Hobbes ... it's a magical world

nedjelja, 25.02.2007.

... I'm just growing old

Bio sam negdje u osnovnoj školi, kad sam s nekolicinom prijatelja počeo otkrivati glazbu. Sjećam se nekih albuma koje je imao Krampin buraz, nekoliko godina stariji od nas. Steely Dan su se nalazili među tim albumima, kao i neki albumi J.J. Calea, Erica Claptona, Nazaretha, Jimmy Hendrixa, Led Zeppelina. Krampa i ja smo češljali Queen, Blondie, the Police … tek su nas čekali Zeppelini i AC/DC, Iron Maiden … Stara Tosca i Grundig kazić … i snimaj kazete.
Često sam kasnije viđao Steely Dan albume po dućanima. Sve se ponovilo reizdanjima na CD mediju. Unatoč godinama, neki od tih albuma su i dalje popularni i priznati. Klasici.
Jedan od kolumnista Mreže, onaj zrcalnog prezimena, u vrijeme kad sam je čitao, koristio je stihove iz Steely Dan pjesama kao hook za svoje kolumne. Ostalo mi sve skupa negdje u primozgu i neki dan naletim preslušavajući sampleove nečeg sasvim drugog na „oni koji su ovo kupili, kupili su i …“ Steely Dan … Nije mi vrag dao mira. Wow, flashback. Hm, neloša glazba … mental note: istražiti. Izdvojio sam dva albuma „Aja“ i „Gaucho“. Kraj 70-ih, početak 80-ih. Njih i pamtim iz mlađahnih dana.

Zamolio me kompić iz Spita da mu nabavim Dave Brubeckov komplet „Time out“/“Time in“. Nisam stigao do grada u tjednu, pa sam subotu iskoristio da održim obećanje, a plan je obuhvaćao i sebičnu potragu za Steely Dan nostalgijom.

Anyway, u cik zore, oko pola dva krenem prema Centru. Zaletim se ravno u Dinaton. Hop, preuređen. Promijenili raspored prostorija. Na bolje. Glavni prostor pregledniji i povezaniji.
Domagoj me odmah snimio … i donio mi tri CD-a … Karakter, kakav jesam, odbio sam bar jedan. Onda sam ugledao „čeličnjake“ … samo Gaucho i nešto starijih, nešto novijih i par „best of“ albuma. Dok sam preslušavao Gaucha, dobri duh dućana mi je ukazao na akciju solo albuma polovice kreativnog dijela grupe – Donalda Fagena. Ah, same nevolje. Na kraju sam sakupio svoj naramak i došao do blagajne – Zvonka zvanog Pahuljica.
„Kamakiriad?“ zatitrala mu je brada, „Jako dobro. Vidim krenuo si redom … Rick Braun? Dobar.“
„Chris Botti, da je ostao u smooth fazi“ komentirao sam čudnu kombinaciju.
Još jedno potvrdno klimanje …
Na izlasku sam „zvonio“. Heh, Pahuljica je već zabavljao neku damu … izašao sam van i pedantno počupao sve metalne trakice iz duplog dna CD kutija.

Idem u Profile … Hm, mogao bih vidjeti jel' se Stekky izlječio od radoholizma. Nakon 5 zvonjenja javio se zapuhan.
„Nadam se da sam nešto prekinuo.“.
„Jesi, moleraj … „ otpuhivao je. „Farbam ured.“
„Opa, moleraj, Dobar plan B. Povijest pamti molere koji su napravili respektabilnu karijeru.“
„Imaš ti neko ime uz tu priču da ne ostane samo prazna priča …“ zainteresirao se …
„Ma, bio je neki sitni čičica sa smiješnim brkovima, ali njegova je karijera naprasno prekinuta. Hm, ako osjetiš poriv da okupiraš Poljsku, spusti penzl i odstupi korak unatrag.“
Smijeh … Strike one. Ništa od kave. Nije me htio farbati, čeka ga zid …

