hmldns

12.11.2006., nedjelja

još jedna (ljubavna?) priča u nastavcima - 2. nastavak

(klikni za prvi dio)

Sve su prijateljice to (zapravo, njega) uočile pa je, htjela-nehtjela, morala i Vatroslava. I svaki dan ga je ponovno i ponovno uočavala. Čak i sama.
Počela je i prije i poslije posla, bez prijateljica, posjećivati spomenutu terasu. Sjela bi, naručila piće i gledala. Šutljivi Radnik je šutio i radio; Vatroslava bi šutjela i promatrala. Nekada bi zamišljala kako Šutljivi Radnik diže glavu i pogledava je, nekada bi maštala kako joj se nasmijao i napokon progovorio. Jednom je u svojim sanjama otišla predaleko: poželjela je da joj priđe, podigne je svojim snažnim rukama i odnese.
Iste se sekunde zgrozila nad sobom, ispila piće i otrčala kući. Korila je samu sebe zbog nerazumna ponašanja. "O njemu ništa ne znaš! Niste izmijenili ni jednu riječ. Zašto bi ti prišao? Ponašaš se kao kakva uspaljena studentica!..."
U moru brojnih prigovora odjednom je isplivala jedna spoznaja. Svih ovih dana, kad je sama dolazila na terasu, nitko nije zviždao. Bez obzira na to je li nosila suknju ili hlače.
Kad je obilazila gradilišta makar i s jednom prijateljicom, uvijek bi im uši proparao barem jedan zvižduk; kad je hodala sama, čula se samo buka strojeva. Čak i sada, kada je u nezgrapnom trku otkrila svu bujnost svoga predimenzioniranog tijela.
"Čini se da 'nekulturna gamad' ipak ima kriterije, a ja sam ispod njih."
Duboko je uzdahnula i sklopila oči. Samo joj se jedna suza spustila niz lice.

- 12:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

odgovor

(dragom mi prijatelju ž.)

Kako ne bih volio Arsena? Sjednem u auto i pustim ga... Zapljusnu me violine, ovjetri me klavir, okupa me sjeta.
I čitav je svijet drukčiji – više ne postoje roditelji koji tuku djecu, ubojstva u školama, prometne nezgode, rat u Iraku, Koreja kao takva, rad maloljetnika, Big Brother, političari, sise i guzice,...Mislim, naravno da postoje, ali u tom ih savršenom trenutku možeš ignorirati.
Jer si odjednom na nekom drugome mjestu.
Cesta pred tobom vodi u nepoznato, a zalazeće sunce obasjava šumu u daljini. U dvorištima usputnih kuća igraju se nasmijana djeca i svi imaju zasluženu peticu iz hrvatskog. A onaj list što pada u daljini, mogao bi samo pasti. Ali ne: on se ljulja lijevo-desno... i sve to ima neki smisao.

