, upravlja i radi svoje bez pitanja. Živući kratko i čudesno.. No, nadmudrila sam ju kad sam shvatila da joj samo trebam odrezati početak da dobijem sve što mi je potrebno za život na ovom planetu. :) *saucerful of secrets |