Odgegao sam se u Profile Megastore i uzeo Brubecka. Kasnije mi najdraža spomenula da ju je nazvao kolega da joj javi kako Profile ima rasprodaju jazz naslova *grmblj*. Na blagajnu je došla žustra dama i izvijestila me da ona ima „obračun“ i da moram na gornju blagajnu. Heh, gore su ljubitelji knjige … tko bi rekao da ih ima toliko … A opet, nisam htio ostati dolje i riskirati „obračun“. „He who fights and runs away, lives to run another day.“
Btw, 99 kn je super cijena za komplet koji uključuje jedan jazz klasik i kao bonus još jedan izvrstan CD. IMHO, tri su jazz klasika: „Kind of Blue“, „A Love Supreme“ i „Time out“.

Svratio sam još u Aquarius da uzmem album koji nisu imali u Dinatonu: Steely Dan – „Aja“.
Mission Accomplished.

Steely Dan su generaciji prije moje ostali kultan band. Peto-šestočlani band tijekom sedamdesetih sveo se na kreativni dvojac: Donald Fagen i Walter Becker. Na spomenutim albumima kao studijski glazbenici svirali su im: Larry Carlton, Mark Knopfler, Jeff Porcaro, David Sanborn. Backup vokali su im bili: Michael McDonald i Patti Austin ... Na vrhuncu svoje karijere, nisu dobili nikakve nagrade. Razišli su se zbog zasićenja. Nije bilo svađe, skandala, problema s dijeljenjem groupie djevojaka … Na neki način to se može čuti u ta dva posljednja albuma. Ujednačenu „Aja“-u nasljedio je „Gaucho“ s tri fenomenalne pjesme i ostatkom albuma koji je dobar, vrlo dobar, ali ne više od toga. Produkcija je toliko dobra da „Gaucho“ (1980.) nije do danas prošao nikakav remaster. „Aja“ jeste. Doduše, fale navodno neke originalne master trake potrebne za izradu surround verzije. Bounty je 600$ za informaciju koja bi ukazala na njihov whereabouts. Be my guests.
Za one koje bi moji superlativi mogli zavesti … moram napomenuti da se radi o (smooth) jazz-rock albumima.
Okupili su se nakon 20+ godina i snimili album koji je dobio Grammya: „Two Against Nature“. Povratnički album, na tragu spomenutih iz 80-te … Sjećam se da sam 2001. bio iznenađen da su dvojica starih prdonja oderali U2 („All that you can't leave behind“) i Eminema („The Marshall Matters LP“) u utrci za album godine. Ili se radilo o nekoj kompenzaciji, ili su fakat dobri.

Sada, kad slušam pjesmu „Hey Nineteen“, čija se radnja zbiva na oštrici Age of Consent, jasno mi je zašto Krampa i ja nismo kužili kaj to njegov brat vidi u toj „blaze“ glazbi. Nešto sam stariji i ukusi mi se mijenjaju s vremenom i stotinama CD-ova koje habam u playeru. Da li bi bili normalni da smo tada s 11 - 12 godina slušali Brubecka, Milesa, Coltranea ili Steely Dan, J.J. Cale-a, Claptona, Hendrixa? Mislim da ne bi. Ma, nismo mi tada kužili ni „Another One Bites the Dust“, možda … „We will rock you“. Sve u svoje vrijeme.

A priznajem i vickasti tekstovi me zabavljaju:

Hey Nineteen
That's 'Retha Franklin
She don't remember
The Queen of Soul
It's hard times befallen
The sole survivors
She thinks I'm crazy
But I'm just growing old

*hobbes*

25.02.2007. u 02:07 • 4 Komentara • Print • #

četvrtak, 15.02.2007.

Baš su šašavi ti "Rimljani" ...

