duševni mir i kako ga steći
Klub je prepun osoba koje ne poznaješ. Neki novi klinci slave tebi nepoznate praznike. Gust zrak treperi od basa, a reflektori cjepkaju događaje na sitne komadiće. Svi su pripiti i sretni; nitko ne razmišlja ni o prošlosti ni o budućnosti. Uzvraćaš osmijehe i šaljive rečenice, nazdravljaš sa svima. Ni tebe ne opterećuju ni prošlost ni budućnost, ili se barem tako čini. Sad ti treba samo jedna poznata osoba: da ti se stisnuti se uz nju i provesti tako jedan beskrajno dug trenutak u kojem nećeš razmišljati ni o čemu. "Gdje si?" "Doma. Nije mi se nikamo dalo ići. Dođi do mene ako hoćeš." "Dolazim." Nakon oproštajnog poljupca zatvaraš za sobom vrata njezina stana i prisiljavaš se da uspravno hodaš do lifta; znaš da te gleda kroz špijunku. U liftu naslanjaš lice na hladno ogledalo i gledaš poruke ispisane na stijeni. Nasmiješ im se, iako bi najradije viknuo. Bio bi najsretniji da možeš otrčati bez osvrtanja, ali te led na parkiralištu ispred zgrade prisili na oprezno koračanje. Još se jednom okreneš prema njezinom prozoru jer znaš da te gleda i čeka hoćeš li joj mahnuti. Zaustavljaš automobil na prvom odmorištu i izlaziš. Pališ cigaretu i pišeš treći sms večeras. "Ako tko pita, do sada smo bili u Klubu. Objasnit ću ti. Hvala." Noć polako ustupa mjesto plavom jutru dok na radiju pokušavaš naći odgovarajuću glazbu za nastavak vožnje. Pridružuješ se zboru s radija i pitaš se je li umjesno pjevati "Ave Maria" u tom trenutku. Misli su ti isprepletene kao i vaši udovi tek pola sata ranije. Glazba miluje tvoje uši kao što su te njene usne i ruke nedavno milovale. Kamo god se okreneš, osjećaš njezin miris. Mrziš se. Znao si da ti taj noćni susret neće podariti mir koji si očekivao, ali si je svejedno posjetio. Trebala ti je nečija blizina, ali znaš i sam da se nakon svakog ovakvog čina sve više udaljavaš od nje, ali i od sebe. Tvoje je tijelo sada mirno i spokojno, ali što to vrijedi kad je tvoj um nemirniji nego ikad. Dobio si što si htio – istina, ali ono što si tražio sada se čini još nedostupnijim. To treba što prije prekinuti, siguran si. Kroz gustu šumu u daljini ugledaš veliko crveno Sunce. Od njega plavo nebo i svileni oblaci poprime ružičastu i narančastu boju. Polja oko ceste izgledaju kao da su prekrivena komadićima ljeskajućeg stakla, a šuma se njiše u zeleno-srebrnom ritmu. Bit će to lijep posljednji dan u godini – kao stvoren za stare završetke i nove početke. Vesela glazba s radija to potvrđuje. Odmah se bolje osjećaš. Da, od sutra definitivno prestaješ pušiti! |