Ona krijestom krešti, plaši ljude.

Oh, da!
Službeno sam okrenula novu stranicu.
Nakon dugog vremena, osjećam se slobodno i nesputano. I sretno.
I nakon dugog vremena, otvorih i ja blog. Lijepo, zar ne? :D
_____

Danas smo na ritualnoj trosatnoj kavi promatrali učestalost konobarova mijenjanja pepeljara.
Čovjek se začudi kad shvati da se to dogodi svakih cca 15 minuta.
Kao da nemaju drugog posla.
Sigurno time ne pokazuju simpatiju prema nama, pošto svaki put kad zakoračimo
unutra, teta konobarica okrene očima za 1080 stupnjeva.
A mi je uvijek pristojno pozdravimo.
Ali ona šuti.

Jel to zato što smo ovako mali, ružni i nosimo ovu odeću !?!

Naravno.

'Say hey Johnny boy, the battle call.
United we stand, divided we fall.
Together we are what we can't be alone,
We came to this country, you made it our home.'
Možda i zbog ovog.. *sings
_____

Daj to vamo..

XD