Drukčije hodam kada hodam sam. Uspravno, ponosno i nedodirljivo. Svjestan da me svi vide. Svjestan da su oni svjesni da sam ja svjestan…
Vjetar mrzne samo moje lice, suhe i ispucale usne. Crvene, oljuštene prste guram u uske džepove, gdje sada nema tvojih da se njima poigraju.
Više se i ne sjećam kako je bilo kad sam hodio s tobom. Tvoja ruka u mojoj? Je li nam bilo hladno? Tko se ono glasno smijao?
Ne, neću ti vratiti rukavice!
Post je objavljen 26.01.2006. u 19:40 sati.