Uvijek me zabavlja da se na Zapadu više plaća kava nego sok, jer kuhanje kave uključuje rad čovjeka, a to je daleko skuplje od otvaranja boce, prethodno proizvedene automatiziranim postupkom.
„Baš si šašavi ti Rimljani“, rekao bi Obelix.

Naši izvezeni „šašavi Rimljani“ povremeno, najčešće povodom nekog blagdana, svrate primiriti zvijer zvanu nostalgija. Tako nam je u Zagreb oko Božića osvanuo jedan kompa, koji je u daleki Rim otišao novčanikom za Denariusima … Stekky i ja iskoristimo priliku pomoći prijatelju i ukazati mu da je nostalgija precijenjena i objasniti da mu je bolje biti u centru „kraljevstva“, nego u budućoj provinciji istog. Ah, jednostavno smo dobri … po cijelom tijelu … Uvijek prije mislimo na tuđu dobrobit, nego na vlastitu zabavu.

Sjedimo tako u jednom domaćem kafiću … naš Dijasporić nam priča anegdote iz proteklog razdoblja, mi njemu uzvraćamo našima. Malo ga roštiljamo da se ne opusti među „Rimljanima“ …
Nisam ni primjetio ništa neobično kad mi je konobar donio moj zdravi napitak. Elem, oni bolje memorije ili strpljiviji u listanju arhive, sjetit će se anegdote sa sokom od brusnice. Odonda u tom kafiću naručujem napitke koji se lakše peru. Budući mi sok od jabuke sumnjivo liči na „urine sample“, odabirem obično neki čaj. G'demit, donijeli mi Chinese puzzle. Neki mini čajnik u šalici, ne kužiš gdje su spojeni, a gdje samo utaknuti … vrela para na sve strane. Na tanjuriću vrećica čaja, šećer, med, sladilo … Uglavnom, bilo je češkanja prije nego što sam se okuražio rastaviti komplet. Da ne bi bilo „you break it, you buy it“. No dobro, malo karikiram. Niti je to takva misterija, niti sam ja takav lajbek. Valjda uglavnom zalazim u pajzle i rupčage, pa kad naletim na classy uslugu trebam koji tren za prilagođavanje. Jedino sam se bojao, kad sve to upogonim i složim si čajić ... da mi ga ne srkne konobar. Tko zna dokle ta inverzna logika seže. Tko tu koga poslužuje u tim knob-lish kafićima.

Naravno, na kraju je čaj koštao više nego obično jer se ljudski rad i kod nas cijeni. Kao i s većinom stvari preuzetih od „Rimljana“ i na ovu smo stavili svoj pečat. Kod nas moraš platiti više da bi radio … Nije ni čudo da sam ovu priču držao u sebi tako dugo … ipak se radi o nekoj vrsti lowpointa. Moja reputacija je dosegla negativni ekstrem … plaćam da radim … Nadam se da se neće pročuti. Računam na diskreciju čitatelja ovog bloga. Sve trojice …

*hobbes*

15.02.2007. u 21:55 • 3 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 12.02.2007.

Grammy

Prošli Grammy-i ... ne znam jel' bio prijenos kod nas ... čujem da su the Police nastupili. Rado bih to vidio, ali sam razočaran jer postoji samo jedan otužan razlog da se okupe ...

Izdvajam:
Najbolja muška vokalna pop izvedba
John Mayer – 'Waiting On The World To Change'

3/3 ... Svaka čast ...

Najbolji pop vokalni album
John Mayer – 'Continuum'

*hobbes*

12.02.2007. u 19:45 • 2 Komentara • Print • #

nedjelja, 04.02.2007.

Previše informacija

Prolazim danas gradom i na jednoj javnoj garaži stoji „cjenik“:
Prvih 1/2 sata - 3 kn.
Drugih 1/2 sata - 2 kn.
Svaki sljedeći sat - 5 kn.

Ne košta li i prvi sat parkinga 5 kn? Zašto se posebno spominju drugih pola sata?
Ako nađem tri svjedoka da uvijek kasnim, mogu li biti pola sata za 2 kn?

