supstituti
Taj veliki prostor ima tri debela potporna stupa. Nikad ih nisam volio: narušavaju sklad, zaklanjaju pogled, moraš ih obilaziti kamo god krenuo,… Došla si i gurnula me do jednoga od njih. Na leđima sam osjetio čvrstu hrapavu stijenu. Na usnama sam osjetio tvoju kosu i usta. U nosnicama – tebe. "Kako to da si ovdje? S kim si?" "Evo, odlučili smo napokon malo izaći… Ona je s njim pa sam znala da mogu doći k tebi." Okrenuo sam se i pogledao iza stupa. Nasmiješio sam mu se i podignuo čašu u znak pozdrava. Nasmiješio sam se i njoj, a zatim polako zatvorio i otvorio oči. I ona je učinila isto – naš tajni pozdrav. Vraćam se u polovičnu diskreciju iza mrskog mi paravana. Pod prstima mi treperi tvoj struk. U ušima mi odzvanja glasna glazba pomiješana s fragmentima tvojih riječi. Ne čujem te. Znaš to i sama, ali svejedno nastavljaš pričati. Približavaš mi se kako bih te bolje čuo. Tvoj topli dah miluje mi uho. Smiješ se i u toj tréšnji naši se bokovi dodiruju. "Drago mi je da smo se vidjeli. Pozdravi ga; ne idem sad tamo." Ostavši sam, zapalio sam cigaretu. Nema toga što nekoliko dubokih udisaja duhana ne bi moglo smiriti. Još samo kad bi tekućina u čaši, barem na nekoliko sekundi, postala gorčom. Ona se vratila. Došla je pred mene i polako zatvorila i otvorila oči. I ja sam zažmirio. Njezina kosa miriše, i njezin dah miluje, a njezine su usne meke. Sleđa je obujmljujem rukama, oslanjam podlaktice na njezine bokove i spajam prste neposredno ispod njezina trbuha. Ona pruža ruke iza mene; spušta dlanove na moju stražnjicu. Naša se tijela nadopunjuju; ispunjava svaku moju šupljinu. I dalje žmirim. Tu zapravo nema ničega što bih želio vidjeti; gotovo identičan prizor s tek neznatno izmijenjenim likovima ionako je, nasreću, skriven iza stupa. |