naslov u radu
Gospođa Sabina živi u mojoj ulici; viđamo se svakodnevno već dvadeset i nešto godina. Budući da su me roditelji i nastavnici učili kako je jedan od znakova dobra odgoja pozdravljanje starijih, redovito sam joj govorio "dobro jutro", "dobar dan" ili "dobra večer" kad god bih je vidio. Ni jednom mi nije odgovorila.Gospodin Stjepan je suprug gospođe Sabine. I njega viđam svakodnevno isti broj godina, i njega pozdravljam. Ipak, s potpuno različitim uspjehom: on mi uvijek odgovori – ponekad me upita kako sam, a čak znamo porazgovarati i o vremenu. Upravo zbog njega nisam prestao pozdravljati njegovu suprugu svih ovih godina. Nedavno sam prihvatio novi posao: uređujem sasvim malenu i beznačajnu emisiju na lokalnoj radiopostaji. Uživam u tome. Posao nije prezahtjevan, a plaća je pristojna. Kad sam jučer išao prema uredu, susreo sam gospođu Sabinu. Baš kad sam uvlačio zrak za još jedan nepotrebni pozdrav, zacvrkutala je: "Dobar dan!" Nakon duže stanke i začuđena pogleda odzdravio sam, ali mali rogati pratitelj na lijevom ramenu i sada mi govori da sam trebao odšutjeti. |