25.02.2009., srijeda

dvojba, -e (ž. r.)

Glupa sam! I nikada neću naučiti. Znam da čovjek uči dok je živ (i žena je - na kraju krajeva - ipak samo čovjek!), ali da na jednu lekciju mora potrošiti cijeli svoj vijek... To je ipak malo previše!
Dobro su mi rekle dame: "Žena nikada ne čini prvi korak!" Ona se može zagonetno smiješiti, izgovarati rečenice koje se mogu protumačiti na više načina, može čak i ovlaš, sasvim slučajno, dodirnuti ruku odabranika, ali ni pod koju cijenu neće otvoreno reći što od njega očekuje ili, nedajbože, želi. Zapamtila sam to, ali nikako da se napokon počnem toga i pridržavati.
No, ako samo se dogovorili da danas dođe k meni, i ako je već na ulazu rekao da mu je baš danas rođendan (a prije je o tome šutio!), i ako je odlučio dio toga posebnog dana provesti sa mnom, sve to mora nešto značiti, kvragu! Ili sam ja iz nekoga drugog filma?
A ako kažem da mi je baš žao što nisam znala tu dragocjenu pojedinost i nisam ništa posebno pripremila, ali uvijek mogu improvizirati, ne može li se i to shvatiti na nekoliko načina?! Osobito ako se pritom nasmijem jednim od svojih zagonetnijih osmjeha?
Ali ne, on je spreman sjediti tri sata i pričati o tkoznačemu. U redu, pratila sam razgovor i sudjelovala u njemu, tako da sada jedno o drugom znamo mnogo više nego posljednji put. No, mene zanima i nešto drugo, nešto više, ili možda - niže.
Uostalom, ne žele li i svi muškarci isto?
Kad više nije ovdje, mogu na miru razmisliti o svemu što je bilo. Ali, i opet nisam pametna. Jer, kad sam mu ono, nimalo damski, na poljubac umjesto obraza ponudila usta i jezik, nije se odmaknuo. Kad sam rukama potražila njegova leđa i stražnjicu, čak se približio. Ali, nije ostao. Rekao je tek: "Čujemo se sutra..."
Zatvorivši vrata za njim, rekla sam sama sebi: "Odjebi ga!"
A opet, možda da mu dam još jednu priliku...?


- 22:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.02.2009., subota

zvijezda

Mladen je još u ranom djetinjstvu otkrio majonezu. Od jedne sasvim obične (tj. posebne) salame učinila je poslasticu kakva se rijetko sretne. Često je od tada za njom posezao; svaki bi obrok obogatio tim čudotvornim dodatkom. I uvijek ju je imao uza se. Jer bojao se i pomisliti što bi bilo da negdje mora nešto pojesti, a nje nema u blizini.
Iako su svi govorili da je to što radi pretjerano, Mladen se s njima nije slagao. Jer nije osjećao nikakave loše posljedice onoga što su svi nazivali prekomjernim uživanjem. Tjelesna težina – idealna, kolesterol – daleko ispod dopuštene granice, psihičko stanje – super!
Doduše, postojali su trenuci u kojima život ne bi bio tako lijep kako bi on želio. Svi imamo takvih dana, uostalom. Ali, Mladen je znao kako pobjeći od straha, nesigurnosti i depresije. Samo bi zavukao ruku u torbu i izvukao lijek u žutoj tubi. Jedan zalogaj bio bi dovoljan da ga vrati na ono što je smatrao pravim putem i idealnom putanjom. I pjev ptica postao bi glasniji, a sunce žutije (!).
Jednog dana – nažalost, Mladen se sada više ne sjeća kojeg – dogodilo se nešto čudno. Strašno i prekrasno u isto vrijeme. Sjedeći na zahodskoj školjci, osjetio je toliko poznat i drag miris. Nije mogao vjerovati svojim čulima. Jer, i boja je odgovarala. Jednostavno je morao umočiti prst u tu nevjerojatnu masu i prinijeti ga ustima. Nije se prevario.
Od toga dana Mladen je u vece odlazio s teglicom. I bio je jako zadovoljan sobom.


- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

igrarije čovjeka koji se igra