nakon svega
|
Drukčije hodam kada hodam sam. Uspravno, ponosno i nedodirljivo. Svjestan da me svi vide. Svjestan da su oni svjesni da sam ja svjestan… Vjetar mrzne samo moje lice, suhe i ispucale usne. Crvene, oljuštene prste guram u uske džepove, gdje sada nema tvojih da se njima poigraju. Više se i ne sjećam kako je bilo kad sam hodio s tobom. Tvoja ruka u mojoj? Je li nam bilo hladno? Tko se ono glasno smijao? Ne, neću ti vratiti rukavice! |