Gay love

kako jebeno boli uopće uzeti u obzir otići... ali nisam više mogao tamo sjediti. bio sam ludo bijesan, na njega... zašto mu je tako teško napraviti tako trivijalnu stvar za mene?! što će onda biti ako ga ikada u životu budem morao moliti za nešto veliko? tako si je vaš M. u trenutku jučer postavio kockice..... i jednostavno nisam mogao više.... morao sam otići.... krenuo sam kući, ali mi je torba ostala kod A. u dućanu...šetao sam malo,dok mi nije rekla da se H. vratio na posao..... vratio sam se k njoj i plakao.... bio sam uvjeren da ću prekinuti s H.-om.. zato sam mu i poslao onu poruku.... išao sam sa A. čekati tramvaj kad je krenula doma... i naravno naletimo na H.a....nisam htio izustiti ništa, da ne bih rekao nešto što ću požaliti... naravno da nije vidio da su mi oči pune suza.. rekao je da mora ići , na što sam ja samo rekao "idi" tako hladno , da se ja mislim cijeli trg naježio.... ja inače imam običaj najviše povrijediti one do kojih mi je najviše stalo...A. je ušla u tramvaj i ja sam krenuo... pojma nisam imao kuda... samo sam znao da me boli i da moram hodati..dugo...došao sam do HNK i sjeo na zdenac života... nije mi odgovaralo... krenuo sam na stross...pogled na zagreb me uvijek nekako smiri... naravno tamo negdje na pola puta me uhvatila manična želja za slatkim... 50 kuna lakši izašao sam iz kraša i proždirući marcipanski štapić krenuo doma.... kako sam prošao kic sjetio sam se da sam krenuo na stross.... napravio sam krug po teslinoj i preko trga došao po radićevoj na gornji grad....naravno ne moram vam ni pisati kako mi je cijelo vrijeme zujalo u ušima....tamaneći slatkiše na zidiću kraj uspinjače gledao sam zagreb..... suze su mi tekle same od sebe....hvala bogu nije bila gužva, pa sam neometano mogao razmišljati......shvatio sam da mi H. znači najviše na svijetu i da moram biti dovoljno hrabar da sačuvam najbolju vezu koju sam u životu imao, bez obziran na to što bi moglo biti... krenuo sam mu pisati poruku , ali me opet oprao neki loš film i ponovno sam se vratio na početak.. prekinut ću s njim definitvno... M. prestani! rekao sam sam sebi poluglasno... nisam bio više u stanju razmišljati,a kamoli donijeti odluku... obećao sam sam sebi da mu neću pisati dok ne prespavam sve to... došao sam kući taman kako se digao onaj vjetar jučer... kada je pljusnula kiša nisam si mogao pomoći - morao sam izaći van na pljusak.... nebo i zemlja su se spojili,a ja sam stajao na livadi i pustio da mi se misli smire.....mokar do kosti ušao sam natrag u stan, skinuo se, preošao ručnikom kroz kosu, legao u krevet i zapalio cigaretu... toliko sam bio umoran da se ne sjećam kako sam je ugasio.... možda i nisam....
ujutro kad sam se probudio prva pomisao mi je ,kao i obično bio H. shvatio sam koliko sam se nezrelo ponio, prošla mi je kroz glavu svaka lijepa stvar koja mi se ikad desila s njim i jedna A.-nina rečenica " cici ne bježi od problema".. u pravu je.. ne smijem bježati ovaj put. u stvari smijem , ali NEĆU... moram razgovarati s njim....... i tako je i bilo.. razgovarali smo... dugo je vrijeme samo šutio...... bilo me strah da će reći da ne želi više trpiti moje sranja, ili nešto slično.... međutim on je samo u jednom trenutku spustio glavu u moje krilo......pusa koja je usljedila mi je, nakon prve najdraža pusa koju sam od njega dobio.... pojeli smo sladoled u bobanu (zbog njega sam jeo sladoled!!) i popili kavu sa A. u školi.... ponovo je sve kako treba...sretan sam......................
M.