- 02:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.11.2006., petak

Još jedna (ljubavna?) priča u nastavcima

Vatroslava je po mnogo čemu bila prosječna djevojka. Naravno, njeno ime nije bilo uobičajeno, ali uspjeh u školi, sklonosti i interese, izlaske, društvo i sijaset drugih odrednica dijelila je s mnogim svojim vršnjakinjama.
Postojalo je tek nekoliko stvari – osim imena – koje su Vatroslavu razlikovale od njezinih prijateljica. U indeksu je jedina imala sve petice i diplomirala je prije svih. Razlog tome možda je bilo to što nikada nije imala dečka. A uzrok njezinoj apstinenciji od suprotnog spola mogao je ležati u još jednom njezinom skoku iz prosječnosti – njezinoj masi.
Zapravo je veoma ružno reći da djevojka nije imala dečka zbog svog izgleda; ona je, uostalom, izrazito draga djevojka, uvijek nasmijana, spremna saslušati drugoga i pomoći mu. A i svi mi vrlo dobro znamo da izgled uopće nije bitan, nego su važnije kvalitete koje osoba u sebi nosi.
Sve to znala je i Vatroslava. Zato je nakon tko zna kojeg bezuspješnog pokušaja skidanja kilograma jednostavno odlučila prihvatiti sebe takvu kakva jest. Jer, primijetila je da su je i svi drugi takvom prihvatili. S društvom se veselo zabavljala, na poslu ozbiljno radila. I njezinu su riječ svi slušali i poštovali.
Ljeti su Vatroslava i njezine prijateljice često ispijale osvježavajuće koktele na brojnim terasama u središtu grada. A ovog se ljeta u središtu grada mnogo radilo. Jedna se zgrada gradila, druga dograđivala, treću su samo fasadirali... Rekonstrukcije prometnica nećemo spominjati jer nisu važne za ovu priču.
Kao što je svima poznato, na gradilištima obično zna biti mnogo radnika. Nažalost, ti su radnici nekulturna gamad – tako su barem govorile Vatroslavine prijateljice – jer "fućkaju za svakom suknjom". Činilo se da pritom uopće nisu bili izbirljivi jer nisu bile bitne ni dužina suknje ni starost nositeljice iste. Štoviše, nije bila bitna ni suknja sáma jer su znali zviždati čak i za hlačama (naravno, ako bi ih nosila žena).
Zašto su se onda stalno nalazile baš na jedinoj terasi koja je bila okružena gradilištima, Vatroslavi nije bilo jasno. No bilo joj je drago jer je u masi "nekulturne gamadi" primijetila jedan kombinezon koji je iskakao iz prosjeka. Nositelj toga kombinezona nijednom nije zviždao, nikada dobacivao niti se oblizivao. I još nešto nikada nije: nosio majicu. Činilo se da on zna samo jedno, tj. dvoje – šutjeti i raditi.

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.11.2006., subota

(razotkrivanje)

Danas, a osobito noćas, mogao bih pričati o koječemu. O tome, naprimjer, kako su happy hipposi odlični baš zbog savršena omjera oblika i količine okusa koju svaki zalogaj oslobađa, ili kako bi bila sjajna proba Hlapaca i klape uz nekoliko demižonki, a možda i o tome zašto cijeli Moj Grad misli da sam homoseksualac.
Jer, baš ove noći doživio sam prosvjetljenje: postoji jedna neosporna činjenica, na koju nikada nisam osobito obraćao pažnju, a koja bitno utječe na ljude oko mene.
Naime, ja sam vrlo opuštena osoba. I to će vam potvrditi svi koji me poznaju. Jedna moja kolegica mi je usput spomenula da se – čim mene vidi – razveseli, umiri i opusti... Trebam li reći više?
Danas sam si zadao zadaću: promatrat ću ljude. Gleda li u oči kad se obraća, upada li u riječ, igra li se upaljačem, djeluje li uvjereno u ono što govori,... – da ne nabrajam. I, vjerujte mi kad vam kažem, zanimljivo je promatrati ljude!
Jer, gledajući ih tako, možete shvatiti mnoge stvari.
Naime, ne mnoge, ali dragocjene.
Zaboravio sam spomenuti još jednu svoju važnu osobinu. (Ako želite, shvatite ovaj zapis kao hranjenje vlastitog ega.) Mogao bih je nazvati romantičnoizbirljivošću. Tražim nešto što će me ispuniti. Ne usputne stanice (kojih je bilo!). Čekam nešto, pardon, nekoga tko će me razveseliti, umiriti,... opustiti – ako baš želite –,... (Kad bolje razmislim, to nije osobina – to je bračni status. Dakle, neoženjen.)
Večeras sam primijetio da se muške kretnje razlikuju od ženskih. Muškarci su odrješiti. Precizni u potezima s ispruženim prstima. Žene su mekše. Kada rukom prebaci kosu preko ramena, osjećaš kako te prožimaju izazvani valovi vjetra.
One su nekako opuštenije.
Kako ono: sapienti sat?
Da ne seciram.

- 02:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	studeni, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30