kako si?
Postoji mnogo vrsta (o)smijeha, ali osnovna je podjela na usiljeni i onaj koji to nije. Vrlo ih je jednostavno razlikovati: u njihovu nastanku sudjeluju različiti dijelovi mozga, pa pri svakome od njih lice izgleda drukčije. Osnovna je razlika u tome što se pri usiljenu osmijehu ne pojavljuju sitne bore oko očiju. Kada sve u meni rida, odvajam se od ljudi i situacija. Odjednom postajem pasivni promatrač, a ne aktivni sudionik događaja oko sebe. Ljudi, njihove rečenice i postupci dopiru do mene, ali im ne dopuštam da uđu. Ništa ne može prodrijeti. Stojim sam i prazan. Gledam. To nitko ne primjećuje. Moje kameno lice ne dopušta da oluja koja se događa iza njega postane vidljiva. Upita li me tko kako sam, odgovorim "sjajno!" i uvjerljivo se nasmijem. Pritom nikada ne zaboravim barem malo stisnuti oči. |