(razotkrivanje)
|
Danas, a osobito noćas, mogao bih pričati o koječemu. O tome, naprimjer, kako su happy hipposi odlični baš zbog savršena omjera oblika i količine okusa koju svaki zalogaj oslobađa, ili kako bi bila sjajna proba Hlapaca i klape uz nekoliko demižonki, a možda i o tome zašto cijeli Moj Grad misli da sam homoseksualac. Jer, baš ove noći doživio sam prosvjetljenje: postoji jedna neosporna činjenica, na koju nikada nisam osobito obraćao pažnju, a koja bitno utječe na ljude oko mene. Naime, ja sam vrlo opuštena osoba. I to će vam potvrditi svi koji me poznaju. Jedna moja kolegica mi je usput spomenula da se – čim mene vidi – razveseli, umiri i opusti... Trebam li reći više? Danas sam si zadao zadaću: promatrat ću ljude. Gleda li u oči kad se obraća, upada li u riječ, igra li se upaljačem, djeluje li uvjereno u ono što govori,... – da ne nabrajam. I, vjerujte mi kad vam kažem, zanimljivo je promatrati ljude! Jer, gledajući ih tako, možete shvatiti mnoge stvari. Naime, ne mnoge, ali dragocjene. Zaboravio sam spomenuti još jednu svoju važnu osobinu. (Ako želite, shvatite ovaj zapis kao hranjenje vlastitog ega.) Mogao bih je nazvati romantičnoizbirljivošću. Tražim nešto što će me ispuniti. Ne usputne stanice (kojih je bilo!). Čekam nešto, pardon, nekoga tko će me razveseliti, umiriti,... opustiti – ako baš želite –,... (Kad bolje razmislim, to nije osobina – to je bračni status. Dakle, neoženjen.) Večeras sam primijetio da se muške kretnje razlikuju od ženskih. Muškarci su odrješiti. Precizni u potezima s ispruženim prstima. Žene su mekše. Kada rukom prebaci kosu preko ramena, osjećaš kako te prožimaju izazvani valovi vjetra. One su nekako opuštenije. Kako ono: sapienti sat? Da ne seciram. |