04.02.2007. u 16:08 • 0 Komentara • Print • #

subota, 03.02.2007.

Parallel Universe

Morao sam "ranom zorom" do grada, nešto obaviti. Kad sam završio, nazvao sam Stekky-a da vidim jel' mi negdje pri ruci.
„Bok, gdje si?“
„U tri pi*** mat***, eto gdje sam …“
Zabrinuto sam se osvrnuo da ne nagazim prijatelja.
„Ne vidim te …“
„Parallel universe!“ odmah je primijetio.
„Yup, sad smo ga i dokazali …“ potražih bar znanstvenu zadovoljštinu.

Plan B - CD shop ... what else is new?

03.02.2007. u 15:39 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 01.02.2007.

Plava rijeka melankolije

Ako je suditi po komentarima na ovom blogu, ove moje mini-recenzije i glazbene priče su posjetiteljima nezanimljive. Ono što ih zabavlja su pričice iz života. Tough luck. Nastavljamo u revijalnom tonu …

Početkom dalekih 80-ih, Linn, škotski proizvođač tehnološkog noviteta – elektroničkih instrumenata i ritam mašina, odlučio se naručiti potpuno elektronski generiranu pjesmu, koja bi bila produkcijski ispolirana do te mjere da može poslužiti kao reklama za njihove proizvode. Priliku su dobili anonimni Paul Buchanan i njegov band „The Blue Nile“. Rezultat je bila pjesma „Tinseltown in the Rain“. Ekipu u Linnu pala je na stražnjicu. Osnovali su vlastitu diskografsku kuću i mladim talentima financirali snimanje albuma prvijenca – „A Walk Across the Rooftoops“.
Tinseltown in the Rain, Stay, The Downtown Lights, Let's Go Out Tonight, From a Late Night Train … niz je pjesama koje su se tijekom 80-ih vrtile po radio stanicama (101).
Nikada nisam kupio njihov album … i skoro sam zaboravio na Buchanana i njegove pulene …

swoosh ...

Dvadesetak godina kasnije … ilustracija kako je svijet globalno selo. Jedan drugi fan spomenute glazbe dobio je od svoje diskografske kuće, nakon niza uspješnih albuma, odriješene ruke da snimi album po svom guštu. Mladi, već spominjani trubač, Chris Botti, odlučio se na komplet probranih klasika na kojima bi mu gostovali prijatelji i suradnici. Na albumu se pored velikih, meni poznatih imena našlo i jedno na koje sam isprva podigao obrvu … „Are you lonesome tonight“ otpjevao je majstor melankolije – Paul Buchanan. Iskreno, ni tada mi se lampice nisu upalile. Kad sam malo istražio (hvala Google & YouTube), prisjetio sam se likova iz uvoda, koji su urnebesnim tempom od jednog albuma svakih desetak godina nastavili objavljivati albume pod istim imenom …
Godinu dana kasnije, mladi je lukavac s trubom odlučio sve ponoviti na live nastupu i ovjekovječiti ga pratećim DVDom. Večer prije koncerta izvedena je generalna proba, na kojoj se Botti obrukao jer je zaboravio najaviti gosta iz Škotske. U prilogu DVDu nogom se lupao u stražnjicu jer je, kako kaže, mjesecima snubio Buchanana, prvo da snimi duet, a zatim da dođe uživo nastupiti. Škotski cooler niti jednim trzajem nije pokazao da se oko toga uzrujao.

Pjesma „Tinseltown in the rain“ izdržala je test vremena, kako glazbeni tako i produkcijski, što pokazuje koliko je dobra pjesma i koliko je tehnološki bila ispred svog vremena. Poslušajte elektronski bas na "Stay" ... nije mi se bilo teško prisjetiti. Možda ne znam koji je dan u tjednu, ali bitne stvari pamtim ...

Hang Loose

*hobbes*