Hobbes ... it's a magical world

nedjelja, 25.02.2007.

... I'm just growing old

Bio sam negdje u osnovnoj školi, kad sam s nekolicinom prijatelja počeo otkrivati glazbu. Sjećam se nekih albuma koje je imao Krampin buraz, nekoliko godina stariji od nas. Steely Dan su se nalazili među tim albumima, kao i neki albumi J.J. Calea, Erica Claptona, Nazaretha, Jimmy Hendrixa, Led Zeppelina. Krampa i ja smo češljali Queen, Blondie, the Police … tek su nas čekali Zeppelini i AC/DC, Iron Maiden … Stara Tosca i Grundig kazić … i snimaj kazete.
Često sam kasnije viđao Steely Dan albume po dućanima. Sve se ponovilo reizdanjima na CD mediju. Unatoč godinama, neki od tih albuma su i dalje popularni i priznati. Klasici.
Jedan od kolumnista Mreže, onaj zrcalnog prezimena, u vrijeme kad sam je čitao, koristio je stihove iz Steely Dan pjesama kao hook za svoje kolumne. Ostalo mi sve skupa negdje u primozgu i neki dan naletim preslušavajući sampleove nečeg sasvim drugog na „oni koji su ovo kupili, kupili su i …“ Steely Dan … Nije mi vrag dao mira. Wow, flashback. Hm, neloša glazba … mental note: istražiti. Izdvojio sam dva albuma „Aja“ i „Gaucho“. Kraj 70-ih, početak 80-ih. Njih i pamtim iz mlađahnih dana.

Zamolio me kompić iz Spita da mu nabavim Dave Brubeckov komplet „Time out“/“Time in“. Nisam stigao do grada u tjednu, pa sam subotu iskoristio da održim obećanje, a plan je obuhvaćao i sebičnu potragu za Steely Dan nostalgijom.

Anyway, u cik zore, oko pola dva krenem prema Centru. Zaletim se ravno u Dinaton. Hop, preuređen. Promijenili raspored prostorija. Na bolje. Glavni prostor pregledniji i povezaniji.
Domagoj me odmah snimio … i donio mi tri CD-a … Karakter, kakav jesam, odbio sam bar jedan. Onda sam ugledao „čeličnjake“ … samo Gaucho i nešto starijih, nešto novijih i par „best of“ albuma. Dok sam preslušavao Gaucha, dobri duh dućana mi je ukazao na akciju solo albuma polovice kreativnog dijela grupe – Donalda Fagena. Ah, same nevolje. Na kraju sam sakupio svoj naramak i došao do blagajne – Zvonka zvanog Pahuljica.
„Kamakiriad?“ zatitrala mu je brada, „Jako dobro. Vidim krenuo si redom … Rick Braun? Dobar.“
„Chris Botti, da je ostao u smooth fazi“ komentirao sam čudnu kombinaciju.
Još jedno potvrdno klimanje …
Na izlasku sam „zvonio“. Heh, Pahuljica je već zabavljao neku damu … izašao sam van i pedantno počupao sve metalne trakice iz duplog dna CD kutija.

Idem u Profile … Hm, mogao bih vidjeti jel' se Stekky izlječio od radoholizma. Nakon 5 zvonjenja javio se zapuhan.
„Nadam se da sam nešto prekinuo.“.
„Jesi, moleraj … „ otpuhivao je. „Farbam ured.“
„Opa, moleraj, Dobar plan B. Povijest pamti molere koji su napravili respektabilnu karijeru.“
„Imaš ti neko ime uz tu priču da ne ostane samo prazna priča …“ zainteresirao se …
„Ma, bio je neki sitni čičica sa smiješnim brkovima, ali njegova je karijera naprasno prekinuta. Hm, ako osjetiš poriv da okupiraš Poljsku, spusti penzl i odstupi korak unatrag.“
Smijeh … Strike one. Ništa od kave. Nije me htio farbati, čeka ga zid …

Odgegao sam se u Profile Megastore i uzeo Brubecka. Kasnije mi najdraža spomenula da ju je nazvao kolega da joj javi kako Profile ima rasprodaju jazz naslova *grmblj*. Na blagajnu je došla žustra dama i izvijestila me da ona ima „obračun“ i da moram na gornju blagajnu. Heh, gore su ljubitelji knjige … tko bi rekao da ih ima toliko … A opet, nisam htio ostati dolje i riskirati „obračun“. „He who fights and runs away, lives to run another day.“
Btw, 99 kn je super cijena za komplet koji uključuje jedan jazz klasik i kao bonus još jedan izvrstan CD. IMHO, tri su jazz klasika: „Kind of Blue“, „A Love Supreme“ i „Time out“.

Svratio sam još u Aquarius da uzmem album koji nisu imali u Dinatonu: Steely Dan – „Aja“.
Mission Accomplished.

Steely Dan su generaciji prije moje ostali kultan band. Peto-šestočlani band tijekom sedamdesetih sveo se na kreativni dvojac: Donald Fagen i Walter Becker. Na spomenutim albumima kao studijski glazbenici svirali su im: Larry Carlton, Mark Knopfler, Jeff Porcaro, David Sanborn. Backup vokali su im bili: Michael McDonald i Patti Austin ... Na vrhuncu svoje karijere, nisu dobili nikakve nagrade. Razišli su se zbog zasićenja. Nije bilo svađe, skandala, problema s dijeljenjem groupie djevojaka … Na neki način to se može čuti u ta dva posljednja albuma. Ujednačenu „Aja“-u nasljedio je „Gaucho“ s tri fenomenalne pjesme i ostatkom albuma koji je dobar, vrlo dobar, ali ne više od toga. Produkcija je toliko dobra da „Gaucho“ (1980.) nije do danas prošao nikakav remaster. „Aja“ jeste. Doduše, fale navodno neke originalne master trake potrebne za izradu surround verzije. Bounty je 600$ za informaciju koja bi ukazala na njihov whereabouts. Be my guests.
Za one koje bi moji superlativi mogli zavesti … moram napomenuti da se radi o (smooth) jazz-rock albumima.
Okupili su se nakon 20+ godina i snimili album koji je dobio Grammya: „Two Against Nature“. Povratnički album, na tragu spomenutih iz 80-te … Sjećam se da sam 2001. bio iznenađen da su dvojica starih prdonja oderali U2 („All that you can't leave behind“) i Eminema („The Marshall Matters LP“) u utrci za album godine. Ili se radilo o nekoj kompenzaciji, ili su fakat dobri.

Sada, kad slušam pjesmu „Hey Nineteen“, čija se radnja zbiva na oštrici Age of Consent, jasno mi je zašto Krampa i ja nismo kužili kaj to njegov brat vidi u toj „blaze“ glazbi. Nešto sam stariji i ukusi mi se mijenjaju s vremenom i stotinama CD-ova koje habam u playeru. Da li bi bili normalni da smo tada s 11 - 12 godina slušali Brubecka, Milesa, Coltranea ili Steely Dan, J.J. Cale-a, Claptona, Hendrixa? Mislim da ne bi. Ma, nismo mi tada kužili ni „Another One Bites the Dust“, možda … „We will rock you“. Sve u svoje vrijeme.

A priznajem i vickasti tekstovi me zabavljaju:

Hey Nineteen
That's 'Retha Franklin
She don't remember
The Queen of Soul
It's hard times befallen
The sole survivors
She thinks I'm crazy
But I'm just growing old

*hobbes*

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv